CRVENI TRG POTVRDIO DEFINITIVNI SLOM DIKTATORA
Tekst: Zdenko Lozo, geopolitički analitičar i komentator
Foto: ИТАР-ТАСС/Комсомольская правда
Sumorna parada takozvanog Dana pobijede u svemu bijaše nalik trenucima Putinove Specijalne vojne operacije, koja se iz Blitzkriega pretvorila u tri i jednu četvrtinu godina brutalnog rata, genocida, ekocida i kulturcida nad narodima Ukrajine. Tri četvrtine ure na Crvenom trgu u Moskvi, s potpuno praznim okolnim prostorima, trajalo je Putinovo mrcavarenje aktera parade. Među njima uočljivi bijahu sjeverno-korejski saveznici, fukara Dodik i još pokoji zalutali namjernik, poput zahrđalog i rasklapanog fiće s ruskog poligona, nekoć moćne, Slovačke. Po tom su poligonu palili i žarili Putinovi predhodnici kroz 45 godina staljinističke tiranije i gulaga.
Parada potpunog fijaska, realna je slika postignuća jednog grotesknog diktatora, s velikim ambicijama i nemalom moći u dekadentnom ruskom društvu. Razbojniku je sve bliži istek vijeka trajanja, a što će sve platiti ruski narod u budućnosti, to ćemo tek vidjeti.
Blizina konca mediokratskog vođe
Današnji dan, kojeg među rijetkim paradama i farsama još obilježava staljinistička Putinova Rusija, sigurno je posljednji kojim će ravnati V. Vladimirović – na zločinačkom placu simbolična imena Crveni trg. Taj takozvani „Dan pobjede“ za Staljina i SSSR je finale ruskog nečuvenog ratnog zločina, spaljene zemlje i monstruoznih iživljavanja, među koje spadaju brutalna ubojstva mladih Njemaca te silovanje gotovo deset milijuna žena od strane zvijeri s Istoka, na putevima prema Berlinu i onima prema JI Europe. Svejedno, bilo da su te nesretnice pripadale prijateljskim ili neprijateljskim narodima. Moskovske parade primarno su imale pokazati brutalnu silu za one nepokorne unutar granica tog nakaradng „raja“ ili pokazivanje mišica Zapadu tijekom okrutne hladnoće, koja je četrdesetak godina dolazila s istočne strane kugle zemaljske. Od dolaska V.V. Putina, sićušnog rastom i još sićušnijeg mozga, u kremaljske odaje, koncem milenija, „raskošne“ su farse imale i zadaću lediti krv u žilama stanovnika nesretnih država, od kojih je dio njih okorijeli tiranin želio čeličnim zagrljajem vratiti ruskom imperiju. Današnja moskovska farsa još jednom će se prikazati bez ruskih kozmičkih snaga, tenkovskog oklopa, razornog topništva, i sličnih materijalnih sredstava, (tu i tamo nebo će parati pokoji vojni samaljot). Uglavnom, gazit će se ruski strojak- ukoliko i njega bude na meniju.Od uzvanika uz minimalno moguće nazočstvo Putinova gospodara Xi Jinpinga, slovačkog trabanta u ulozi predsjednika države i sličnih likova. Očekivati je i barem pokojeg vazalčića s JI Europe među ocvalim zvijezdama Orbanom, Dodikom, hrvatskim Rusošenkom i sličnima, na viđenijim mjestima skromnih tribina.
Cijela ova groteska bit će vjerojatno uprizorena pritiskom Donalda Trumpa na Volodimira Zelenskog da gospodaru „velesile“ omogući sigurno okružje, bez kiše ubojitih projektila i udaraca pljuskova dronova po Moskvi. Sinošnju je noć u sigurno grozomornoj besanici proveo neokrunjeni i uskoro detronizirani nesuđeni car Vladimir. Sitni KGB-ov špiclov bez ikakvih prethodnih moći, lobija, novca, znanja i karizme dogurao je do velemožne svjetske persone, a sad dijeluje poput kostura kojega su strvinarske ptice ogulile do samog vapnenca. Klati se na vjetru koji danomice pojačava snagu i zajedno s nekoć moćnom Rusijom ga gura u strašan ambis. Histerija i ludilo su ga od početka proljetne „ofenzive“ u Ukrajini do zadnje njegove parade učinile, potpuno rastrojenom osobom, s bezbrojinm sindromima i fobijama. U naravi blizak također velikom vođi i ljevičaru Adolfu Hitleru, ovaj se luđak danomice približava sudbini i finišu Führerova života. Diktatori obično završavaju svoju misiju na sličan način.
