USTAVNA KANDIDATURA IZ ZATVORA REMETINEC

Tekst: B. Matijević

Foto: L. Hoffmann/Sabor RH

Reklo bi se u Hrvatskoj se i čuda događaju, ali obično to su loša čuda. Izdržite, dragi štovaoci i čitatelji – riječ je o tekstu koji govori o pritvaranju bivšeg kandidata za Ustavnog suca Republike Hrvatske, a od nedavno i aktualnog kandidata za suca Ustavnog suda RH kojem je odbačaj kandidature saborski hydrocehpalus ažurno priopćio putem informativnog programa HRT-a.

ŠIRE SE VIJESTI

U pravosudnim krugovima i na marginama Sabora širi se vijest o nedavno odbačenoj kandidaturi za ustavnog suca na zadnjem natječaju pred ljeto 2026. godine hrvatskog pravnika i politologa Marka Bonifačića.

Isti se, kao vrlo neuobičajen slučaj, kandidirao koristeći ustavne zakonske mogućnosti i uvjete na Sabor putem saborskog Odbora za Ustav, iz Zatvora u Zagrebu – Remetinec.

AMBICIJE SA MARGINE DOVELE DO AKCIJE ALI I REAKCIJE

Obzirom da je isti na prethodnom takvom natječaju, dotični ambiciozni penzioner i sad već serijski kandidat, krajem 2025., bio od strane istog saborskog Odbora za Ustav utvrđen valjanim kandidatom i održao javni razgovor 13. studenog 2025. godine.

Ali avaj nitko od kandidata tada, pa ni par njih koji su se općenito smatrali najboljim, nije bio izabran, iz političkih razloga svađe. Te se u ružnoj situaciji dulje već nepopunjenosti 3 mjesta ustavnih sudaca od ukupno 13 koliko ih po Ustavu treba biti, pristupilo u svibnju 2026. na novi natječaj.

USTAVNE KANDIDATE MOŽE SE UTRPAT KOJEKUDA

Kako smo svi jednaki pred Ustavom i zakonom, a institucije “koje rade svoj posao” su “neutralne”, dogodio se i noviji slučaj istražnog zatvaranja Gradonačelnika Nove Gradiške Grgića, pa ostavke, pa izlaska iz Remetinca, pa novih izbora i pobjede istoga, ali samo “jedan dan bio je dovoljan” da se jednakopravnom građaninu opet priprijeti od “neutralne insritucije”, pa se dotični građanin-pobjednik morao opet povući. Širi kontekst takvih državnih “lovačkih” aktivnosti jest pravna kultura “mogu što hoću i koga hoću” pa neki sa nekim legitimitetom u punoj jednakosti moraju se sklanjat. Dok se drugi jedaki pred Kristom Isusom i zakonom svima smiju sa nekakvim bilježnicama i dobro nakrcani otetim tuđim novcima po Aziji, “hrvatske institucije koje rade svoj posao” očito nemaju neki rejting tamo, pa pričekajmo, pričekajmo, pričekajmo…

ŠTO JE ZGRIJEŠIO BONIFAČIĆ?

Razlog zatvaranja Marka Bonifačića tj. istražni zatvor je navodni “stalking” – uznemiravanje bivše supruge, inače po zanimanju odvjetnice. A to je u skladu sa nasilničkom, ali “trendy” javnom politikom hrvatske državne vlasti i institucija u takvim slučajevima. Odnosno odrapi se obično 6 mjeseci istražiteljskog zatvora kad treba, ali i kad ne treba.

Naime, pojednostavljeno do bola, čim neka ugrožena žena, kojih inače objektivno ima doista tako je, ali neke često uz pomoć hiper-feminističkih neustavno vladajućih grupa, “digne mali prst” u našem, inače po svim linijama posvađanom društvu, uhićuju se jednakopravni biološki i gender muškarci. Odnosno kolokvijalno, lovački, “sve muške divlje svinje iz Slavonije i drugdje još nisu dovoljno eksterminirane”.

Toliko o razlogu zatvaranja. Ali neka o svemu odluči “neovisni i nepristrani sud ustanovljen zakonom”, rekli bismo u ime istraživačkog portala.

