PRANJE MOZGA U IME DEMOKRACIJE

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: RIA/VL

Slušamo li hrvatski radio i gledamo hrvatsku televiziju, ako čitamo hrvatske novine, vidimo da se u Ukrajini, što se kopnenih operacija tiče, ništa ne događa. Sukob je zamrznut, nijedna strana niti napada niti se brani. Na moru i u zraku je ipak drugačije. Stotine, tisuće dronova leti preko Rusije potapajući brodove, rušeći rafinerije, paleći Moskvu. Rusi satima čekaju na benzinskim stanicama, Krim je već odsjećen od Rusije, rafinerije ne rade… Tako treba i mora biti jer je već izginulo milijun Rusa, dok je Ukrajinaca poginulo samo 50 tisuća – jedan Ukrajinac na 20 Rusa. „Jeden Schuss, ein Russ“ – to smo već čitali, ali u Dobrom vojaku Švejku.

Jedinstven slučaj u povijesti ratovanja

Ako Rusi tako grdo stoje, pita se misleći čitatelj, zašto onda ne pristaju na zamrzavanje sukoba, na primirje – kako predlažu Ukrajinci – nego bi radije ratovali dok traju pregovori? Ako Ukrajina tako dobro stoji, zašto traži još novca od Europske Unije povrh onih 90 milijardi dolara koje su joj već obećani i dobrim dijelom isplaćeni? Kako to da Rusija još uvijek ratuje, ne samo bez ičije financijske pomoći, nego i uz teških 20 paketa sankcija? Na sva ta pitanja postoje tri jasna odgovora.

Prvi je odgovor da je Rusija agresor, štoviše ruska agresija nije ničim izazvana. (Jedinstven slučaj u povijesti ratovanja!). Drugi je odgovor da je Rusija nedemokratska, autoritarna država. Treći je odgovor da je Putin diktator, a usto luđak i manijak koji hoće porobiti cijelu Europu.

No, idimo redom. Benoît Paré, francuski vojni stručnjak i savjetnik koji je sudjelovao u mnogim mirovnim misijama (OSCE), pa i onima u Ukrajini (a potom napisao dvije knjige o ukrajinskim lažima i obmanama), kaže da je već 2007. godine bilo jasno da Rusija ni pod koju cijenu neće pristati da Ukrajina uđe u NATO. Stoga je jasno da je rat u Ukrajini upravo time izazvan. Da se Ukrajina odrekla ambicija za članstvom u tom paktu, pa da ju je Rusija potom napala, ni tada se ne bi moglo govoriti o „ničim izazvanoj agresiji“, jer bi i tada iza agresije opet morali stajati nekakvi politički interesi i motivi. No očito nikome nije bilo stalo da do rata ne dođe, nego se sve činilo da se rat razbukta kako bi se uništila Rusija. (O svemu tome možete se lijepo informirati iz intervjua sa spomenutim Paréom, https://www.youtube.com/watch?v=u0xLKCp_xZU). Rusiju treba uništiti, pretvoriti u zavisnu zemlju, u europsku koloniju. Možda pretjerujem? Možda i pretjerujem, no treba se zapitati kome trebaju sirovine i jeftina radna snaga, Rusiji ili Europi? Rusija nikad nije imala kolonije, nasuprot europskim državama. Europa je siromašna sirovinama, Britanija je otok. Tako stvari stoje od križarskih ratova, pa mi je teško povjerovati da se nešto bitno promijenilo od Drugog svjetskog rata kada Rusija umalo nije postala njemačka kolonija.

Putin je Mongol?

