MOŽE LI “MOŽEMO!” OSVOJITI ZAGREB?
Tekst: Panopticum
Ilustracija: Stiv Cinik
Posljednjih dana zahuktava se borba političkih stranaka pred predstojeće lokalne izbore u Hrvatskoj do kojih je preostalo nešto više od mjesec dana. U tom političkom nadmetanju od svih hrvatskih gradova i županija Grad Zagreb privlači najveću pozornost javnosti. Među glavnim konkurentima za tron gradonačelnika Zagreba mediji već tjednima u prvi plan postavljaju Tomislava Tomaševića, lidera platforme “Možemo!”. Podsjetimo, Tomašević je već bio kandidat za gradonačelnika grada Zagreba 2017. godine, osvojivši tada 3,94 posto glasova i četiri mjesta u Skupštini Grada Zagreba. Tomislav Tomašević je, a prije političke karijere koja je finalizirana posljednjim parlamentarnim izborima i njegovim ulaskom u Sabor, bio dugogodišnji aktivist i predsjednik „Zelene akcije“, hrvatske verzije globalnog pokreta Greenpeace.
FINANCIJSKE INJEKCIJE IZ INOZEMSTVA
Nije nikakva novost kako je poslije preslagivanja globalnog financijskog sustava 90-tih godina prošlog stoljeća te zbog brzog obogaćivanja financijske elite, financiranje udruga širom svijeta kroz različite fondove naglo poraslo. Naime, novac globalnih financijskih elita nije korišten samo za držanje na lancu političara, sudaca i drugih pojedinaca u svjetskim institucijama već je transferirani i raznim udruženjima, istraživačkim institutima, udrugama za zaštitu okoliša, tzv. alternativnim medijima, te samoprozvanim NGO grupama za ljudska prava. Kao i u ostatku svijeta i u Republici Hrvatskoj je društveni aktivizam prilično doniran financijskim injekcijama iz inozemstva.
Prema djelomično dostupnim podacima, financijska sredstva uplaćena prema udrugama i platformama s kojima je Tomislav Tomašević, pretendent na mjesto gradonačelnika Zagreba, direktno ili indirektno povezan iznose:
- OSIFE – europska podružnica Otvorenog društva Georgea Sorosa je donirala oko 1.300.000 kuna,
- 12.195.529 kuna donacija u pet godina, njih čak 89 posto, odnosno 10.869.261 kuna pristiglo je od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija,
- više od 8 milijuna kuna sjelo je na račune povezanih pravnih osoba samo od strane jedne njemačke političke zaklade – Heinrich Böll Stiftung.
Za razliku od Hrvatske, čiji sustav nadzora aktivnosti nad NGO sektorom očito nije na visini zadatka, pravnog poretka i demokratskih standarda, Država Izrael je puno bolje riješila. Naime, još 2017. godine u Izraelu je proveden detaljan inspekcijsko-porezni nadzor nad udrugama tzv. civilnog društva prilikom čega je za više od 90 posto njih utvrđeno kako se ne bave djelatnošću za koju su registrirani već društvenim aktivizmom. Nakon nadzora, izraelske državne institucije su ih po sili zakona ugasile a pojedine predstavnike tih fantomskih asocijacija protjerale iz zemlje. Naime, izraelske sigurnosne službe su utvrdile da velik broj njih služi kao paravan za političku destabilizaciju Izraela. Među njima su se nalazile i Sorosove nevladine organizacije, inače sponzori kandidata platforme „Možemo!“ za mjesto gradonačelnika Zagreba. Jezikom izraelske politike, njihova odluka zapravo poručuje, da iako je Soros Židov, da je njegova politika u Izraelu – nepoželjna. Moglo bi se zaključiti kako je službeni Izrael zaključio da su im kroz cijelu povijest ljudi poput Sorosa uzrokovali najviše problema.
JE LI LJUDSKO POŠTENJE MOGUĆE KUPITI NOVCEM?
Podsjetimo, Tomislav Jelić, nekadašnji zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i član Mosta te jedan od najvećih kritičara Milana Bandića, pokojnog gradonačelnika Zagreba, komentirao je nedavno aktualna politička zbivanja kao i predstojeće lokalne izbore osvrnuvši se na kandidata za gradonačelnika Grada Zagreba – Tomislava Tomaševića, te izjavio kako je Tomašević lošiji kandidat od Bandića jer je platforma Možemo! nekoliko zadnjih godina na financijskoj dojci Georga Sorosa. Nekako u isto vrijeme došlo je do izlaska Radničke fronte iz Tomaševićevog kluba koji je u javnosti ostavio otvoreno pitanje – je li ljudsko poštenje moguće kupiti novcem, pritom oslikavajući politički moral i stanje društva u tvz. novom valu Hrvatske politike.