Parada u ozračju strašnih Putinovih gubitaka
Makar se prošla godina činila obilato gubitničkom i razarajućom za iscrpljeni i preumorni narod ukrajinski, kako na bojnom polju tako i u političkim spletkama kojekakvih zgubidana i profitera. Pretežiti dio slavnog i žilavog – do krvi poviješću išibanog puka, nadljudskim naporima je stvorio, respektabilnu vojsku ratnom umijeću sazrelu i sredstvima modernog rata opremljenu.Trpeći zločinačke čine svih oblika, napose oni najugroženiji civili – starci, žene i djeca ponosni je narod u prkosu i potpori civiliziranih europskih i izvan europskih država stvorio silu koja iz dana u dan zadaje smrtne udarce jednoj banditskoj hordi i nažalost čitavom ruskom narodu i njegovoj plemenitoj narodnoj eliti. Gubici nesretnih ruskih vojnika poprimaju strašnu brojku, koja se od najnovije banditove ofenzive u prosijeku, penje na mjesečnu brojku od četrdesetak tisuća trajno izbačenih iz ratnog postroja. Najprije rasputica i ruski tenkovi u njoj zaglibljeni ter izloženi kao glineni golubovi, potom dronovi sviju vrsta, moderni oklop i drugi rodovi slavom ovjenčanih vojaka učiniše ukrajinski hod početkom 2006. godine i popraviše bilancu teritorijalnih dobitaka, u odnosu na njihove gubitke i to na najznačajnijim bojišnicama.
Dobro organizirana aktivna obrana protiv primitivnih napadača tj. topovskog ruskog mesa, zadade teške rane arhitektu i nalogodavcu specijalke, od planiranog munjevitog rata do agonije i općeg potopa, koji ulazi u drugo tromjesečje četvrte ratne godine. Tako je to kad se za planera operacija, napose asimetričnih oblika ratovanja ignorira eksperte poput kloše i njemu slične, a koji je putku nudio manje od pedeset uri, za izlazak „supersile“ na Majdan i milicijske marice pune ukrajinskih državnih vođa.
Nu, za putka bijahu i konačno munjevito stižu puno gorče pilule namijenjene smirivanju šokova od razaranja najvitalnijih ratnih vojnih ciljeva, uključivo i energetiku – kao veliki poduporanj zločinačkom očekivanju. Od Crnomorske flote preko iznimne vojne infrastrukture na ukarjinskom Krimu, izgrađene znojem naroda ukrajinskog. Od razorenih i zapaljenih rafinerija i spremnika goriva do mnoštva vojnih baza i instalacija nužnih za moderni oblik ratovanja, posebice onog elektronskog oblika. Niti jedna točka do Urala tj. do europskog dijela Rusije nije više daleka moćnim raketama i sofisticiranim besposadnim letjelicama doniranih, kupljenih ili uz pomoć saveznika izrađenih u bezbrojnim ukrajinskim tvornicama i pogonima za izradu oruđa i streljiva. Ovotjedna eksplozija naftne platforme Sivaš u Crnom moru prerušene u prvorazredni vojni cilj, otplesala je svoj posljednji tango samo jednom švedskom raketom RBS-15.To bijaše obilat ukrajinski dar za paradu u Moskvi.
