„MR. MINISTAR“ & SAMOUBOJSTVO U REMETINCU

Tekst: Marko Bonifačić
Foto: Hazud/Varazdinski.hr

Uz citat naslova pjesme od Severine, najnoviji primjer nesposobnosti, pogubljenosti, i birokratske zataškavajuće staklenosti hrvatskog pravosuđa i ponaosob njegovog „Mister Ministra“ Habijana, jest, krajem vrućeg ljeta 2026., inače, nakon Svjetskog prvenstva u nogometu, i punog čudnovatih ogromnih požara i otkrića golemih količina otpada u Lijepoj našoj, aktuelni tužan slučaj samoubojstva okrivljenika za ubojstvo supruge, u zatvorskoj ćeliji prenatrpanog Zatvora u Zagrebu Remetinec, „gdje je bilo još 7 zatvorenika u ćeliji“.

NESPOSOBNI SUDE

Stoga već samim time u bezakonitoj situaciji „degrading treatment“ „degradirajućeg tretmana“, što je samo po sebi već protukonvencijski i protuzakonito, shodno Ustavu, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava članak 3, i Europskoj konvenciji za prevenciju torture, nehumanog i degradirajućeg tretmana /postoji još i slična UN Konvencija/. Tako da je „zatvor lijek“ gori od „bolesti“, pa stoga također, riječima Martin Luther Kinga, takav „shameful condition“ jest za nas samo „business as usual“.

KOL’KO NAS IMA KOL’KO NAS IMA PO ZATRPANIM ZATVORIMA?

Po već uhodanoj „matrici“, ovaj po svemu tragičan događaj, koji nažaost proističe iz još jedne suvremene hrvatske razorene obitelji, gdje je „monstrum“ /tako ga je nazvao dio medija/ okrivljenik /presumptivni/ ubojica supruge, iz Slatine /okrivljen za “femicid“/ oduzeo si sam sebi život u zatvorskoj ćeliji /još ne znamo detalje slučaja/. Dok su drugih „7 zatvorenika-cimera u ćeliji spavali“, time pokušava se zataškati katastrofalno stanje pravosudnog zatvorskog sustava u Hrvatskoj. O kojem već ima kritičkih glasova, pa i štrajkova glađu /nedavni članak na portalu Panopticum jest „Ustavna kandidatura iz zatvora Remetinec” /.

Pa sad brzopotezno Mister Minister pravosuđa lakonski i besramno iznosi brojke: 5.200 imamo zatvorenika, a 3.900 mjesta za njih, ponaosob je tako u pretrpanom Zatvoru u Zagrebu Remetinec. Time samo doprinoseć sveopćoj indolenciji vlasti i eroziji prava i društvenog povjerenja. Ali uz jaki stupanj nasilnosti, radi održanja vladavine statusa quo, „tko bi gori gori ostaje a tko doli njega se u ćeliju sa sedmoricom potrkuje“.

OPET JAVIO SE PRAVI MISTER

„Mister Ministar“ koji se nedavno, prilikom slučaja ubojice iz Drniša, usudio „oštrim riječima“ kritizirati Sud u Šibeniku, jer je sud držao „opasni“ predmet godinama u ladici, pa onda malo galame, „svakog čuda tri dana dosta“, „dr’šte vodu dok istražitelji odu“.

Odnosno zaključak interne „istrage“ je na kraju „da doista bio je predmet nepravilno u ladici od suca – ali mi imamo jako puno predmeta znate…“ – i – nikom ništa.

SEDACIJA SAVJESTI S PRAVOM NAŠE PRETHODNO UZBUĐENE JAVNOSTI

Prigodno je to i za sedaciju savjesti s pravom naše prethodno uzbuđene javnosti. Gdje ulogu, osim kasno-habsburškog disciplinacijskog „industrijalnog“ hrvatskog pravosuđa, imaju i neki mediji. Kao što je malograđanski trash Jutarnji list sa svojim „otkrićima“ i „istraživačkim izvještajima“. Odnosno izvještavanjima tipa „Manufacturing consent“ /Noam Chomsky i Edward Herman/ “Proizvodnja suglasja“ ili „Manufacturing dissent“ / Michael Moore/, „Proizvodnja nesuglasja“, o serijalu spektakl-grozota, našeg inače finog europejskog hrvatskog društva.