DON QUIJOTE IZ REMETINCA

Tako se zbila i sada jedna pravno dopustiva kandidatura iz zatvora. Već na početku te Bonifačićeve /ponovljene, sad bi se moglo reći već serijske/ rukom pisane kandidature za ustavnoga suca opet Bonifačića, koja je nakon kašnjenja u Sabor i potom odbacivanja bez navođenja razloga odbačena odlukom Odbora za Ustav i potom priopćena javnosti objavom predsjednika tog Odbora od strane malo pospanog bivšeg ministra pravosuđa, a sada predsjednika rečenog Odbora zastupnika HDZ-a Ivana Malenice na HTV Dnevniku /to je dakle bio 18. “naknadno otkriveni” kandidat/, vidi se o čemu se radi.

Pa iako opet nije izgledno da će se sa početkom saborskog zasjedanja jeseni 2026. uspjeti izabrati tražena 3 ustavna suca, a imajući u vidu da je u tijeku opet politička svađa nacionalnih razmjera, ovaj put iz opravdanog razloga brda smeća u Lijepoj našoj domovini, za koju su se mnogi borili, pa nam je i to naša borba dala.

HRVATSKO PRAVOSUĐE I NJEGOVE GLAVNE STALIŠKE BRIGE

Kako su hrvatski sudovi Poncije-Pilatovski orijentirani i poslovično slabo zainteresirani za svoj ustavni posao i nadležnost poštenog suđenja, pri čemu kad su u pitanju osobni statusi hrvatske sudačke kaste, za što su i štrajkali “bijelim štrajkovima” pred par godina iz čuvanih kabineta, odnosno traljavim pokušajem državnog udara, po pozivu sudačke udruge koja je valjda glumila nekadašnji Centralni komitet, to je izazvalo i reakcije. Gdje se široke mase hrvatskih građana, korisnika usluga suđenja, međutim, nisu pojavile na ulicama, kao primjerice u Tel Avivu prije rata, za zaštitu suda.

Nego su, nasuprot, bile ljutite zbog “pada sustava”, koji ipak mora raditi i u “štrajku” pa i za vrijeme kolektivnih ljetnih godišnjih odmora sudaca i ostalih nedodirljivih pravosudnih dužnosnika avaj. O čemu je kritički više puta pisao baš novinar našeg portala, a sada, gle opet, kandidat Bonifačić, a osobito u članku objavljenom na našem portalu: “18. Brumaire hrvatskih sudaca – Štrajk ili državni udar? I to je dotični ambiciozni i sad već serijski kandidat ponovio kad je u prethodnoj kandidaturi bio pozvan pred saborski Odbor za Ustav, što je prošlo uz nešto medijske zabilježenosti, ali se nekima koji su na to odšutjeli, možda nije baš dopalo.

KATASTROFALNI UVJETI SMJEŠTAJA ZAGREBAČKOG KAZAMATA REMETINEC

Kako su uvjeti smještaja istražnih, prekršajnih, osuđenih i drugih zatvorenika/nica u Zatvoru u Zagrebu Remetinec katastrofalni već dulje vrijeme, prvenstveno iz razloga prenatrpanosti preko svake europske mjere i standarda, konkretno u ćelijama od 20-tak kvadrata sa čučavcem i opremom još maltene iz doba Titove modernizacije, gdje se smješta 8-9 zatvorenika ljudi /a to nisu pesi u Dumovcu/ od kojih zadnjeg po redu često zadesi spavanje na /udobnom/ madracu ispod omanjeg stola u sredini ćelije. Dok se može na istom stolu po kraćem redu čekanja pojesti nekakva doista jestiva hrana.

Pa znamo da to nije Hotel Remetinec nego Zatvor Remetinec, gdje bude i šetnja u dvorištu hura hura i tuš u prostoriji sa otpadajućom farbom i gletom na stropu do razine armature /a imamo tamo ne samo domaće nego i sve više inozemnih korisnika, nekih i bolje platežne moći/ može se napisati rukom neka /obično uzaludna/ žalba ili čak eto kandidatura za Sabor.