Puno žešći u svojim izjavama od Jelića o Tomislavu Tomaševiću bio je prof. Herman Vukušić, koji njegovu platformu „Možemo!“ uspoređuje s blitz-kriegom crvenog fašizma koji se dešava već nekoliko godina u Hrvatskoj, gdje se strani neo-liberalni kapital hametice slijeva u jednu političku opciju koja se predstavlja kao socijal-demokratska, ali sa pravom socijal-demokracijom nema nikakve veze.
Prof. Herman nadalje navodi kako lidera te kabale, misleći pritom na Tomaševića, lijevi mediji sustavno predstavljaju kao nekog Mesiju koji će Zagreb, pa potom i Hrvatsku, spasiti od korupcije i lošeg upravljanja, premda on sa cijelom svojom ekipom zajedno nema niti tjedan dana radnog staža u proizvodnom ili uslužnom sektoru.
U svom javnom istupu prof. Herman nadalje navodi kako su neki od pobočnika novog Mesije otpušteni iz državne službe sa nečasnim epitetima, da neki ne znaju upravljati financijama vlastite stranke, a svi zajedno – vodili bi Zagreb i Hrvatsku. Zasad nismo uspjeli saznati o kojem Tomaševićevom pobočniku je riječ, ali indicije ukazuju da se radi o hrvatskoj verziji glavnog lika iz filma Rosemaryna beba Romana Polanskog, Johna Cassavetesa. Koju poruku na svom završetku šalju filmovi Romana Polanskog, nekom drugom prilikom…
Svoju javno dostupnu objavu prof. Herman zaključuje napisom kako je sve to začinjeno i službenom “biografijom”, hagiografskim naručenim uratkom koju je spomenuta kabala dobila ovih dana u knjižarama, svega nekoliko godina od svojeg osnutka, i slučajno mjesec i pol dana prije lokalnih izbora. Da podsjetimo, riječ je o knjizi novinara Roberta Bajrušija pod naslovom “Kako je nastala nova hrvatska ljevica” u izdanju nakladničke kuće Profil, a koja rekonstruira nastanak platforme Možemo! i njihov politički program.
Dakle, moglo bi se zaključiti da ukoliko izađe neki dokument u medije ili u javni prostor prije lokalnih izbora, a koji bi jasno ukazivao da se zeleno lijeva koalicija financira iz stranih izvora, poput fondacija Georga Sorosa ili sličnih, kandidat platforme Možemo! Tomislav Tomašević bi istog trenutka završio na političkom smetlištu zagrebačkog Jakuševca, odakle je i krenuo u politički život.
JESU LI TOMAŠEVIĆ I „MOŽEMO!“ SIGURNOSNA PRIJETNJA REPUBLICI HRVATSKOJ
Osim bivšeg gradskog zastupnika Jelića te prof. Hermana u vezi aktivnosti i mogućeg financiranja političkih stranaka u RH, nedavno je progovorio i stručnjak za sigurnost i kriminalistiku Željko Cvrtila.
Podsjetimo, prema zakonu Republike Hrvatske, političke stranke, nezavisni zastupnici i nezavisni vijećnici za financiranje političkih aktivnosti i izborne promidžbene aktivnosti dobivaju precizne novčane iznose iz državnog i lokalnog proračuna te mogu dobivati donacije fizičkih i pravnih osoba. Te donacije ne smiju biti od stranih osoba, zaklada ili političkih stranaka. Unatoč tome, hrvatske stranke krše zakon, a državne službe, poput SOA-e, na to ne reagiraju.
Naime, prema Zakonu o strancima, a kako piše u Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, u RH je zabranjeno financiranje političkih stranaka od stranih država, zatim stranih političkih stranaka, stranih pravnih osoba i stranih fizičkih osoba, osim državljana drugih država članica EU koji imaju prebivalište ili privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.
Kako u svojoj javno dostupnoj izjavi napominje kriminalist Željko Cvrtila, financiranje hrvatskih političkih stranaka iz inozemstva po zakonu nije dopušteno, ali službe, koliko je njemu poznato, to ne kontroliraju. Nadalje, Cvrtila u nedavnoj izjavi medijima pojašnjava da se na taj način miješaju u vlast oni koji financiraju, provode svoje ciljeve, što onda predstavlja sigurnosni rizik za državu, uspoređujući to s nedavnim događanjima u Americi te sa slučajem u Italiji gdje je mafija na taj način imala utjecaj na izvršnu vlast.
Bilo kako bilo, zasad ostaje otvoreno pitanje za uvaženog saborskog zastupnika i kandidata za gradonačelnika Zagreba, Tomislava Tomaševića: Hoće li spomenuti stečeni dugovi koji se sve češće spominju u hrvatskoj javnosti na ovakav ili onakav način biti naplaćeni?