SVAKI DRUGI DAN POJAVI SE NEKI „PROBLEMATIČNI DJEČAK“

Eto došli smo sad da svaki drugi dan pojavi se neki „problematični dječak“. Bogme bude i
ubojica, dječjeg lica, čudimo li se čudimo? Pa kako nam se to događa, kad mi smo bez grijeha, lijepi i štoviše suvremeni? Pa što, dogodilo se neko „partnersko“ ubojstvo i u finom Grazu u nekoj šumi, ljudi se i tamo ubijaju zar ne? A gdje smo u Graz nekad išli masovno kupovat bolje proizvode.

Dajte sad još psihologa, socijalaca, čuvara, policajaca i sudaca, da spasimo sebe od društva rizika 21. stoljeća, raznih groznih požara kao i otpada u nama i oko nas, s kojima se, sad već je očigledno, teško uspijevamo nositi.

KATASTROFALNI UVJETI SMJEŠTAJA U ZATVORU KAZAMATU REMETINEC

Kao prvo valja reći da Zatvor u Zagrebu Remetinec je kapacitiran, još tamo negdje iz vremena druga Tita, pa do Univerzijade 87., kad je izgrađen, i od tada „u bitnom“ nije obnavljan, za 600 zatvorenika, a ne koliko ih već dulje vrijeme ima tamo „na stanu“ 1.200, momentalno još i dodatno stotinjak njih iz Zatvora u Bjelovaru /koji se obnavlja, eto „obnavljamo se“, a „u planu su… i obnove zatvora u Varaždinu i Lipovici druge godine“ itd./.

ŠTO JE ZA STAKLENE SUCE „U BITNOM“ BITNO?

Da „u bitnom“ /kako to vole se diskurzivnom redukcijom i prešućivanjem izraziti učena sudska rješenja i presude, kada se ipak moraju pozabaviti sa opširnijim žalbama okrivljenika i zatvorenika/, pri čemu se sudski nadzor u Zatvoru u Zagrebu Remetinec velik dio ljeta 2026. vršio putem „suvremene tehnologije“ Skype video-linka. Da se malobrojni preostali /sa kolektivnog godišnjeg odmora „dugog toplog ljeta“/ suci/sudice nadležnih zagrebačkih sudova ne bi se morali opterećivati. U situaciji, gle, opet svoje sad „prenatrpanosti predmetima“, /kao i u slučaju Drniš/, neposrednim obilaskom zatvorskih ćelija ili možda i nekom hrabrijom presudom, osobito onakvom koja bi i pravno uzela u obzir katastrofasne uvjete smještaja u Zatvoru u Zagrebu Remetinec.

Pa da tako naš neki sudac Baltasar Maria Garcon, uzor struke i građanske i pravničke
hrabrosti, kojeg nemamo, nego se gleda samo pojedinačnog pritužitelja na video-link, koji se nešto usudi, pa preprati stražom do „ekrana“, gdje uz prisustvo straže, nešto zamuckuje što ga smeta, na kilometarskoj video-distanci od suda. A što je sa pravom neposrednog obraćanja pritužitelja zatvorenika ili možda štrajkača sudu, sukladno UN Mandela Rules, neposrednog i neometanog obraćanja doktoru ili sucu, pa i bez prisustva obaveznih čuvara, a čak ima prisustva čuvara na misi i ispovjedi u zatvoru, da da, znamo, ima tamo opasnih ljudi zatvorenika?/.

SUDI SUDAČKA STALIŠKA PRAVDA

Ne može se i ne želi se od gospode sudaca, članova nedodirljivog stališa, koji jest pred par godina kolektivno štrajkao 2 puta po 15 dana dana kao „treća državna vlast“, tj. poduzeo nekakvi traljavi kabinetski pokušaj državnog udara, radi vlastitih statusa, neovisnosti, plaća, gableca i dnevnica, ali ne pada mu na pamet odštrajkati makar 1 dan za uvjete u zatvoru za one koji oni tamo sude i utrpaju, pa ni vidjeti tako cjelinu, „zatvorske ćelije površine 20m2 sa 8 ili 9 zatvorenika“.