Doduše nije omogućeno nikome rekreativno terapijsko jahanje neke kobile, kako je to bilo omogućeno osuđenoj zatvorenici ratnoj zločinki Biljani Plavšić, ali u švedskom zatvoru.

MEDICINA IZ KAZAMATA LIJEČI PO HIPOKRATU I SUVREMENIM NAČELIMA ZAPUŠTENOSTI

Također je medicinska skrb u Zatvoru Remetinec manjkava i jedva učinkovita, birokratizirana i ovisi dosta o ćudljivosti personala. Koji neki od personalaca međutim su si dopustili davati i ocjene samih sebe u nekim postupcima pred ECtHR sudom /za ljuska prava/ u Strasbourgu, čiji je Hrvatska ponosni član. Gdje tuženik hrvatska Vlada, bez pardona i ljudsko-pravnog obraza, putem zastupnice Vlade Štefice Stažnik, u replici diskriminatorno izjavi “da debeli ljudi često dobiju ventralnu herniju” ili znanstveno-kurativna medicinska otkrića da “mnogi zatvorenici donose sa sobom u zatvor bolesti iz ranijeg civilstva”, odnosno “da se primarno trebaju liječiti samo smrtne medicinske opasnosti”.

ŠTO SVE PROMATRAJU SLIJEPI HRVATSKI STAKLENI SUCI

Što sve promatraju slijepi hrvatski stakleni suci, u općim nadzorima, i kroz postupke gdje sude, koji se međutim često odvijaju sa sigurne distance Skype video linka. Kao i jednom tjedno katolički vjerski obredi, religijska prava, za koje se vrši pred-selekcija od strane Zatvora, kao da se bira nogometna vrsta.

Pa onda medicinskim pregledima, dakako izvođenjima, i kako je rečeno misama ili ispovjedima, obavezno prisustvuje barem jedan naoružani stražar. Valjda kao šutljivi član liječničkog konzilija ili dopunski duhovnik, nema šale ima tu doista opasnih ljudi.
Pa se, kako saznajemo, nakon posjete savjetnica Pučke pravobraniteljice u ćelije i anonimne ankete o uvjetima primjene Europske konvencije o zabrani torture, nehumanog i degradirajućeg tretmana, a što je apsolutna ljudsko pravna zabrana, koja nema derogacija, kao što npr. ima sloboda, relativno ljudsko pravo sloboda, jer postoji ograničenje slobode u zatvoru, zbog javnog interesa i zaštite drugih, itd.

Kod ropstva, tortura, okrutnog, nehumanog, i DEGRADIRAJUĆEG TRETMANA, naime nema ni “službenih” izgovora tipa “nemamo personala”, “nemamo prostora” ili “debeli su si često sami krivi”, itd. Koje stvari treba tumačiti u par minuta, koliko je odobreno na TikTok video linku u zatvoru, i učenim sucima.

Pa se nešto zatvorenika obraćalo sa interim mjerama i na Europski Sud za ljudska prava Strasbourg /ECtHR/ ali nešto i na Komitet za Anti-torturu Strasbourg, pri čemu valja reći da torture nema, ali degradirajućeg tretmana ima. To se čini maltene skrivajući izlaznu poštu pred upravom Zatvora, a imajuć u vidu da je i ljudsko pravo vanjske komunikacije iz Zatvora, iako ograničeno, ipak postojeće.

Kao i primanje paketa izvana koji se pomno pregledavaju i čekaju tjednima na zatvorskoj “carini”. Prije svega iz valjanog razloga sprječavanja prometa i korištenja droge. Kojih pak droga, po vjerodostojnim izvorima, tipa shit, otrov, speed, itd. ili off label Lyrica i tsl., se ipak nađe i u Zatvoru u nevolji. Cocain je ipak skuplji. Doista, tko bi mogao na kontroli iščeprkati u prenatrpanoj ćeliji neku tableticu, ili možda “žute” “gudre” koje opet, valja reći nema, nije više ni popularna, kao u vrijeme Jimmy Hendrixa i Janis Joplin. A bogme nema ni smrtonosnog Fentanola, kako je ovog ljeta spektakularno izvještavao mainstream Jutarnji list, privilegirani medij za zatvorska pitanja, zadužen i za plašenje nešto boljih malograđana na slobodi u vikendicama “jakim temama”, kao što su i ispadi bivšeg Tv glumca a sada zatvorenika, itd.

