RATNI ZLOČINI U HRVATSKOJ U RUKAMA SRPSKOG PRAVOSUĐA
Tekst: Vjekoslav Krsnik
Foto: Petar Glebov/Pixsell
U političkim odnosima Hrvatske i Srbije ovih je dana Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova demonstriralo vrhunski cinizam objavljujući izjavu kojom se osuđuje otkrivanje spomenika četničkom vođi Dragoljubu Draži Mihailoviću, dok istodobno četništvo gotovo legalno i nesmetano djeluje u samoj Hrvatskoj. U izjavi MVEP-a taj događaj ocijenjuje se “apsolutno neprihvatljivim i u potpunoj suprotnosti s članstvom u Europskoj uniji”, čemu teži Srbija. Podvlačeći da osuđuje taj čin u izjavi se očekuje da “Srbija i njezine institucije odbace politiku relativiziranja i veličanja zločina” te se dodaje da je ovaj događaj zadnji u nizu što u Srbiji traje već godinama u rehabilitaciji četništva i njegovog vođe Draže Mihailovića. Na kraju se dodaje da Hrvatska od Srbije očekuje konkretne poteze u rješavanju sudbine nestalih, pitanju nadležnosti u progonu ratnih zločinaca i drugih otvorenih pitanja.
ULOGA MLADENA BAJIĆA
Izjavu je potrebno komentirati zbog više razloga. Prije svega vrhunski je cinizam optuživati susjednu državu i njezino vodstvo za podržavanje četništva dok istodobno službena hrvatska politika godinama ne samo deklarativno nego i financijski podržava to isto četništvo. Ono se manifestira na razne načine, ali je njegov najistureniji zagovornik čelnik manjeg dijela srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj saborski zastupnik Milorad Pupovac sa svojim SDSS-om i Srpskim narodnim vijećem. Treba podsjetiti da je još 2016. u godišnjem izvješću Hrvatskome saboru Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) upozorila na porast četništva u Republici Hrvatskoj ali se nitko na to nije posebno osvrnuo, a još manje da je Vlada poduzela neke određene mjere da se to suzbije, odnosno da se manifestacije četništva stave pod kontrolu i kažnjavaju. To se od Plenkovićeve Vlade nije ni moglo očekivati jer ona ovisi od tanke saborske većine u kojoj je glavni koalicijski partner sa tri garantirana zastupnika Pupovčeva “Samostalna demokratska srpska stranka” koju je osnovao ratni zločinac i četnik. Od toga izvješća SOA-e od prije četiri godine, budući da tzv. “institucije” ne rade svoj posao, zbili su se mnogi događaji koji su ne samo potvrdili tu ocjenu, nego je kampanja eskaliranja četništva puzajućim subverzivnim unutarnjim ratom protiv Republike Hrvatske dovela do toga da je doveden u pitanje karakter Domovinskog rata. Prema deklaraciji Hrvatskoga sabora on je bio “pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački”. U tom kontekstu značajno je ukazati da je s mjesta istražitelja zločina na Ovčari smijenjen istražitelj Nikola Kajkić, te da se tim groznim zločinom sudski ne bavi hrvatsko pravosuđe, nego je to po vrlo upitnom sporazumu iz 2006. godine između srbijanskog tužitelja za ratne zločina Vladimira Vukčevića i glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića prepušteno srbijanskom pravosuđu. Vrhunac te kampanje svakako je bio uključivanje zastupnika velikosrpskog dijela srpske nacionalne manjine Borisa Miloševića na položaj potpredsjednika Vlade zaduženog za ljudska prava. Potom je uslijedila bezočna farsa u Gruborima gdje se Andrej Plenković uz nazočnost, pored ostalih, ministra branitelja Tome Medveda, ali i posebno izaslanika srbijanskog predsjednika Vučića, ispričao za ubojstvo šest srpskih civila, iako dosad uopće nije sudski potvrđeno, premda se pravosudni postupak vodio, da su zločin počinili pripadnici Hrvatske vojske.
ČETNIČKI PREDSJEDNIK
Velikosrpska četnička politika dirigirana iz službenog Beograda a provođena preko Pupovčevog SDSS-a i SNV-a u Hrvatskoj ima neprocjenjivog suradnika ni manje ni više nego u predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću. On mrtav hladan prelazi preko izjave Vučićevog izaslanika na pravoslavnom domjenku u Zagrebu da će Srbija upotrijebiti sva sredstava ako bude potrebno da zaštiti srpsku manjinu u Hrvatskoj, on nadalje na međunarodnom forumu u Dubrovniku izjavljuje da su se na ovim prostorima dogodili “neki sukobi”, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, on čak na zahtjev četničkog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića izbjegava izgovoriti “velikosrpska agresija”, iako je Međunarodni sud pravde u Haagu ocijenio da je to bio međudržavni sukob u kojemu je Srbija bila agresor. U tu njegovu kolaboracionističku politiku spada i to kako šutke prelazi preko Vučićeve i Pupovčeve usporedbe Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom, odnosno s NDH-a. Manifestacije četničkog djelovanja u Hrvatskoj bilježe se skoro iz dana u dan, podsjećamo na nedavno skidanje hrvatske zastave kod Knina, a da ne spominjemo već notornu četničku proslavu u Srbu, gdje je u Domovinskom ratu srušeni spomenik obnovljen novcem iz Državnog proračuna. Iz njega se financira i glasilo SNV-a “Novosti” koje iz broja u broj bljuju po Hrvatskoj i praktički šire četničku propagandu.
ISTOČNI SUSJED
Izjava hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova na određeni način predstavlja miješanje u unutarnje stvari Republike Srbije, pa u tom smislu moglo bi se shvatiti kako za neke u MVEP-u još uvijek postoji Jugoslavija u kojoj je Hrvatska pogođena otkrivanjem spomenika četničkom vođi. Međutim ako je Hrvatska htjela staviti do znanja istočnom susjedu kako taj čin nije u skladu s težnjom Srbije da uđe u Europsku uniju, onda je izjava trebala biti odlučnija stavljajući do znanja Beogradu da bi u tom smjeru Hrvatska mogla uvjetovati srbijanski pristup Europskoj uniji. Posebice je to važno u pitanju nestalih, gdje Beograd sustavno Hrvatsku vuče za nos, jer na primjer, iako je u Srbiji sakupljeno nekoliko stotina posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila s njihove strane nije ništa učinilo barem na njihovoj identifikaciji. Što se tiče nadležnosti u rješavanju ratnih zločina to je Hrvatska mogla odavno jednostavno riješiti otkazivanjem tog sporazuma, jer takva mogućnost postoji u njemu. Ova izjava je očevidan dokaz da je hrvatska politika prema četničkoj garnituri u Beogradu još uvijek u podređenom položaju, ali je još gore da se i dalje redaju četnički incidenti u samoj Hrvatskoj, a da o tome instituicije, prije svega SOA, ne rade svoj posao.