Od kojih zadnji po redu zapadne spavati pod stolom na madracu, koji, sada smo iz riječi Mister Ministra pravosuđa iz rutiniziranog činovničkog blic-izvještaja o samoubojstvu i smrti zatvorenika iz Slatine doznali, da zatvorenici-cimeri služe ne samo svoje istrage ili kazne, nego i kao „psihološka i druga potpora“ ili „štos-demfer“, ili „nadzor“ ili što li već, nekom nesretnom okrivljeniku. Koji je presumptivni nevaljalac prikrivao suicidalne hetero-agresivne i auto- agresivne pulzije.

ZAPRAVO SE I NE ZNA KAKO SE UBIO

Ne, ne toga nema i na „slobodi“, srednji sloj diskretnog šarma buržoazije
zaljuljane takve stvari doduše uspješnije krije, da bi potom „s vremena na vrijeme“ efektivno ostvario i jedno i drugo.Nažalost i, nakon „liječničkog i psihološkog pregleda“, a ranije nailazaka nebrojenih policajaca i socijalaca/socijalki u razoreni obiteljski „dom“ u Slatini. Dakle i taj nije išao u Zatvor Bjelovar „koji se obnavlja“, a niti u obnovljeni /hura hura/ Zatvor Požega, koji svi skupa nisu uspjeli spriječiti tragični raspad njegove obitelji, koja je temelj društva, a ne balon za bušenje od ovih ili onih, uz popratno medijsko zgražavanje.

Tako i doista presumptivnih krivaca ili krivkinja, pa tako i za „trendy“ novouvedeno zasebno teško kazneno djelo ubojstva-femicida, koje mora biti zasebno, jer nije isto kad žena ubije ženu-majku, kao što je bio slučaj u zagrebačkim Vrbanima, ili kad neka „muška svinja iz Slavonije ili negdje drugdje koja još nije dovoljno eksterminirana“, ubije ženu, ali teško ubojstvo je ipak prije svega ubojstvo, uvijek, zar nije?

TRENDY SUDOVANJA I PITANJA

Baš smo uvijek u Lijepoj našoj Domovini „trendy“ u sudovanjima, nekad je bilo bratstvo-
jedinstvo „ho-ruk“ suđenja, gradile se karijere, bogme se poneke i zatvaralo, a danas eto hiper-feminizam, da nam „uredi“ društvo. Što li ćemo štreberski-sudački prihvatiti sutra? Po mogućnosti još postaviti i neko pametno „preliminarno pitanje“ doista „naprednijim“ sudovima sjajne Europe, kao što je Sud pravde CJEU Luxemburg /da li su baš u svemu „napredniji“ i što je to „napredak“ jer čini se da se sjajni Zapad raskolio na Hyer Zapad Amerike i Starački Ukočeni Zapad Europe?

„DOBRO DOŠAO U KLUB“, NESPOSOBNI „MISTER MINISTER“ PRAVOSUĐA HABIJAN

U čemu se nedavno istakao i Ustavni sud, povodom postavljanja preliminarnog pitanja
nadležnosti Glavnog državnog odvjetnika za slučajeve „europske krađe i pronevjere“. A koji Ustavni sud ipak nije „postavljao pitanja“ sebi i drugima kako može, kao Carl Schmittovski „suveren koji odlučuje u izvanrednom stanju“ sam sebi, kad je tajno, doduše „uvjetno“ mesijanistički spasiteljski produžio zadnji dan sebi mandat, „jer parlament nije ispunio svoju svrhu izbora značajnog broja ustavnih sudaca“. Pa se još takva nakaradna odluka Ustavnog suda ni „ne može staviti van snage jer za to nema proceduralnih mogućnosti“. Avaj učite studenti prava iz knjižurina sudske prakse sada i to, ima i toga.

