PACTA (NON) SUNT SERVANDA – UZROK RATA U UKRAJINI
Piše: dr. sc. Nenad Raos
Foto: Reuters
Kada čitam i slušam, od medija do privatnih razgovora, što se govori o ratu u Ukrajini ne mogu da ne vidim – nastojeći biti nepristran – temeljnu razliku između onih koji podržavaju ukrajinsku od onih koji podržavaju rusku stranu u sukobu. Jednostavno rečeno: pristalice Ukrajine stalno vrte istu frazu, „ničim izazvana agresija Rusije na Ukrajinu“, pa kako je van svake pameti da bi netko nešto radio bez razloga i povoda, onda se razlog traži u patološkim crtama Putinove ličnosti. Dalje od toga pritstalice Ukrajine ne idu. A što misle o onima koji zagovaraju Rusiju? Ništa drugo nego da su zadojeni ruskom propagandom (kao da ukrajinska ne postoji!) – sve vrlo slično onim davnim vremenima u kojima je svatko tko se odvažio propitivati „vjerske istine“ proglašavan heretikom, a to znači da je bio pod vlašću Sotone (pa ga je od nje trebalo spasiti lomačom).
POTPUNI SLOM UKRAJINSKE VOJSKE
Oni koji drže stranu Ruskoj federaciji čine mi se mnogo racionalniji. Scott Ritter i Douglas Macgregor su imena ljudi nepoznatih pratiteljima naših medija, no riječ je o dvojici iskusnih vojnih stručnjaka, koji analiziraju situaciju te procjenjuju vojnu snagu i jedne i druge strane. Rezultat? Točno su predvidjeli da ukrajinska ofanziva neće uspjeti, pa im je za vjerovati i da će do kraja godine vojska Ukrajine dožvjeti potpuni slom. Kad smo već kod vojnih analiza, treba znati da Rusija za ovaj rat troši tri posto državnog proračuna, dok ga je za vrijeme Drugog svjetskog rata trošila, kao i Njemačka, 60 posto. Što to znači? To znači, ukratko, da Ruska federacija može angažirati 20 puta veće snage nego što ih sada koristi. Da ne spominjemo taktičko i strateško nuklearno oružje. Kad imate takvog protivnika, onda se nije s njime igrati, a ponajmanje ga ljutiti. Nije Putin ni Muommar Gaddafi, ni Sadam Hussein, ni Slobodan Milošević da bi podvukao rep pred silom SAD-a i NATO-a. (Tko je koga tada napao? Tko je bio agresor?) Toga su i oni drugi svijesni. Bivši podpredsjednik SAD-a kaže da nitko ne želi da Amerikanci pogibaju u Ukrajini. To će za njih činiti Ukrajinci. Bivši predsjednik Donald Trump kaže da treba učiniti sve da taj užas prestane. Stotine tisuća ljudi je poginulo, deseci milijuna ljudi je raseljeno… Ali koga briga za to. Glavno da ti ljudi nisu Amerikanci.
UKRAJINA ŽITOM FINANCIRA RAT
A Zelenski se nada. Čemu se nada? Nada se da će mu Amerikanci osigurati pobjedu na bojnom polju. Eh… To me podsjeća na konobare u dičnom Dubrovniku koji se pred svakim gostom hvale kako varaju goste – i pritom onome pred kime se hvale daju do znanja da je on specijalan gost za koga je osigurano sve najbolje, kojeg ni u snu ne bi prevarili. Koja naiva! Tko je lažov i lopov, taj će prevariti i okrasti svakoga kad mu se pruži prilika. Prevarili su Ukrajince kao što su prije njih prevarili Ruse.
Pacta sunt servanda – temeljno je pravno načelo. Ugovori se moraju poštovati. Ugovor, kazuju osnove pravne znanosti, obavezuje obje strane. Ako jedna strana ne ispunjava svoje obaveze, ugovor postaje pravno ništavan. Jasno kao dan. No nećemo sada o neispunjavanju obećanja (obećanje ludom radovanje) o neširenju NATO-pakta, o Minskim sporazumima za koje je Angela Merkel bez trunka srama kazala da ih nije ni namjeravala ispoštovati, nego o ovom najnovijem nepoštivanju ugovora – o ugovoru koji se tiče izvoza poljoprivrednih proizvoda.
Koliko krokodilskih suza! Koliko dvoličnosti! Milijuni će ljudi umrijeti u Africi zato što će Rusi blokirati transport ukrajinskih žitarica Crnim morem. Umirat će od gladi, ali ne zbog toga. Većina žita izvezenog iz Ukrajine završilo je, zbog loše kvalitete, kao stočna hrana u zemljama NATO-saveza. Drugim riječima, Putin je dozvolio da se ukrajinskim žitom finacira rat protiv njega. A što je dobio za uzvrat? Ništa, baš ništa.
HRANA KAO ORUŽJE
Beskrajna je strpljivost Rusa. Dva puta su produžavali ugovor koji je odavno prestao važiti – jer se nijedna odredba koja se tiče Rusije nije ispoštovala. Rusi su tražili da se i njihove žitarice i umjetna gnojiva vrijedi isto što i za ukrajinska. To su i dobili – ali samo na papiru. I što sad? Imaju li pravo nakon dvije godine (!) raskinuti ugovor koji je de facto i de jure prestao važiti već dan nakon što je potpisan? Ima li stanodavac pravo iseliti podstanara koji ne plaća stanarinu? Ima li plinara pravo isključiti plin kupcu koji ga ne plaća? Ima li kupac pravo tražiti povrat novca ako mu roba nije isporučena? To je, kao što rekoh, abeceda pravne znanosti: „Pacta sunt servanda“. (Kako u tom svjetlu zvuči fraza „međunarodni odnosi temeljeni na pravu“?)
I što reći onima koji i dalje bespogovorno brane Ukrajinu i njezine zapadne pokrovitelje? Zar se nitko nije upitao koliko ljudi umire u Africi zato što Rusija ne izvozi svoju pšenicu i svoja umjetna gnojiva? Tko ovdje koristi hranu kao oružje? No možda previše tražim. Tražim da ljudi počnu misliti. A to je najteže.