Gle čudima hrvatskim nikad kraja, u već prenatrpani takav Zatvor Remetinec “internacionalni klub” se netko pametan, uz brojne taxi drivere migranata svih nacija i boja, debelih i mršavih, a što vjerojatno nije išlo bez znanja Mister Ministra pravosuđa, odlučilo smjestiti na već natrpanih 1.200 zatvorenika/ica, još i stotinjak njih iz Zatvora u Bjelovaru, zbog obnove potonjeg.

ŠTRAJK GLAĐU KAD NEMA DRUGE I NEMA PREDAJE

Pa se je Don Quijote istražni zatvorenik Remetinca Bonifačić nadobudno odlučio i na štrajk glađu 30 dana. Gdje se izgledno ništa nije moglo postići, ni po UN Mandela Rules, koja se ne poštuju, ali tko da pita Don Quijotea ili čak Sizifa za “uspjeh”.

Osim što je Bonifačić uspio službenim vaganjima skinuti 20 kg, što se može preporučiti “debelima” i drugima umjesto Ozempica, ali je doista naporno i štrapac, kako za štrajkača, tako i za voajere čuvare neke, koji su se stalno potajno raspitivali ili virkali kroz špijunku na vratima ćelije i gitre.

A da ništa od zahtjevanja štrajka nije pomaknuto sa mrtve točke status quo
/bahatost i nepravilnost suđenja i “degrading treatment” smještaja u zatvoru kao najvažniji/ pa je štrajkač Bonifačić iznio Zatvoru i pospanom sudu konstruktivni prijedog:
da kad se već ne može omogućiti državni smještaj recimo 4 a ne 8 ili 9 zatvorenika u ćeliju na 20m2, da se barem nabavi neki mini-dron od Elona Muska, ili iz Ukrajine, ili Kine, quadricopter, bilo bi lakše nekim čuvarima voajerima saznati što se sve zbiva u ćeliji. Jer simaju se hodnici ne i ćelije, a potrebni bi bili, osobito za ciljane targetirane likove. Štoviše saznalo bi se i što oni rade pod plahtom po noći, na donjoj ili gornjoj etaži kreveta, ili na madracu pod stolom, a valjda se onda ne bi moralo zataškavati ni pokušaj samoubistva vješanjem na gornju etažu kreveta kojih ne bi ni trebalo biti, kao što je bio slučaj sa Ukrajincem koji je nožem ranio sina, koji brzo je suđen i nekamo otpremljen.

DOVIĐENJA U IDUĆEM ZATVORU ILI NEKOM FINOM ILI MANJE FINOM ŠTRAJKU

Do viđenja u idućem istražnom zatvoru, naša domovina koju smo samostalno branili i obranili mnogi, nema novaca za dogradnju Heart Break Zatvora Remetinec. Iako ima za selektivno trpat tamo ljude, a ne kokoške ili pese, a ima i za branit Ukrajinu i za preseravanja ambicioznih likova na čelu vlade tamo i u Bruxelu i na otužnim paradama voljnih bez glavnog još uvijek protektora u Parizu.

Koji se likovi međutim, kako smo i uspjeli pratit na tv u svakoj ćeliji, hura hura, uz ExtraFM popularni radio cajka, nisu usudili otić na utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva u USA u Dallas npr, nego tek u anti-USA Kanadu. Da ne bi ispali mogu što hoće degradirani poniženi nisko rangiranim prijemom u USA tek u folklornim društvima i vatrogasnim jedinicama, a PR je danas sve.

Kako visoki ugled hrvatskog pravosuđa baš ne djeluje na krimi-sumnjivca Vedrana Pavleka u Aziji, nije još viđen u Remetincu, nego se sa distance svima smije, kako je već i ovdje primjećeno, jer mu može bit, kao i gospon menadžer osuđenik za mito Hernadi, a koje mito još nije ni pronađeno, kao ni zlato od Dolačkog taj je već kaznu izdržao, ali manjak računovodstveni neki ostavio.

