MILANOVIĆEV LAŽNI BRANITELJ SA SUTJESKE
Tekst: Panopticum
Foto: S. H.
Prema službenom priopćenju br. 107/2020., a koje potpisuje glasnogovornik predsjednika Republike Hrvatske, predstojnik Ureda predsjednika Republike i savjetnik Predsjednika za vanjsku i europsku politiku Orsat Miljenić kao izaslanik predsjednika Republike Zorana Milanovića položio je u utorak, 9. lipnja 2020. vijence i zapalio svijeće kod spomenika „Bitka na Sutjesci“ u Tjentištu i kod spomenika palim borcima Druge dalmatinske brigade u Donjim Barama, a povodom 77. obljetnice bitke na Sutjesci. Uz predstojnika Ureda predsjednika Republike, u izaslanstvu su bili predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin i predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije Juraj Krstulović.
UPISAN U REGISTAR BRANITELJA NAKON DOMOVINSKOG RATA
Ovdje ne bi bilo ništa sporno niti neprihvatljivo kada hrvatska javnost, a i šire, ne bi bila upoznata s likom i djelom Orsata Miljenića, trenutno na poziciji predstojnika Ureda predsjednika Republike i savjetnika Predsjednika za vanjsku i europsku politiku. Naime, za Orsatom Miljenićem vuku se repovi netransparentnog poslovaja dok je još bio odvjetnik, ali i djelatnik MVEP-a RH. Pojedini domaći nezavisni mediji, još su prije nekoliko godina, i to u trenutku Miljenićevog preuzimanja dužnosti ministra pravosuđa vrlo kritički pisali u njegovom suspektinom poslovanju i odvjetničkoj praksi, navodeći podatak kako je isti bio sakupljač reketa za EPH-a i njegovog tadašnjeg vlasnika Ninoslava Pavića. Osim toga, domaći mediji su tada također navodili i druge pikanterije, posebno se osvrčući na moralni lik tada ustoličenog ministra pravosuđa RH, koje je EU, usput rečeno, već niz godina proglašavao jednim od najkorumpiranijih u Europi, ali i u svijetu.
Između ostalog, u medijskim napisima zanimljiv je podatak da je Orsat Miljenić u registru branitelja naveden kao branitelj, te da je od 1. prosinca 1995. do 9. veljače 1996. služio u “Gromovima”- II. gardijskoj brigadi Sisak, što znači da je branio Hrvatsku kad je rat već bio završen. Dakle, Miljenić je upisan u Registar branitelja Republike Hrvatske nakon potpisivanja sporazuma u Daytonu (SAD). Dakle, upisan je u registar branitelja ne samo nakon obustave ratnih događanja u Domovinskom ratu, nego i nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Nije stoga čudno što ga se baš nitko od pripadnika Gromova – ne sjeća. Bilo bi dobro da aktualni predsjednik RH i glavni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske pojasni hrvatskoj javnosti kako je to moguće. Obzirom na navedeno, dolazak Orsata Miljenića na obilježavanje 77. obljetnice bitke na Sutjesci može se shvatiti, ali i interpretirati, kao vrijeđanje, ponižavanje i izrugivanje poginulim hrvatskim pripadnicima NOB-a, zatim svih hrvatskih branitelja te svih pristojnih, civiliziranih i kulturnih ljudi neovisno o njihovom političkom i etničkom identitetu.
GALERIJA SLIČNIH LIKOVA
Na isti ili na sličan način kao Orsatu Miljeniću mnogima u Hrvatskoj su papirnato “podebljane“ biografije. Tako, na primjer, čuveni moralist i ministar pravosuđa u vrijeme Ive Sanadera, a sada veleposlanik RH pri UN-u u New Yorku, Ivan Šimonović također je «dragovoljac» Domovinskog rata i to kao pripadnik 100. brigade koja se samo jednom postrojila u zagrebačkom Maksimiru i nakon toga puštena svojim kućama.
