RAT U UKRAJINI: ŠTO STOJI IZA NOVOG (UKRAJINSKOG) IMENA RUSIJE?
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: Hocuto
Znate li da će se na zemljopisnoj karti pojaviti nova država, ili bolje – stara država pod novim imenom? Zvat će se Moskovija, a obuhvaćat će područje sadašnje Rusije ili Ruske Federacije uz – nedajbože – dijelove Ukrajine, uz neizbježni Krim s lukom Sevastopolj u kojoj se već stoljećima sidri ruska crnomorska flota. Tko to kaže?
To kaže Volodimir Zelenski uz podršku peticije sa 25 tisuća potpisa i uz skoru odluku ukrajinske Rade.
Ne, nije fake news, iza te odluke stoji jedna suverena država i njezin predsjednik koji doživljava ovacije diljem svijeta za hrabru borbu i mudru politiku. No kakva je to politika, kakvi argumenti stoje iza preimenovanja Rusije u Moskoviju?
NIŠTA NOVOG
Argument je sasvim jednostavan: Rusija kao država postoji samo 301 godinu. Lijepo. A koliko dugo postoje Sjedinjene Američke Države? Od 1776. godine, ako se ne varam, što znači da su stare jedva 247 godina. Njemačka kao država postoji od 1871. godine, nakon Pruske pobjede u ratu s Francuskom, da ne govorimo da je i Ukrajina mlada država, ne starija od stotinu godina. Rusija se, istina, širila, no širile su se i druge države. Teksas je nekoć bio meksički teritorij, Havaji španjolska kolonija. Sjedinjene Države su krajem 19. stoljeća vodile rat s Meksikom za pogranične teritorije, baš kao što sada Rusija (pardon, Moskovija) ratuje s Ukrajinom za Krim i Dombas. Ništa novog na svijetu, stoput viđeno – ali, ali… Kad čitamo što pišu naši mediji stječe se dojam da je ukrajinsko-ruski rat jedinstven u povijesti, jer to je prvi rat otkako je svijeta i vijeka koji se vodi bez uzroka i povoda, izuzmeno li patološku zloću Vladimira Putina. Ukratko, Sotona, Antikrist je došao na zemlju, pa uskoro možemo očekivati Armagedon uz obavezan drugi dolazak Isusa Krista. Mogu se događaji u rusko-ukrajinskom ratu tumačiti i drugačije, utjecajem zvijezda ili izvanzemaljaca, može se tumačiti na sto i jedan način, na svaki način samo ne na onaj racionalan.
MACBETHOVSKI ZAPLET
Poznata je to pojava, zove se regresija. Kad se čovjek nađe u situaciji koju ne može riješiti, prilike u kojima bi hladna, racionalna analiza dovela do logičkog i nužnog zaključka da su sve lađe potonule, javljaju se obrambene sile koje ga spašavaju od psihičkog sloma, od depresije i samoubojstva. Te ga sile na ovaj ili onaj način vraćaju u djetinjstvo. Kada jačem od sebe ne možeš nauditi šakama, onda ga psuješ i na njega pljuješ. Kada nekome ne možeš ni na koji način nauditi, onda izrađuješ njegovu lutku (voodoo) i bodeš je čavlima. Ili na njemu primjenješ druge obrede crne magije, poput kuhanja psećeg jezika i šišmiševih dlaka uz obavezan dodak Turčinova nosa i Tatarovih usnica (Shakespeare, Macbeth, prva scena IV. čina). Ili umanjuješ njegovu važnost nadjevajući mu smiješna i pogrdna imena, poput đaka u školi koji se na taj način brane od „zlih“ nastavnika. Upravo to čini sada Zelenski kada hoće Rusiju proglasiti Moskovijom.
I što je postigao? Ne znam jesu li 25 tisuća potpisnika peticije jedini Ukrajinci koji podržavaju Zelenskog u tom naumu, no da se i svi Ukrajinci s time slože, a s njima i pola svijeta, ništa se ne bi promijenilo. Svaka država određuje svoje ime, dakako ono službeno, i nitko joj ne može oduzeti to pravo. Istina, svatko može izmišljati svoje toponime, od imena gradova (London – Londra, Wien – Vienna – Beč i sl.) i država (Holand – Nizozemska) no ta su imena samo za internu upotrebu. Ruska reakcija? I oni imaju, kažu, novo ime – ali za Ukrajinu: Schweinen Bandera-Reich. Ne možeš nekog omalovažavati, vrijeđati, a da ne dobiješ uvredu natrag. Pogotovo ako je taj drugi jači od tebe.
KUNST DER MÖGLICHEN
U svom tom ratnom užasu, uz tisuće mrtvih i milijune raseljenih, preimenovanje Rusije u Moskoviju čini se beznačajnim, ni spomena vrijednim događajem. Što mogu riječi kad topovi ne mogu? Ovakav narativ – bez ikakvog racionalnog utemljenja – stvara dojam da se nešto može učiniti za spas Ukrajine kada svi racionalni pokazatelji pokazuju suprotno. Prema kineskom institutu za strateške studije, Ukrajina će iscrpiti svoje zalihe oružja i streljiva do ljeta ove godine. Gubitke u ljudstvu (živoj sili) sve je teže nadoknađivati, pa je pitanje koliko će još dugo Ukrajina moći voditi rat, čak i ako sredstva za njegovo vođenje budu osigurana.
Službena politika i javno mišljenje zapadnih zemalja podržava Ukrajinu, ali upitno je dokle će to trajati. U Njemačkoj, Češkoj i Bugarskoj imamo proturatne demonstracije, Zelenski više nije rado viđen gost u parlamentima drugih zemalja, a miniranje plinovoda Sjeverni tok, za što je utvrđeno da iza njega stoji Ukrajina, stavlja je u rang terorističkih država. Amerikanci zamjeraju Zelenskom što ne pokazuje zahvalnost za pruženu pomoć (nego zahtijeva još više), obrazlažući svojetraženje time što radi za američke interese, braneći „demokraciju“. Pitanje je, međutim, koliko će još dugo rat u Ukrajini biti u interesu Sjedinjenih Država i Europske Unije.
A kad više ne bude, ništa na svijetu ne može spasiti Zelenskog i njegovu vladajuću garnituru od propasti.
Ali i za to ima lijeka: promijenit ćemo ime Rusije u Moskoviju, od nje ćemo napraviti nešto malo, malo, tako malo i sućušno da nam više ne može nauditi. To se zove rješavanje političkih problema umjetničkim sredstvima. Politika je, istina, die Kunst der mӧglichen, kao što reče Bismarck, no riječ Kunst ovdje treba razumjeti u značenju umijeća, a ne umjetnosti.
