OTOČKI SVADBENI OBIČAJI – LASTOVSKA UDAJA

Tekst: V. L.

Foto: FB

“Antun Jurica zanimljivo opisuje posebnosti lastovskih svadbenih običaja: “Lastovska udaja je imala kudeju. Kudeja je bila onaj štap, komad drva, gdje se stavljala vuna, pa su žene prele, znate, to su zvali ‘kudeja’. Mi niti nikad ne govorimo o ženidbi, nego o udaji, jer udaja je bila, (…) žena je bila bitna, a ne muškarac. I onda bi išli u kuću mladoženje, ne u kuću žene! Jer su oni pirovali u dvije kuće, razdvojeni: muški sa njihovim, a otac i majka mlade u svojoj kući. Razdvojeno. Kumovi mlade – kumovi muškog – tamo.

Kad bi svršili ručak, žena bi ostala u kući koja se udala, a svatovi njegovi uzeli bi kudeju i svi bi došli u kuću oca i majke nevjeste. Tamo bi oni njih primili, pozdravili bi se desno-lijevo, i onda bi kudeju stavili, natakli bi na ove ovdje jabuke (…). Stali bi na srijedi dvorane, brat njezin obično, i počeli bi ‘prest kudeju’, ‘prest’, kitit kudeju (…). I on bi stao u sredini. I došla bi prvo njezina majka, i ona bi uzela i kitila bi kudeju sa pjesmom ‘Evo tebi, kćeri moja (…). Dosta ti je to (…). Za tobom su draga seka, hoće se i njoj’ (…). I ona bi počela kititi. Došao bi otac, uzeo bi zlatnik, nabio bi ga na jabuku. I tako bi sva svojta, kitili kudeju (…). To su bili darovi nevjeste, to kićenje kudeje (…). To je bila njezina kudeja! Zlatnici su se stavljali u jabuku, a kitili su se sa, što ja znam… Ako nije stalo ovdje, onda bi oni prošli kroz cijelo selo. Tko je god želio dat nevjesti, dao bi, on bi čekao tu povorku. I kad bi oni došli doma, oni bi ovu kudeju nakićenu dali nevjesti. Dakle, ovo je lastovska kudeja!”

Riječ je o varijanti svadbene grane, dijelu svatovskih običaja poznatom i u ostalim hrvatskim krajevima, kad se grana s četiri ili pet vršaka kiti na poseban način: katkad se na vrhove grane stave pozlaćene jabuke, ogranci se povežu vrpcama na kojima su nanizane sjemenke, kokice kukuruza, suhe šljive, plodovi šipka, raznobojni komadići čohe i drugo, tj. kudelja u lastovskome primjeru. Negdje je ta okićena grana utaknuta u svadbeni kolač ili križ (otuda naziv “kravalj”), stoji za vrijeme svadbe na stolu i predaje se mladencu ili nudi na prodaju svatovima. Novac od prodaje pripada mladenki. Ovdje grana okićena “kudejom” i zlatnim jabukama ima potpuno istu funkciju.”

Izvor: Rašica, M. i Marks, Lj. (2026) „Kumstva na otoku Lastovu u 19. i 20. stoljeću” U: Stojanović, V. (ur.) Tamo gdje počinje more: ogledi o povijesti Lastova. Zagreb – Dubrovnik: HAZU, str. 237-276.