Sudeći po svemu navedenom, tzv. hrvatski političari u želji da impresioniraju javnost svojim domoljubljem i lažiranjem ratnog puta, očito s ciljem svog osobnog probitka, rade katastrofalnu grešku. Time se dovode pod lupu javnosti pri čemu potiču želju medija da se pozabave upravo tim pitanjem, što često rezultira neugodnim otkrićima. Naime, u registar branitelja su uknjiženi nakon rata i obično je riječ o neborbenom sektoru ili se pak, baš kao kod nekadašnjeg ministra Kujundžića dokaže da uopće nisu obukli uniformu i da su cijelu priču iz Domovinskog rata – izmislili.
SOROŠEV STIPENDIST
Nadalje, Miljenić je ostao upamćen kao jedan od najnezamjetnijih ministara u nekadašnjoj Milanovićevoj Vladi. Na Diplomatskoj akademiji MVEP-a u Zagrebu stekao je zvanje diplomatskog savjetnika, a pravosudni ispit položio je 2000. godine. Nakon diplome do 1995. godine radio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao asistent na katedri za radno i socijalno pravo. Nakon toga prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova RH gdje je radio do 2000. godine, najprije kao savjetnik, a potom odlazi u diplomatsku službu u hrvatsko veleposlanstvo u Nizozemskoj gdje je spletkario Haagom i gdje je bio umješan u slučaj Blaškić, a kasnije i ‘dilanjem’ tajnih transkripata putem EPH i to višegodišnjeg prisluškivanja Miloševića od strane CIA-e i HIS-a, s najvišom oznakom tajnosti.
Nakon završene diplomatske karijere Orsata Miljenića je Tribunal u Haagu na traženje MKS onemogućio da bude odvjetnik u procesu «Hercegovačkoj šestorici», očito ne bez razloga, iz čega se može zaključiti da su u Haagu sve znali o političkoj «dvocjevki» Milanovićevog kameleona. Nije mu tada pomogao niti nevažan detalj kako je evidentiran kao Sorošev stipendist. Naime, magisterij je obranio 1994. godine na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Mađarskoj, koji ima akreditaciju u SAD-u pa mu je diplomu izdao New York State University. Jedan semestar tog dvogodišnjeg studija proveo je u SAD-u i potom magistrirao u Budimpešti. Formalno, dakle, dobio je diplomu Soroševog sveučilišta u Budimpešti i istoimenog sveučilišta u New Yorku.
KAKO JE PROŠAO SIGURNOSNU PROVJERU?
Nakon što je diplomirao, Orsat Miljenić je radio na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao asistent do 1995. godine. Orsatovim ljudima s Pravnog fakulteta u Zagrebu, a to je uglavnom današnji kružok predsjednika Zorana Milanovića, svakako treba pridodati i Miljenićevog brata koji je bio Josipovićev asistent. Orsatovim važnijim poznanicima s Pravnog fakulteta u Zagrebu treba još spomenuti i Sašu Perkovića, sina osuđenog udbaša za kaznena djela državnog terorizma iz vremena bivše YU, koji mu je 1995. godine radio sigurnosnu provjeru u Ministarstvu vanjskih poslova RH, kao šef tadašnje VII. uprave zadužene za sigurnost kao i nećaka Markice Rebića, također zaposlenika MVEP-a RH. Obzirom na vrijeme kad je vršena ta sigurnosna provjera nad Orsatom Miljenićem morala je biti negativna. Nakon 3. siječnja 2000. Orsat postaje predstojnik Ureda Vlade Ivice Račana za suradnju s MKS-om u Haagu. Kao što smo već naveli, od pravosudnih bisera treba svakako istaknuti kako je Orsat Miljenić upetljan u slučaj Blaškić. Naime, lažnim dokumentima MUP-a, HIS-a i MORH-a Blaškić je izvučen iz zatvora u Haagu, a osuđen Dario Kordić. Pa zatim u sakrivanje ubojica iz Ahmića – Ivice Rajića… Osim toga, bio je na platnoj listi kojom je zagrebački holding isplatio 2011. godine 9,250.400 kuna za pedeset zagrebačkih odvjetnika i odvjetničkih ureda koje je angažirao kao vanjsku pravnu pomoć. Na popisu su gotovo sva zvučna pravnička imena, među kojima i Orsat Miljenić.
