PRIRODNE KATASTROFE – VAŽNOST MONITORINGA 2
Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac
Foto: UNDRR/ProGEO-Hrvatska
U povodu Međunarodnog dana zaštite od (prirodnih) katastrofa (International Day for Disaster Risk Reduction, IDDRR) objavio sam 12. listopada 2026. tekst o važnosti monitoringa u sprječavanju ljudskih žrtava i smanjenju mogućih materijalnih gubitaka u slučaju neke prirodne katastrofe čije je uzroke moguće nadzirati. To je koincidiralo s medijskim vijestima o očekivanom velikom odronu stijena s 2592 m visokog Alpskog vrha Hochvogel koji se nalazi na granici Njemačke i Austrije. Taj alpski vrh presijeca aktivna pukotina koja se ubrzano (u geološkom smislu) širi i prijeti velikim odronom i bujičnom poplavom. Mediji navode volumen od oko 400.000 m3 stijena koje će se u bliskoj budućnosti urušiti s tog vrha i stvoriti kamenu lavinu koja će se sručiti u dolinu na Austrijskoj strani planine.
Pukotina na Hochvogelu je danas široka oko 5 m, ali je u vrijeme otkrića u 19. stoljeću bila širine ljudskih ramena. Izvor: TU Munich
Ta pukotina nije nastala nedavno, otkrivena je već u 19. stoljeću, ali se praćenjem uočilo da se sve više i brže širi, pa je trenutno široka oko 5 metara, a širi se brzinom od 2 centimetra mjesečno, što izaziva zabrinutost stanovnika u bliskim dolinama. Takva aktivna pukotina, i opasnost koju ona predstavlja privukla je pažnju geologa, pa se već godinama prati njena aktivnost, što ima obilježja monitoringa. U ovom slučaju su istraživači s Tehničkog Sveučilišta u Minhenu i Helmholtz Centra u Potsdamu na vrhu Hochvogela postavili u pukotinu 30 sondi kojima prate njeno širenje kako bi pridobili podatke na osnovu kojih bi se moglo izdati pravovremeno upozorenje lokalnom stanovništvu i turistima. Te sonde precizno prate širenje pukotine, mjere mikropotrese i napetost u stijenama, a deformacije terena nadziru se laserskim mjerenjima na terenu, iz zraka i satelita.
Monitoring aktivne pukotine na Hochvogelu obuhvaća seizmička, geotehnička, geodetska i hidrološka mjerenja. Izvor: TU Munich
To je dobar primjer monitoringa u Alpama, i to ne bez razloga jer se u prošlosti već dogodilo nekoliko katastrofalnih planinskih odrona koji su prouzročili velik broj ljudskih žrtava, na primjer 1905. g. u Norveškoj, 1963. g. u sjevernoj Italiji, 1970. g. u Peruu, 2024. g. u Bosni i Hercegovini, i 2025. g. u Švicarskoj (bez ljudskih žrtava). Monitoring na Hochvogelu je i testiranje metoda praćenja opasnih pukotina u realnom vremenu, a iskustva će biti dragocjena za planiranje implementacije monitoringa drugdje u planinskih područjima. Detaljni monitoring na Hochvogelu već sada potvrđuje neposrednu povezanost vremenskih prilika, prije svega oborina i topljenja snijega s nestabilnostima stijenskih masa, što se znalo od ranije, ali direktna mjerenja nisu postojala. Nadajmo se da će ovaj monitoring uspjeti na vrijeme najaviti urušavanje planinskog vrha i spriječiti nove ljudske žrtve.
