INOVATOR NA METI MEDIJSKO-POLITIČKE MAFIJE
Tekst: F. R./B. I.
Foto: L. H.
Iako slučaj Šincek puni novinske stupce već više od godinu dana, medijski pregaoci nisu našli za shodno zagrebati dublje u tzv. ekološki incident u Lici već su CopyPaste novinarstvom hvatskoj javnosti uskratili niz činjenica, naravno na štetu inovatora iz Varaždina. Nije nam namjera uplitati se kazneno – pravosudni slučaj Šincek već se pozabaviti praćenjem tog razvikanog skandala u medijima.
Usporedbe radi, mogli bismo medijski slučaj varaždinskog inovatora poistovjetiti s praćenjem ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu gdje su pojedini novinari izvršili medijsku okupaciju Hrvatske kada su, plaćeni novcem iz proračuna, otvoreno i javno navijali protiv Hrvatske. Osim toga, kao primjer prototipa novih hrvatskih navijača koji lažno navijaju za Hrvatsku, novinari su prezentirali javnosti politički kompromitiranu Sandru Benčić ili politički marginalnu Dušicu Radojčić. Iako gledajući s intelektualne razine na to medijsko-koruptivno prenemaganje političara u javnosti razum govori kako bi to sve trebalo ignorirati, međutim, ipak bi se moglo postaviti pitanje je li takvo razmišljanje krivo i treba li se država Hrvatska ozbiljno suočiti s posljedicom kakvi nam novinari i mediji utječu na društvo i sukreiraju javno mišljenje.
Nadalje, isti ti podmazani mediji senzacionalistički pišu o teatralnom nastupu Rade Šerbedžije, u kojem dotični, u stilu Milorada Pupovca govori o tonama otpada u Lici. Međutim, čoporativna medijska skupina nije nikada u svom djelovanju postavila pitanje koliko je istinita briga ovog finog gospodina za Liku, jer za vrijeme agresije na Hrvatsku, Šerbedžija nije snimao dramatične vapaje za pomoć Hrvatskoj, već je s Cecom producirao filmove u okupiranom Vukovaru.
GODINE ISTRAGE
I tako dok se protiv Josipa i Monike Šincek i dalje vodi istraga te nadležna tijela još uvijek utvrđuju sve činjenice slučaja, valja na tragu iznesenog napomenuti kako bračni par iz Varaždina ima poseban medijski tretman dnevnog lista i portala 24sata u liku i djelu novinarke Laure Šiprak. Prateći medijske objave gotovo većina novinskih članaka o otpadu u Lici odnosi se na objave u 24sata. Prekomjerno medijsko granatiranje izvjesne novinarke 24sata na Šinceka ne bi bilo sporno da se u tome ne skriva poveznica političke pozadine njenog supruga sa strankom Možemo, koja, sakupljajući jeftine političke bodove djeluje u sinergiji s predsjednicom saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode – Dušicom Radojčić. Dakle, Dušica kao i Rade, ekološki osvješteno i na tragu modernih zelenih politika prodaju bozu hrvatskoj javnosti, a i šire, upakiranu u brizi za zdravlje hrvatskih građana. Dušica Radojčić osim što instrumentalizira tijelo Sabora i skuplja nevjerodostojne političke poene učestalom terenskom aktivnošću u Lici, djeluje potpuno identično kao i njen kolega Damir Bakić dok teatralno poziva na povećanje mirovina branitelja iako s Domovinskim ratom ima toliko veze koliko i Lepa Brena.
Istovremeno drugaricu Radojčić ne zanima problem otpada u Istri, gdje vlasnici plastičnih plovila razhodovane brodove izrezuju i masovno zakopavaju u zemlju iz koje potom niče ekološko maslinovo ulje ili nastaje istarsko crno vino. Organizirajući ekološke mitinge u tuđem dvorištu i pritom prikupljajući jeftine političke poene od neukog naroda drugarica Radojčić neodoljivo podsjeća na već viđene trivijalne političke propagandne poteze Aleksandra Vučića iz ratne Gline.