Komu ništa, komu sve, reklo bi se, moj Don Qijote ili moj Sizife, samo ti štrajkaj glađu ili izdržavaj istragu koja je gora od osude. To je uostalom čak zdravo za “debele”, a počelo se pričat po zatvoru da će možda biti i bolji sex za omršavjele, kad drukčije ne ide. Naime, 3 mjeseca istražnog strogog zatvora i 30 dana štrajka glađu ni za Ivana Denisoviča nije loš score.

Čekamo taj dan kad će i hrvatski stakleni suci svojim statusima primarno zaokupljeni feudalci, opalit bar jedan dan “mjera upozorenja” odnosno “bijelog štrajka” iz kabineta i za one koje trpaju u Zatvor KAZAMAT u Zagrebu Remetinec strogog tipa, a ne samo 2×15 dana kabinetskih štrajkova neradom za vlastite statuse, uz zaštitu straža, plaće, gablece i dnevnice te dakako kumuliranjem staža za karijerna napredovanja putem magistratskih vlastitih vijeća, “business as usual” u “shameful conditions”.

Kako reče Martin Luther King – “We shall overcome deep in my heart I do believe we shall overcome”…, što u nastavku od našeg silom prilika istraživačkog novinara Guenther Wallraffa slijedi.

POKUŠAJI IZNUDE PRIZNANJA

Dugotrajnim istražnim zatvorima u vrlo lošim uvjetima se vrši iznuda priznanja što je ustavom nedopustivo odnosno često nesposobni ili još i “trendy” orijentirani DORH i USKOK spašavaju klimave optužnice fehtanjem na drukanje i nagodbe.

Nastavak serijala slijedi, kad neće zatvorski uvijek dobro informirani mainstream za malograđane u vikendicama preko ljeta Jutarnji plašit sa prigodnim pričama o Fentanolu kojeg nema i strašnom okrivljeniku bivšem glumcu ili sa traljavom optužbom USKOK-a protiv “velike mafijaške organizacije za drogu” gdje nemaju ni glavnog okrivljenika, ni kilo droge, ni jednog pokajnika na što očito računaju dugotrajnim pritiskom istražnog zatvora, a hvališu se pred Europolom, Eurojust itd kako imaju slučaj, probili smo žargon na krypto mreži Sky ili sličnom EncroChat, uzalud vaš kompjuterski trud svirači, to jesu policijski ali nisu sudski kontradiktorni ozbefeni dokazi, uz sto pravnih i tehničkih problema koordinacije država i masovnog državnog hakiranja servera u Roubaixu, lakomoguće bit će tresla se brda rodilo se ništ, with sorrow.

Presude ecthr carbonara and ventura v italy i belvedere alberghiera v italy odbacile su doktrinu “konstruktivne eksproprijacije” talijanskih vrhovnih sudova tj. upadne javni sektor u posjed pa se vi poslije natežite odnosno izvrsno podržavajuće mišljenje malteškog suca Giovanni Bonello “ne mogu se zasnivati državna prava na argumentima i osnovima ex turpis causa sramotnim osnovima” i na “pravnoj delikvenciji” jedan prekršaj prođe ali kad su učestali za redom onda to postaje “pravo”.

Isto se može pronaći kao analogni komentar u članku “Avantgardizam trojice ustavnih sudaca” povodom najavljene ali ipak neostvarene kandidature predsjednika Republike za premijera iz tzv. “rijeka pravde” oprošteno mu je na izborima ipak.

Isto je i sa prenatrpanim zatvorom Remetinec – trpaju se ljudi u bezakonit smještaj, lijek je gori od bolesti, postavit se može čak pitanje presuda iznudom ali to je business as usual samo se okrene stranica idemo dalje. Državni tužilac Izraela Gideon Hausner na suđenju Eichmannu u Jeruzalemu je rekao: “Ja ne stojim ovdje sam.”

Čija je sad bitka na redu?

 

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon