SUBOTIČKU KASTU KRASI MANJAK DEMOKRATSKIH VRIJEDNOSTI I PLURALIZMA – PISMO NIKOLE PUZOVIĆA

Tekst: Nikola Puzović

Foto: Patrik Macek/Pixsell

Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) objavilo je PDF dokument od 43 stranice pod nazivom „Analiza upitnika o zadovoljstvu rada HNV-a“. U ovom je istraživanju, kako navode, sudjelovalo 587 ispitanika. Sprovedeno je „putem anonimnog online upitnika“, što automatski implicira sumnju, odnosno propitkuje vjerodostojnost samoga istraživanja. Nameće se pitanje – tko ispunjava ovakve upitnike. Radi li se zapravo o pratiteljima stranice HNV-a te ljudima okupljenim oko novoformiranog političkog pokreta Hrvatske nacionalne vizije (čiji je akronim identičan – HNV – zloupotrebom je postao polisemičan)? Ovo izvješće se manje doima kao objektivno istraživanje, a više kao pažljivo konstruiran PR materijal namijenjen unutarnjoj konsolidaciji i obračunu sa sve mnogobrojnijim političkim neistomišljenicima.

Analiza polisemičnog HNV-a

Jedna od očitih pogrešaka u vezi s ovim dokumentom nalazi se u objašnjenju kako su obrađivani otvoreni odgovori, gdje autori izravno priznaju kako su pojedine formulacije jednostavno ignorirali, čime se može zaključiti kako HNV kao institucija priznaje manipulaciju odgovorima ispitanika. Zanimljivi su i primjeri personalizacije: „Tomislav Žigmanov i ekipa oko njega“ – u ovome se slučaju, bez obzira na odgovor ispitanih, krivnja pripisuje pojedincu – jednom akteru. Takva izravna klasifikacija zapravo prikazuje kako je fokus na makroplanu, odnosno kako je cilj jednoj eliti da zamijeni onu drugu na svim instancama. Dakle, pri kodiranju kvalitativnih podataka (otvorenih odgovora), autori su proizvoljno brisali kontekst.

„Rezultati pokazuju visok stupanj podudarnosti između teritorijalne raspodjele ispitanika i teritorijalne raspodjele elektora. Grad Subotica je 2022. godine imao 48 od ukupno 79 elektora (60,8 %), dok iz Subotice dolazi 340 od 587 ispitanika (57,9 %). Razlika od svega 2,9 postotnih bodova potvrđuje da je najveće središte hrvatske zajednice u uzorku zastupljeno gotovo razmjerno svojoj stvarnoj veličini.“ – Autori pravdaju reprezentativnost uzorka uspoređujući ga s teritorijalnim rasporedom elektora iz 2022. godine (npr. Subotica ima 60,8 % elektora i 57,9 % ispitanika). Međutim, elektori predstavljaju već postojeću političku bazu, a ne cjelokupnu hrvatsku zajednicu. Time su zapravo dokazali samo kako su uspješno anketirali vlastito biračko tijelo, a ne opću populaciju. Time su zanemarili i aktualne demografske indikatore, kao i sve postojeće promjene, a ujedno otpisali potencijalne birače. Zanimljivo je kako navode sljedeće: „Nešto veća zastupljenost zabilježena je u Gradu Beogradu (6,1 % ispitanika naspram 3,8 % elektora) i Gradu Novom Sadu (4,4 % prema 3,8 %), što se može objasniti većom dostupnošću online upitnika i većom digitalnom aktivnošću stanovništva u većim urbanim sredinama.“ Broj ispitanika s područja Novog Sada tako čini svega 4,4 % – iako je gotovo 10 % pripadnika naše zajednice koncentrirano na novosadskom području. Ovime se iznova pokazalo kako trenutačni HNV, institucija koja je tobožnji predstavnik svih Hrvata u Republici Srbiji nastavlja vršiti internu segregaciju, alijenaciju, ali i daljnju centralizaciju hrvatske zajednice . Do sada su Hrvati u Novome Sadu dobili samo suvišne, sredstvima poreznih obveznika Republike Hrvatske preplaćene, promidžbene bilborde HNV-a širom gradskih bulevara.

U ovom sam slučaju primoran istaknuti i demografske podatke, ekstrahirane iz jednog od mojih prethodnih osvrta: „Internom segregacijom i alijenacijom Hrvata necjelishodnih parapolitičkim strukturama“. Hrvati u Novom Sadu: „Mnogobrojni čimbenici utječu na disperziranost novosadskih Hrvata. Naime, pored uvijek nepovoljnog društveno-političkog ozračja, postoji i strukturalna raznolikost kada je riječ o samoj demografskoj slici ovdašnje zajednice. Dok recimo na sjeveru Bačke, odnosno subotičkoj aglomeraciji mahom prevladava autohtona bunjevačka subetnička cjelina unutar hrvatskog naroda – u Novom Sadu kao svojevrsnom urbanom migracijskom centru postoji i sama fragmentiranost u vidu regionalnog i inog podrijetla pripadnika hrvatske zajednice – što je jedna od zanimljivih značajki, ali ne i presudni čimbenik disperzije. Također, sfere interesa i utjecaja diktirale su i odnos moći unutar same zajednice – izvan čimbenika same kvantitativnosti (u određenim vojvođanskim mikroregijama). Prema službenim rezultatima popisa stanovništva iz 2022. godine na području Grada Novog Sada 3.877 građana izjasnilo se pripadnicima hrvatskog etnikuma. Ne smije se izostaviti podatak kako je čak 14.585 neizjašnjenih, dok se ‘nepoznatima’ vodi 20.652 žitelja. Mnogobrojni Hrvati odlučuju se ne izjasniti.“