Takav medijski tretman u hrvatskom novinarstvu nje nepoznat. I druga “cvečka” iz Styrine grupacije, novinarka Večernje lista – Ivana Jakelić, koja prati crnu kroniku dugi niz godina i koja je bila ovogodišnja finalistkinja za nagradu Novinarka godine za 2025. Hrvatskog novinarskog društva, često je pod kritikama odvjetnika koji u zastupanju svojih stranaka učestalo presude svojih klijenata prije pročitaju u novinama ili na portalima nego što im ih poštar dostavi preporučenom poštom. Ne treba imati preveliki kvocjent inteligencije u utvrđivanju činjenica u čije ime i za čiji račun radi uvažena novinarka Jakelić, a sve upakirano pod velom objektivnog izvještavanja hrvatske javnosti.
Posljednji poznat slučaj reketarenja od strane novinara i medija odnosi se na glavnog urednika i predstavnika nakladnika tjednika 7dnevno iz Zagreba a prijavu protiv njih je podnio dr. Nikica Gabrić. I drugi mediji u Hrvatskoj su spominjani kao potencijalna mjesta za uzimnje reketa od ucijenjenih osoba. Slučaj koji se najviše provlačio kroz medije bio je u liku i djelu Orsata Miljenića, nekadašnjeg ministra pravosuđa i današnjeg voditelja ureda predsjednika RH, s optužbama za sakupljanje reketa za EPH te dilanje tajnih državnih dokumenata.
Nažalost, i u slučaju učestalog medijskog prozivanja poduzetnika Šinceka, skriva se medijski kapitalac, čije ime zasad u cilju objektivne istrage i pravosudnog procesa nećemo iznosti. Ono što posebno bode oči, jest direktna povezanost, zasad neimenovanog, izuzetno utjecajnog medijskog djelatnika koji je usko surađivao sa smjenjenim Glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem u reketarenju poduzetnika Josipa Šinceka. Naime, novinari našeg portala imali su priliku vidjeti video, a kako neslužbeno saznajemo postoji više video zapisa, u kojem uvaženi Andrija Mikulić dočekuje predprošlu, 2024. Novu godinu sa obitelji Šincek. Dakle, iako je Mikulić cijelo vrijeme dosadašnje istrage tvrdio da uopće ne poznaje supružnike Šincek, isti se barem 20-tak puta družio sa “zagačivačima Like” te pritom nije poduzimao radnje koje mu stoje u opisu posla. Razlog je očito vrlo jednostavan, a riječ je dugotrajnom pokušavanju iznuđivanja poduzetnika Šinceka od strane korumpiranog državnog dužnosnika sa značkom inspektorata. Koja je uloga medijskog kapitalca u dugogodišnjim operacijama nekadašnjeg državnog inspektora iz HDZ-ove baze u zagrebačkoj Dubravi ostaviti ćemo kao radni zadatak Glavnom državnom odvjetniku iz Pupovčevog šešira.
Sama navedena spoznaja u prikrivenim aktivnostima smjenjenog Glavnog državnog inspektora Mikulića kao i davanje lažnog iskaza u postupanju DORH-a i USKOK-a, bila bi više nego opravdani razlog za ponovni pritvor umjesto da u toplini svoga doma vrši planiranje i sasvim moguć utjecaj na svjedoke.
GODINE RAZVOJA
Kada je pak Josip Šincek u pitanju ne smije se zaboraviti ni druga strana priče – više od desetljeća razvoja inovacija, milijunska ulaganja, deseci zaposlenih, brojni realizirani projekti i međunarodna priznanja. Važno je naglasiti da je istraga i dalje u tijeku te da konačnu odluku mogu donijeti isključivo nadležna pravosudna tijela.
Posljednjih godinu dana hrvatska javnost uglavnom sluša optužbe, sumnje i čita vrišteće medijske naslove oko slučaja otpada u Lici. Međutim, kako saznajemo, iza prezimena Šincek stoji i više od 13 milijuna eura uloženih u razvoj novih tehnologija bez korištenja europskih fondova, godine istraživanja recikliranja plastike, razvoja umjetnog agregata za građevinarstvo te novih energetskih sustava. Brojni objekti, paneli, betonski elementi i građevinski proizvodi izrađeni su korištenjem tehnologija razvijanih kroz njihove projekte.
Posebno je važno istaknuti da se danas često stvara dojam u javnosti kako je sav materijal u Gospiću bio isključivo otpad bez uporabne vrijednosti. Istovremeno postoje izvedeni objekti, proizvedeni elementi i rezultati laboratorijskih ispitivanja koji pokazuju da je dio materijala korišten u razvoju građevinskih proizvoda i inovativnih kompozita. Upravo zato mnogi smatraju da cijelu priču treba sagledati stručno, tehnički i nepristrano.