Kud vode ruske stranputice
Odnosi na bojišnicama i ukrajinska sve žešća srdžba po dubini Rusije s iznimnim razaranjima tamo gdje Putina najviše boli doprinose i sve većim vojnim postignućima u Dombasu i na Krimu. Očito su se Ukarajinci ustremili primarno na Krim i njegov povratak pod njihov suverenitet te na derusifikaciju, ne samo Europi, prevažnog strateškog komadića kopna. Uz kontinuirani raniji brutalni progon na Krimu i u Odesi posebice Ukrajinca, Hazara i Tatara, kroz dvanaest godina amputacije Krima Putin je tamo doselio oko 800 tisuća Rusa i Ukrajincima oduzeo plebiscit na njihovu svetom tlu. Rusi su od dolaska Lenjina, a posebno kasnije imperijalističkim sredstvima raselili dio etničkih Rusa diljem SSSR-a te mješanim brakovima ili privilegijma povećali broj Rusa napose u Ukrajini – tom ruskom trnu u oba oka. Trajna ukrajinska vojna postignuća, koja se posebno očituju od početka ove godine na Krimu i njegovu zaleđu stvorili su povratničku klimu kod Rusa, okupatora Krima iz Putinove specijalne vojne opercije. Život, osim po nesigurnosti poprima sve veće oblike bijede i pogibije. Pitanje je dana kada će traktorijada doživjeti veće razmjere od one njihove „ugrožene“ male braće iz RH i Kosova. Ovi potonji su dobili čiste putove za bežaniju dok se Rusima na Krimu piše posve nešto surovije, sa sve izvijesnijom mogućnošću rušenja Putinova mosta izgrađenog kroz Kerčki tjesnac. Raniji trajektni putevi su ograničenog prometnog protoka, a Dombasom povratak kući pjevajući neće nimalo biti ugodan i siguran.
Putinov fjasko donosi posve novu priču na obale Južnog mora
Raniji jeftini Putinov plijen s malo zrna baruta, oko zemalja Crnog mora ili u njegovoj blizini bio je snažni geopolitički dobitak za Rusiju. Po oprobanom receptu Moldaviji je od Rusa okupirana gotovo čitava lijeva obala rijeke Dnjestar s jakom ruskom i proruskom populacijompa je tako stvoreno Pridnjestrovlje s ruskom upravom. Ono broji nešto manje od pola milijuna stanovnika, a čitava Moldavija nešto više od tri milijuna. Među stanovnicima ove države koja graniči s Rumunjskom i Ukrajinom veliki je broj Rumunja (blizu 700 tisuća) te značajna ukrajinska manjina. Geopoložaj Moldavije je takav da Rusija više ne može komunicirati i logistički podržavati ovu nakaradnu tvorevinu. Na drugoj strani službeni Kijev i pretežiti dio žitelja Moldavije utiru sve čvršći put prema Bruxellesu, sa ukupnom svojoj suverenoj teritoriji. Gotovo je izvjesna fuzija Moldavije i Rumunjske i to administrativnim i referenduskim odlukama u oba smjera. Moldavski lideri shvaćaju snagu kišobrana EU i NATO-a, a obogaljeni Rambo je itekako svjestan koji je to gubitak za njegovu carsku ambiciju. Na drugoj strani Crnog mora, Gruzija također strpljivo čeka pravdu i povratak svojih, od Putina okupiranih, dviju pokrajina te zajedništvo u euro atlanskim integracijama. Odmah po okončanju bljutave moskovske parade za očekivati je kontra udare – sada nadmoćnije ukrajinske vojske, od skupine drumskih razbojnika, vođene lažnim i visoko korumpiranim generalima. Kome će i kako Putin na kraju platiti račun, nebitno je. On osobno, od velemože s basnoslovnim bogastvom, privilegijama i hedonističkim strastima sve više provodi vrijeme po bunkerima memlom ispunjenim, potpuno nesiguran i u nekoć neupitno mu revne pretorijance i silovike.
Sve više ozbiljnijih svjetskih analitičara ratnih instituta glasnije poručuju tvorcu svega nepotrebnog zla: „Gotovo je, gotovo“! Sve su crvene linije popadale, a šuplje prijetnje bez ikakva eha završile u najdubljim pećinama i provalijama.
Sve veće jedinstvo Europe oko pogleda u izmučenu Ukrajinu
Još prije početka zločinačke ruske invazije na siroticu Ukrajinu baltičke su zemlje homogeno i vrlo hrabro svojim postupcima stavili do znanja Putinu kakav će biti njihov odgovor. Skandinavci su također imali jedinstven pogled na svoje južno susjedstvo, a ulazak Finske i Švedske u NATO najveći je poraz Putinovih luđačkih ambicija. Ove hladne zemlje, redom su vruće podražvale Ukrajinu i bez velike buke doprinijele modernizaciji i snazi ukrajinske oružane sile. Njemačka i napose Poljska, koje su sigurno od svih europskih nacija naučile najbolje što je ruska srdžba – same su naglo ubrzale vlastite vojne efektive i neštedimice stavljale na raspolaganje dio toga arsenala Ukrajini. Uz to su iznijele najveći logistički teret za dotok opreme i oružja koje je Ukrajini stizalo sa svih strana. Zbrinjavanje izbjeglica, liječenje energertskih rana i dostava goriva i streljiva za ratni stroj, također je njihova zasluga. Prva i redizajnirana njemačka Vlada i njene sastavnice su razumijele zadatak. S kancelarom Merzom to funkcionira još propulzivnije i bez prevelike buke. Velika Britanija je razoružala i najveće pesimiste, glede euro-atlanskih prijepora i zakulisnih igara u tom poprištu. Osim nemjerljivog doprinosa slobodi Ukrajine, Britanci su zajedno sa zemljama Komonvelta učvrstili glavne europske zemlje i njihove lidere u ispravnost odluka, jasnim očitovanjem zajedništva u zaustavljanju agresora na Ukrajinu. Francuska, Italija, Španjolska, Rumunjska i svakako Hrvatska, slijedile su taj put uz sve moguće izazove i prepreke na njemu.
Oni koji su razočarali jesu od Rusa najugnjetavaniji narodi nove Europe. To sigurno nije krivica njihovih naroda – naprotiv riječ je o ruskim spavačima u najvišim središtima moći njihovih država. Na svu sreću najkrupniji među njima komunistički aparatčik, preobražen u „ultra desničara“- imena Vikrtor Orban je završio u povijesnoj gnjojnici. Vjerovati je kako mu slijednik na prijestolju neće nimalo zaboraviti grijehe i opačine.
Potaknuti ukrajinskim ogromnim nedavnim vojnim postignućima, sve većom upravnom i gospodarskom konsolidacijom Ukrajine i progonom korupcije u njoj, europski su saveznici postali još izdašniji u svim oblicima pomoći, napose u protuzračnim sredstvima za uništavanje i odvraćanje još uvijek nemalog broja balističkih raketa i dronova sviju vrsta uperenih primarno na civilne ciljeve s jasnim ciljem iscrpljivanja i rušenja morala ukrajinskih stanovnika.
Svakako, treba progovoriti riječ dvije o ulozi USA glede ruske agresiji i drugim aspektima riješavanja silno problematičnih gordijskih čvorova – koje je Putin svojim ludilom darovao Ukrajini, Europi i Svijetu te na kraju najzamršenijeg o njih, a on se zove Rusija sutra!?
SAD je svakako najveći vanjski faktor u pretežitim aspektima ovoga pakla koji gori pod ukrajinskim nogama, još od prvog dana dolaska Putina na vlast. Autor je ovog teksta na više mjesta jasno tumačio sve kontroverze sadašnje i njoj prethodne američke administracije.
Nedvojbeno, ova kriza se neće rasplesti bez SAD-a. I tada to može postati jednim u nizu zamrznutih konflikata. U svim kontroverzama, moguće je gonetati i skrovite igre i igrice sadašnjeg američkog vodstva u prevođenju Putina žednog preko vode koja mu se obilato obećava. O tome za sad toliko. Nesumljivo, blizina konca ove drame nije daleka i za očekivati je kak bu jenput zadovolen i Ukrajinec!