Je li Rusija autoritarna država? Ne bi se moglo reći da je Rusija uzor demokracije, no da je uspoređujemo sa SSSR-om ili Trećim Reichom ipak nema smisla. Hoćemo li mjeriti stupanj demokracije u Rusiji, trebamo ga usporediti sa stupnjem demokracije u Ukrajini. Ne vidim neke razlike. Zbog politike se sjedi u zatvoru i u Rusiji i u Ukrajini, rad nepoželjnih političkih stranaka zabranjen je i tu i tamo, hvaliti se neprijatelja ne smije ni u jednoj ni u drugoj državi. Razlika? Rekao bih da se u Rusiji protivnici režima više progone formalno, a u Ukrajini neformalno. S koje god strane gledali, ne može se reći da je rat Ukraine „rat za demokraciju“. Na kraju o Putinu. Kad kažemo da je netko lud onda moramo reći kako je lud. Ludost i ludilo nisu psihijatrijski termini; moramo biti precizni pa reći je li pacijent neurotičar ili psihotik, pa onda postaviti precizniju dijagnozu – jer ima mnogo vrsta neuroza i psihoza. No Putin nije medicinski problem nego politički!

Što se krije iza navodnog Putinovog ludila? Kako to da čovjek koji je do nedavno bio psihički zdrav, kada je slušao Zapad, odjednom biva proglašen bolesnim, kada ga više ne sluša?

Kako to da nikome na Zapadu nije smetao Jeljcinov alkoholizam? To su stare političke finte. Kada hoćeš prikriti prave uzroke sukoba, protivnika proglasiš ludim jer onda nema načina da ga itko, tko je pametan, više sluša. Svi se njegovi razlozi i argumenti prikazuju kao sumanuto buncanje – jer tko da sluša luđaka?

Eto, tako stvari stoje. Eto, tako se širi politička propaganda, tako se pere mozak pučanstvu. Rusi su barbari, Rusi su zli, a Putin je utjelovljenje samog Sotone. Širi se rusofobija, potiču se najniže strasti i podgrijava najprimitivniji šovinizam da bi se prikrila istina. (Neki moj znanac, inače obrazovan čovjek, tvrdi da je, prema fizionomiji, Putin Mongol pa da hoće pokoriti Europu kao Džingis Kan.) Istina je međutim da rat u Ukrajini ne teče onako kako bi neki željeli i da ćemo ga na kraju svi morati plaćati, povrh onoga što već plaćamo.

Ukrajina izgubila 75% ovogodišnje žetve

Plina će biti sve manje, a njegova će cijena biti sve veća. Ukrajina je izgubila 3/4 ovogodišnje žetve, a kako je zabranjen uvoz gnojiva iz Rusije, možemo dogodine očekivati lošu žetvu i u Europi. Uza sve to, trebamo potpomagati Ukrajinu i izdvajati dodatna sredstva za naoružavanje da bismo se obranili od navodne ruske opasnosti. Sve to ne sluti na dobro. Čeka nas rast cijena energenata i hrane, pad industrijske proizvodnje, inflacija i besparica. A sve zato što smo ušli u rat u Rusijom. Zbog čega?

Argument da smo to morali učiniti jer je Rusija napala Ukrajinu, na klimavim je nogama. Zašto nismo uveli sankcije Sjedinjenim Državama kada su napale Iran? Zašto ne šaljemo vojnu pomoć Iranu da se obrani od američke agresije? Nešto tu ne štima. Globalisti nas uvlače u rat, a nas nitko za ništa ne pita. Je li to demokracija? Je li demokracija kada Ursula von der Leyen i Kaja Kallas, koje nitko nije izabrao, određuju koliko ćemo novca dati Ukrajini i kakve ćemo sankcije uvesti Rusiji? Zašto osim toga – pitanje svih pitanja – uopće ratujemo s Rusijom? Je li nas napala? Je li nas ekonomski iskorištavala? Je li nam nametala svoj jezik i kulturu? Je li nam nametala svoju političku ideologiju? Ništa od toga. Na kraju nećemo imati ništa od tog ratovanja. Samo jad i bijedu.

No pamet je daleko od zastrašćena uma. Teško je okrenuti ploču nakon svog tog prosipanja mržnje prema Rusiji i Rusima. Ipak, vjerujem u ljudsku pamet, jer – kako reče pokojnji predsjednik Tuđman – „ljudi postaju racionalni kada su iscrpili sve iracionalne mogućnosti“. To će se dogoditi, po svemu sudeći, nakon potpunog sloma jednog od protivnika. A taj, kako sada stvari stoje, neće biti Rusija.