MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OD PRIRODNIH KATASTROFA

Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac

Foto: IDDRR

U povodu Međunarodnog Dana zaštite od prirodnih katastrofa (International Day for Disaster Risk Reduction, IDDRR, 13. 10. 2023.), koji se ove godine održao pod motom “Borba protiv nejednakosti za otporniju budućnost” valja podsjetiti na neke osnovne pojmove, jer se u nas ovaj važan datum uopće nije obilježio, niti su mediji o njemu izvijestili. Prirodne katastrofe su posljedice geoloških hazarda, pa o ovom tekstu pojašnjavam osnovne pojmove i ulogu pojedinih sudionika društva u zaštiti od razornih učinaka prirodnih katastrofa.

Geološki hazardi su geološki procesi koji potencijalno mogu dovesti do ljudskih žrtava i  materijalnih razaranja. Ako nastupe ti negativni učinci – govorimo o prirodnoj katastrofi. Svi takvi procesi neprestano djeluju na Zemlji, ali postaju hazardi tek neposrednim (negativnim) djelovanjem na čovjeka. Prirodne katastrofe postoje samo zbog utjecaja na ljude, a bez njihovog prisustva (na primjer na Marsu) to bi bili tek prirodni događaji (premda katastrofični).

Rizicima (gubitku materijalnih dobara, gubitku dohotka, ljudskim žrtvama) izloženi smo svakodnevno. Pojedinim se postupcima rizik ne može eliminirati, ali se može umanjiti (npr. gradnja čvrstih/otpornih građevina u trusnom području). Da bi se rizik smanjio, treba razumjeti mehaniku i energiju pojedinih prirodnih (hazardnih) procesa, te njihovu učestalost.

Prirodni hazardi mogu biti:

• katastrofični hazardi koji imaju razorno djelovanje na velik broj ljudi ili imaju globalne učinke (npr. asteroidni impakti, velike vulkanske erupcije). Vjerojatnost njihove pojave je mala, učestalost u geološkoj prošlosti je relativno mala, ali imaju razorno djelovanje na velikom prostoru kada se (ipak) dogode .
• nagli hazardi koji nastaju vrlo brzo, gotovo trenutačno i bez najave (vulkanske erupcije, potresi, poplave, klizišta, jake oluje, požari)
• spori hazardi koji nastaju nakon višegodišnjih postupnih promjena u okolišu i uz mnoge “najave” (suše, najezde insekata, epidemije i pandemije)

Svi građani/stanovnici imaju odgovornost da razumiju učinke prirodnih hazarda i djeluju prema obznanjenim procjenama, predviđanjima i upozorenjima.

Obrazovanje je presudno za pravilno postupanje prilikom katastrofa bez obzira na njihov uzrok, i planiranje zaštitnih postupaka. Pošto nitko ne može sve znati o svakoj potencijalnoj prirodnoj katastrofi, važna je efikasna komunikacija među različitim skupinama odgovornih ljudi: znanstvenika/stručnjaka, lokalne uprave/vlasti i građana/stanovništva.

Zadatci znanstvenika/stručnjaka:

• procijeniti hazarde. Znanstvenici trebaju procijeniti gdje postoje i kakvi prirodni hazardi, te koji su njihovi učinci.
• predvidjeti hazarde. Znanstvenici trebaju pratiti prirodne procese, što omogućuje predviđanje hazardnih događaja. Oni bi morali lokalnoj upravi/vlasti najaviti mogući hazardni događaj, kako bi na njega službene vlasti upozorile stanovništvo.
• predlagati postupke za smanjenje rizika. Znanstvenici i stručnjaci bi trebali informirati lokalnu upravu/vlast o postupcima za smanjenje ranjivosti i rizika, što obuhvaća prijedloge:

1. a) za zonaciju prostora ovisno o njegovoj ranjivosti
2. b) za unaprjeđenje građevinskih propisa i standarda.

• izdati rano upozorenje. Stručnjaci trebaju razvijati sustav ranog upozoravanja koji se temelji na monitoringu, kako bi se upozorenje moglo efikasno prenijeti lokalnoj upravi/vlasti i stanovništvu.
• poznavati (i biti osposobljeni za) komunikaciju. Znanstvenici i stručnjaci moraju biti u stanju prenijeti dostupne informacije na svima jasan način, kako bi ih ispravno razumjeli i predstavnici lokalne uprave/vlasti, mediji, i naposljetku stanovništvo.