Još je veći paradoks činjenica da su u vrijeme dok se u Hrvatskoj vode istrage, projekti povezani sa Šincekovima primali međunarodna priznanja i privlačili pozornost inovatorske zajednice. O tome su izvještavali i hrvatski mediji nakon dodjele posebne nagrade za projekt Power Multiplier na međunarodnoj izložbi inovacija u Ženevi.
Tijekom godina projekti povezani sa Šincekovima predstavljani su na međunarodnim smotrama inovacija i osvojili su niz priznanja, među kojima se ističu:
- međunarodna priznanja u Ženevi,
- posebna zlatna priznanja međunarodnih žirija,
- nagrade organizacija povezanih s IFIA-om,
- priznanja na međunarodnim inovatorskim sajmovima u Europi i svijetu,
- nagrade za razvoj tehnologija recikliranja i energetskih sustava.
Takva priznanja ne dodjeljuju se bez tehničke dokumentacije, prezentacija, prototipova i višegodišnjeg rada. Ona ne dokazuju automatski ispravnost svih tvrdnji o tehnologiji, ali potvrđuju da su projekti prepoznati kao inovativni od strane međunarodnih stručnih komisija. Fotogaleriju dodijeljenih nagrada koje je primio Josip Šincek za svoj dugogodišnji inovatini rad prilažemo na kraju teksta.
DRUGA STRANA PRIČE
Istovremeno, činjenica je da je USKOK pokrenuo istragu 2025. godine te ju je tijekom 2025. i 2026. više puta proširivao, pri čemu se sumnje odnose na gospodarenje otpadom i navodno nezakonito odlaganje materijala na više lokacija. Postupak je i dalje u tijeku te pravomoćna odluka još nije donesena.
Zbog toga mnogi smatraju da je prerano donositi konačne zaključke. S jedne strane postoje ozbiljne sumnje koje istražuju nadležna tijela, a s druge strane postoje godine razvoja, značajna privatna ulaganja, međunarodne nagrade i konkretni projekti koji su ostavili trag u području recikliranja, građevinarstva i inovacija.
Konačnu pravnu istinu utvrdit će sudovi i nadležne institucije. No jednako tako ostaje činjenica da priča o Šincekovima nije samo ciljana medijska priča o istragama, nego i priča o inovacijama, poduzetništvu, velikim ulaganjima, međunarodnim priznanjima i pokušaju razvoja tehnologija koje su privukle pozornost daleko izvan granica Hrvatske.
INOVATIVNI NAUTIČKI PROGRAM
Za razliku od metiljave vizije Andrije Mikulića sakrivene iza značke državne institucije RH kao dokaz neke sasvim druge poslovne vizije inovatora Josipa Šinceka mogao bi poslužiti i primjer iz nautičkog programa gdje se reciklirani plastični otpad pretvara u građevinske materijale za inovativne proizvode poput plutajućih pontona. Možda je teško zamisliti beton koji pluta ali dosadašnji mnogobrojni posjetitelji nautičkog sajma u Biogradu n/m imalu su prilike osobno vidjeti taj nesvakidašnji izum varaždinskog inovatora.
Naime, Šincekovi nautički pontoni kao i srodni pomorski projekti su lakši, fleksibilniji i mogu podnijeti veće terete od onih izrađenih tradicionalnom tehnologijom. Također, pontoni inovatora iz Varaždina su otporni na vatru do 1.500 stupnjeva Celzijusa, te se u potpunosti mogu reciklirati budući nemaju mikroplastičnih emisija.
U postupku izrade pontona i drugih pomorskih proizvoda Šincekova tvrtka reciklira užad, ribarske mreže ili bokobrane brodova koji zagađuju morske obale diljem svijeta. Za razliku od zbrinjavanja automobilskog otpada, Republika Hrvatska nema Pravilnik o zbrinjavanju brodske stakloplastike. Šincekovi se nadaju da će uskoro motivirati hrvatske vlasti i javnost da razviju plan prikupljanja ove vrste plastičnog otpada kako bi se eliminirao galopirajući ekološki napad na našu obalu.