HAJDE DA SE POZOVEMO NA RAZVIJENI ZAPAD – NEOVISNA ISTRAGA SMRTI UDETENCIJI

Hajde sada da se pozovemo na „razvijeni“ Zapad i Europu, „čiji smo oduvijek dio bili“, čak smo dio „Europe“, i pravno, shodno Ustavu, konvencijama i međunarodnim ugovorima o EU i drugima koji imaju prioritet i dio su našeg pravnog poretka: Zašto se odmah u slučaju presumtivnog ubojice/istražnog zatvorenika iz Slatine ne inicira i ne provede neovisna istraga smrti u detenciji prenatrpanog zatvora, sukladno članku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava /ovdje se primjenjuje pravo na život članak 2. Konvencije/. kao u slučaju Powell v the UK, o nekoordinaciji liječenja i zatvaranja jednog nečijeg sina, zatim Edwards v the UK, smrti u ćeliji gdje je jedan bio smješten sa duševno poremećenim „opasnim“ drugim zatvorenikom /“štos demferom“?/ Ili spektakularniji slučaj, sina bogatog trgovca iz Londona Mohamed Al Fayeda /Harrods robne kuće/, Al Fayed v France, glede odlaska u smrt jurnjavom Mercedesom u Parizu, sina od trgovca Dodi Al Fayed sa engleskom princezom Dianom.

Neki će se sjetiti, iz hiper-Zapada Kalifornije, i istrage smrti Michaela Jacksona, za neko vrijeme stalnim tv-izvještajima njegovog mrtvozornika /coroner/, a potom godinama i izvještajima/suđenjima njegovog osobnog liječnika – Doktora-Droge, koji je postao njegov Doktor Sudbina /iliti Dr. Doom kao u filmu „Tko je smjestio Zeki Rogeru?/.

MRSKO JE PRAVOSUĐU KAD SE MEDIJI MIJEŠAJU, OSIM „MANUFACTURING CONSENT“ MEDIJA

Doduše znamo da pravosuđe ne voli kada se ovakvi ili onakvi mediji „miješaju u posao“, osim „Manufacturing consent“ /Chomsky/ medija. A čovjek iz Slatine je „monstrum“ itd, pa i monstrumi se ubijaju, ali monstrumi isto tako imaju i neka /ljudska/ prava, u državama koje se ponose da su temeljene na ljudskim pravima i pravu uopće i s time se diče.

KAKO FUNKCIONIRATI U DRUŠTVU RIZIKA 21. STOLJEĆA

Izvolite, stakleno hrvatsko pravosuđe, i zatvori, funkcionirati u društvu rizika 21. stoljeća,
izvolite biti takvi u provođenju svojih isključivih javnih nadležnosti. A kad se dogodi greška, a barem se ovdje „greška“ nečija dogodila, i to ne baš nekog zadnjeg po činu čuvara iz tog zatvora kazamata, a bogme niti „nedovoljno budnih zatvorenika-cimera“, valjda očekivanih „agenata“ uprave zatvora, iz prenatrpane ćelije koji su malo zaspali iza ručka, izvolite inicirati i provesti nezavisnu efektivnu /sudsku/ istragu temeljem prava na život članak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Istragu o istražnom zatvoreniku koji je smrtno nastradao, makar i svojom voljom.

IZVOLITE SE POVUĆI MISTER MINISTER PRAVOSUĐA, HRVATSKU STE
PROSLAVILI, A SUCE SAD DA NE SPOMINJEMO

Svakako izvolite se Mister Minister pravosuđa, uprave i digitalizacije gospodine Habijan, i zbog objektivne odgovornosti, i zbog nedoraslosti, povući sa čelne funkcije pravosuđa. Možete onda opet i u odvjetništvo iz kojeg ste došli, koliko se čulo, kao junior partner. Čeka se na vas i vaše sposobnosti žongliranja i znanja, rezultate ste već u kratkom roku pokazali, takvi se traže, jer i Hrvatsku ste proslavili.

Da sad ne spominjemo suce ove ili one, koji su se netom, blago pocrnjeli, vratili na /skoro pa doživotna nedodirljiva/ „neovisna radna mjesta“, sa zasluženog po svemu i uostalom sindikalistički činovnički izborenog, dobro plaćenog, kolektivnog godišnjeg odmora, „dugog toplog ljeta“ 2026.

Ili opet će biti „svakog čuda tri dana dosta“, uz poneki činovnički izvještaj, važno je da sve uvijek ostane „po starom“, ali ipak što je sa objektivnom, političkom odgovornošću Mister Ministra pravosuđa, pa nije sve baš da se može podvesti pod tepih „sve smo poduzeli, eto dogodilo se“.