Zadatci lokalne uprave/vlasti:

Lokana uprava i njeni pripadnici najbolje poznaju lokalne prilike, i najzaineresiraniji su za pravodobno zaštitno djelovanje.      

• komuniciranje sa znanstvenicima/stručnjacima i stanovništvom. Lokalna uprava/vlast je posrednik između znanstvenika/stručnjaka i stanovništva kojoj se prenose upozorenja
• upravljanje komunalnim službama, koordiniranje rada vatrogasnih jedinica (dobrovoljnih i profesionalnih).
• procjena rizika. Lokalna uprava/vlast mora razumjeti procjenu hazarda i razraditi procjenu rizika. Također treba odlučiti na koji način treba djelovati kako bi se smanjio rizik.
• provedba prostornog planiranja i osiguranje pridržavanja propisa. Lokalna uprava/vlast treba zajedno sa znanstvenicima i drugim stručnjacima razraditi postupke za smanjenje ranjivosti i ugroženosti stanovništva i infrastrukture, razraditi prostorno zoniranje ovisno o stupnju ugroženosti i razraditi građevinske propise.
• oglašavanje ranog upozorenja. Lokalna uprava/vlast ima najveću odgovornost za informiranje stanovništva o nadolazećoj neizbježnoj opasnosti koja se zasniva na predviđanjima i upozorenjima koje izdaju stručnjaci.
• djelovanje. Lokalna uprava/vlast ima prvenstvenu odgovornost za održavanje infrastrukture koja bi se nosila s prirodnim katastrofama, treba razraditi planove evakuacije, brzog djelovanja, spašavanja i obnove.
• komuniciranje. Lokalna uprava/vlast mora biti u stanju efikasno komunicirati kako sa stručnjacima, tako i sa stanovništvom da bi se uspješno prenijelo informacije. U tu svrhu je najpodesniji lokalni radio i lokalna TV stanica, ali je pitanje koliko su slušane ili gledane. Obavještavanje o katastrofama većih razmjera obavlja i nacionalna radio i TV mreža. Međutim, pravovremeno uzbunjivanje moguće je samo neovisnim sredstvima kao što su sirene za uzbunu.

Stanovništvo/javnost

• mora razumjeti prirodne hazarde. Stanovništvo mora biti svjesno učinaka prirodnih hazarda na njihovu zajednicu i treba znati što bi se moglo dogoditi u slučaju prirodne katastrofe.
• mora razumjeti sistem ranog uzbunjivanja.
• mora biti informirano o postupcima koje mora primijeniti u slučaju izdanog upozorenja.
• mora imati mogućnost komunikacije s lokalnom upravom/vlastima kako bi se osiguralo da će biti prenesene sve nužne informacije.

Vlast na državnoj razini (ministarstvo unutrašnjih poslova, ministarstvo zdravstva) upravlja:

policijom

službom javnog obavješćivanja

profesionalnom vatrogasnom službom

gorskom službom spašavanja (GSS)

zdravstvenom službom

službom prve pomoći

službama za interventna djelovanja

U većini zemalja postoji neka specijalizirana uprava/agencija na državnoj razini, na primjer Federal Emergency Management Agency (FEMA) u SAD, a kod nas Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) koji ima za cilj objedinjavanje i koordinaciju svih djelovanja u slučaju prirodnih katastrofa kako bi se efikasno koristili svi raspoloživi ljudski i materijalni resursi i kako bi se osiguralo efikasno djelovanje pojedinih specijaliziranih službi na pogođenom području (vatrogasaca, policije, GSS-a)

Odgovornost specijaliziranih službi obuhvaća:

• pripremu postupaka za djelovanje u slučaju različitih   prirodnih katastrofa
• uvježbavanje specijaliziranih timova za djelovanje u uvjetima prirodnih katastrofa
• koordinaciju pojedinih stručnih službi i organizacija na  polju preventive, ali i intervencija za vrijeme katastrofa
• centralizirani sustav ranog uzbunjivanja
• centralizirani sustav obavještavanja javnosti