Indoktrinacija interno segregirane zajednice

Nadalje, kada izvješće prezentira pozitivne asocijacije (poput zajedništva, rada i Jasne Vojnić), one se tretiraju kao neupitne činjenice i odraz uspješnosti. Međutim, kod pitanja o osobama koje ulijevaju najmanje povjerenja vidimo svojevrsno „ograđivanje“ samih autora u vezi s iznesenim tvrdnjama, odnosno priloženim odgovorima i podacima. Inicirano je to radi sigurnosnih razloga, kako ovo upitno istraživanje ne bi podleglo mogućim pravnim postupcima: „Važno je naglasiti da rezultati predstavljaju isključivo percepciju ispitanika…te ih nije moguće tumačiti kao objektivnu procjenu rada ili djelovanja navedenih osoba.“

Umjesto da jedna institucija evaluira politiku, programe ili resore, oni potiču anketiranje u potpuno negativnom smjeru, što je skandalozno; pa tako dobismo kategoriju „osoba koje uživaju najmanje povjerenja u hrvatskoj zajednici“. Jasno je kako je ovdje motiv posve propagandan i poprilično štetan. Riječ je o nastavku negativne kampanje koja se nakon „incognito“ metoda, sada implementira i službeno. Od navodnih 587 ispitanika, moram istaknuti kako Nikolu Puzovića, odnosno mene kao autora ovog kritičkog osvrta, očito „najvećim negativcem“ smatra „čak“ troje ispitanih: „Tri navoda (0,5 %) imali su: Milorad Stojnić, Nikola Puzović, Tavankućani i Tomislav Stantić.“

Kada je riječ o tome tko uvažava najveću potporu pred izbore za novi saziv ove institucije, u samom istraživanju navodi se sljedeće: „Rezultati pokazuju da najveću potporu među ispitanicima ostvaruje lista sadašnjeg vodstva HNV-a, koju bi podržalo 62,2 % sudionika istraživanja. Time ova opcija ostvaruje uvjerljivo najveću razinu potpore među svim ponuđenim izbornim mogućnostima. Istodobno, 27,8 % ispitanika navodi da još nije donijelo konačnu odluku o tome koju bi listu podržali. Riječ je o značajnom udjelu birača čije se opredjeljenje može oblikovati tijekom izborne kampanje te koji predstavljaju važan dio potencijalnog biračkog tijela. Relativno mali udio ispitanika iskazao je potporu ostalim ponuđenim opcijama. Listu ‘Složno za HNV’ podržava 3,1 % ispitanika, neku drugu listu 2,9 %, dok bi listu DSHV-a podržalo 2,6 % ispitanika. Na izbore ne bi izašlo 4,6 % ispitanika, što upućuje na visoku deklariranu spremnost za sudjelovanje u izbornom procesu među sudionicima istraživanja.“ – Navedeni podaci su toliko očito fingirani da je svaki daljnji komentar gotovo suvišan. Posebno je zanimljivo kako trenutnoj oligarhiji – prema ovoj anketi – nema alternative, a ponajviše je ocrnjena jedina relevantna politička stranka Hrvata u Srbiji – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). S minornih 2,6 %, DSHV, ako je vjerovati ovom sumnjivom „istraživanju“ na političkoj sceni – ne postoji. Hrvatsko nacionalno vijeće kao najviše zastupničko tijelo Hrvata u Republici Srbiji i novoformirana Hrvatska nacionalna vizija te predvodnica institucije i političkog pokreta – koji kao takvi jesu pravno u antagonizmu – nastavlja djelovati na dva fronta. Ovim „izbornim preferencijama“ HNV je iznova istupio kao politička organizacija – što nikako ne bi smio biti.

Jasna Vojnić i institucija čija je aktualna predsjednica, a koju očito „krasi“ manjak demokratskih vrijednosti i pluralizma, nastupaju s pozicije inkumbenata, a putem ovakvih fingiranih istraživanja, subotička kasta daje si za pravo nemilice trošiti sredstva poreznih obveznika, kako bi uspjeli u svome naumu. Mišljenja sam, u konačnici, kako je riječ o još jednoj solidno osmišljenoj političko-marketinškoj podvali obesmislene institucije koja teži postati i apsolutna politička snaga (!?) – bez ijednog strateški značajnog poduhvata i ostvarenog cilja. Za Hrvate na području novosadske aglomeracije najbolniji primjer jest politička instrumentalizacija rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskog u Petrovaradinu – povijesnom središtu ovdašnje hrvatske zajednice – ali isto tako i disfunkcionalnost ove znamenitosti čiji je upravitelj Goran Kaurić. Uz sve opravdane sumnje na korupciju u vezi s ovim slučajem te usprkos izazvanim podjelama koje je spomenuti prouzročio, prema HNV-u, stanoviti Kaurić visoko kotira. Pitanje je, postoji li za ovdašnje Hrvate budućnost ukoliko se interno zarad osobne političke koristi opravdavaju sva (ne)djela spomenutih aktera.

Nikola Puzović – Hrvatski aktivist, publicist, član DSHV-a

U Novom Sadu, 1. kolovoza 2026.