RADNIČKA FRONTA: PREDLAŽEMO UVOĐENJE POREZA ZA BOGATAŠE
Tekst: RF
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Prema zadnjim podacima službene statistike (Eurostat) za 2021. godinu, hrvatski porezni sustav je, u usporedbi s poreznim sustavima drugih EU zemalja, neslavni pobjednik u kategoriji ‘Superhik porezni sustav’. Naime, od svih EU zemalja hrvatski porezni sustav najviše porezno opterećuje siromašnije građane, a porezno najviše rasterećuje one s najvećim dohotcima i najvećom vrijednošću imovine. Hrvatska ima jednu od najviših stopa PDV-a, niske porezne stope na najviše dohotke od rada i kapitala, te praktički ne oporezuje vlasništvo i prijenos imovine koju gomilaju bogataši i njihovi nasljednici. Sve dosadašnje porezne reforme išle su u pravcu poreznog rasterećenja onih koji zarađuju i imaju najviše. Progresivna porezna politika, čiji je cilj veća pravednost poreznog sustava, podrazumijeva upravo suprotno – porezno rasterećenje siromašnijih i puno snažnije oporezivanje najbogatijih.
Radnička fronta predlaže da se oporezuju najbogatiji – uvođenjem poreza na neto bogatstvo. Naime, u kontekstu nepostojanja poreza na nekretnine, vrlo niskih poreza na dohodak od kapitala i neadekvatnog poreza na nasljedstvo i darove, uvođenje poreza na neto bogatstvo osjetno bi ublažilo manjak poreznih prihoda od onih koji imaju najviše. S obzirom da je vrijednost imovine bogataša puno veća od njihovog dohotka, a vlasništvo imovine i njezin transfer u Hrvatskoj praktički nisu oporezovani, adekvatno dizajniran porez na neto bogatstvo i njegova dosljedna primjena prisilili bi bogate da porez plaćaju sukladno njihovoj platežnoj sposobnosti i imovinskom statusu. Prema gruboj računici, a u nedostatku dovoljno obuhvatnih i pouzdanih podataka, procjena je da bi porez na neto bogatstvo kakvog predlaže Radnička fronta, zahvatio imovinu cca 1% najbogatijih hrvatskih kućanstava ili njih 12 do 15 tisuća koju drže u raznim oblicima – vrijednim nekretninama i pokretninama, štednji, (su)vlasničkim udjelima itd.
U poreznu osnovicu biti će uključena sva imovina koju hrvatski bogataši drže unutar i izvan granica Republike Hrvatske. Za podatke o imovini koju hrvatski porezni obveznici drže izvan RH, porezna uprava može informacije dobiti od stranih poreznih uprava i financijskih institucija, prema protokolima o međunarodnoj razmjeni podataka koje je usvojila i RH. Poreznu osnovicu činiti će stvarna ili procijenjena tržišna vrijednost ukupne imovine, umanjena za porezno priznate dugove. Porez na neto bogatstvo plaćat će se jednom godišnje. Radnička fronta predlaže da vrijednosna granica od koje se počinje obračunavati porez na neto bogatstvo u Hrvatskoj bude 700.000 eura. Granica je određena kao deset puta uvećani iznos medijalne vrijednosti realne imovine hrvatskih kućanstava kako ju je utvrdila zadnja Anketa o potrošnji i financijama kućanstava. Porezna stopa koja bi se obračunavala na vrijednost imovine između 700.000 i 1,5 milijuna eura bila bi 1%, između 1,5 milijuna i 5 milijuna eura po stopi od 1,5%, između 5 milijuna i 20 milijuna eura po stopi od 2%, na imovinu u vrijednosti preko 20 milijuna eura plaćao bi se godišnji porez na bogatstvo po stopi od 3%, a iznad 100 milijuna 4%. (Vlasništvo nekretnine u kojem kućanstvo živi, u svrhu definiranja porezne osnovice, preferencijalno bi se vrednovalo u visini 60% procijenjene tržišne cijene, uz odbitak 40% porezno priznatog duga za kupnju nekretnine.)
Da bi destimulirali pokušaje izbjegavanja poreza prijedlog je da se, po uzoru na SAD, porezni obveznik ne definira više prema rezidentnosti već prema državljanstvu. To znači da bogataši neće moći izbjeći porez na neto bogatstvo tako da se presele izvan RH. Ukoliko se odreknu hrvatskog državljanstva, morat će platiti tzv. izlazni porez ili porez na ekspatrijaciju u visini 40% vrijednosti njihove imovine.
