JE LI SOROSEVIM NOVCEM MOGUĆE KUPITI LJUDSKO POŠTENJE?

Tekst: Panopticum

Foto: CBS/Delo/HRT

Više je nego poznato kako je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio u otvorenom sukobu sa samoprozvanim filantropom, milijarderom i aktivistom Georgeom Sorosem jer je smatrao kako on želi stvoriti državu unutar države u Republici Hrvatskoj. Soros, koji danas ima 91 godinu, desetljećima pa i danas donira milijarde dolara za provođenje lijevo-liberalne političke agende, a Tuđmana je nazivao diktatorom te njegovu stranku – HDZ, ultranacionalističkom.

Tuđmanova Hrvatska bila je prva zemlja koja je podnijela optužnice protiv Sorosevih ljudi početkom 1997. godine, a krajem 1996., odnosno 7. prosinca 1996. Tuđman je sjednicu Glavnog odbora HDZ-a posvetio svim unutarnjim i vanjskim protivnicima hrvatske samostalnosti od Londona, Pariza i Rima do Bonna i Washingtona. U nastavku prenosimo dio Tuđmanova govora iz 1996. godine, a koji se odnosi na Sorosa i petu kolonu u Hrvatskoj koja je svakodnevno stajala u redu pred Sorosevom blagajnicom, pod naslovom – ‘Pozadina i svrha namjera za smjenu demokratske vlasti suverene Hrvatske’

PREMREŽILI CIJELU HRVATSKU

Posredstvom Soroseva “Otvorena društva”, Helsinškog odbora i drugih organizacija za ljudska prava prožeto je čitavo hrvatsko društvo. Soros je registriran u Hrvatskoj 5. ožujka 1993. pri Ministarstvu gospodarstva, sa suglasnošću za “prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoći”. Kako je ta humanitarna pomoć bila riješena?

Moram samokritično priznati da je meni bilo jasno kakva je to humanitarna pomoć, ali da smo se i prema Sorosu i prema drugima, pa i prema ponašanju traktorskih diplomata morati odnositi šire, u ono vrijeme kad smo se borili za službeno dobre odnose i s europskim državama i s glavnom svjetskom velesilom. Pri tom smo međutim, ispustili iz vida razmjere njihovih djelatnosti, dopustivši im da rade maltene što hoće, tako da su oni dobili u svoje ruke gotovo neograničene, nesmetane mogućnosti djelovanja.

PROŽELI 290 HRVATSKIH USTANOVA

U svoje projekte uključili su ništa manje nego 290 različitih ustanova u Hrvatskoj, i neposredno još na stotine ljudi, koje izravno imaju na svojim vezama, kojima daju stipendije ili veće ili manje svote novaca. U svoju mrežu upleli su ili su upisali, nastojeći ih pridobiti financijskim potporama, pripadnike svih naraštaja i staleža od srednjoškolaca i studenata do novinara, sveučilišnih profesora i akademika, i to iz svih područja kulturnog, gospodarskog, znanstvenog, zdravstvenog, pravnog i publicističkog života. Proteklih godina samo Soroseva fondacija dala je u te svrhe 15-tak milijuna dolara.

U svezi s tim treba reći, da smo kao vlast, kao državna uprava, bez obzira što smo morali voditi računa i biti širi zbog spomenutih međunarodnih okolnosti ipak dopustili takvu jednu djelatnost koja nije spojiva s diplomatskim kodeksima i državnom suverenošću.

A, što hoće sa svim tim, to Sorosevo i slična društva, to oni i sami otvoreno govore: zadaća je – promjena vlasničke i upravljačke strukture posredstvom donacija i u tehničkoj i u računarskoj financijskoj opremi. Čak i otvoreno kažu – da im nije dovoljno što putem različitih stipendija za Ameriku, BBC i slično,  za što izdaju i javne i interne pozive, da nije dovoljno što školuju novinare i druge, već je potrebno da ih se opremi i tehnički i financijski.

R101 & FERAL TRIBUNE

“Voice of America” uputio je poziv svim radio postajama u Hrvatskoj da prenosi njihov program, s tim da im daju tehničku opremu radi prijema i emitiranja, ali odazvao se samo Radio 101. A svojim najvećim uspjehom smatraju, pored postojanja R101, još i Feral Tribune.

Jamačno, javnost, sve do ministara, o svemu tome nije dovoljno upoznata, pa onda ima, ne samo nerazumijevanja takvih pojava, nego i pogrešnih ocjena i postupaka.

FINANCIRANJE MEDIJA

U stvaranju situacije za promjenu sadašnje vlasti i prilika u Hrvatskoj, za ovladavanje svim područjima života, najutjecajnije i najjače treba djelovati na području medija i kulture. To ponavljaju na svim svojim skupovima, svim svojim pisanim dokumentima. U Sorosevu misiju za pomoć medijima, angažiraju se i druge strane europske i američka zaklade, fundacije, pa i diplomatska predstavništva. U tu svrhu financijski se podržavaju Feral, Arkzin, Vijenac, Novi list, Bumerang, Otok-Ivanić, Dan, Metro, Start nove generacije, Radio Baranja, Radio Labin.

A, na kojim su razinama, vidno je iz toga što jednom Feral Tribunu pridaju posebnu važnost, u medijskom prostoru, kao jednom od najuspješnijih njihovih projekata uopće u slobodnom svijetu. Osim njega, uspjeh, pored Radija 101, ubrajaju i neki Bumerang u Osijeku, i nekakav Otok u Ivanić Gradu, gdje su uspjeli, kako sami pišu – pokrenuti smjenu načelnika općine i direktora Doma zdravlja, a i izazvati aferu u uredu obrane.

A, da su umrežene ustanove i pojedinci, upućeni na konkretnu djelatnost, pokazuje i primjer dviju službenica dječjeg vrtića iz Samobora, koje su jasno primile dolarske škude, a koje su onda pristupile organiziranju pri prikupljanju potpisa za smjenu HDZ-ovskog gradonačelnika Bedeničića u Samoboru.

Sprežno samozvano “vodstvo” “Domovine i dijaspore” već se priprema za izbore 1997. što je u sadašnjoj situaciji poprimilo ozbiljnost planova za posttuđmanovsko razdoblje, no, što razumije se, treba iskoristiti.

Velike nade polagali su u uvođenje Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ocjenjujući da bi to još pojačalo nezadovoljstvo širokih slojeva, i olakšalo sve ono što je priprema za smjenu HDZ-a.

Sve to stoji u njihovim pisanim dokumentima, strateškim studijama, koje im rade ne samo pojedinci, a uz sve one pojedince angažirane već prije, od Londona, Washingtona, Pariza do Bonna, čak i do Australije – očito imaju iza sebe još centre koji se bave strateškim planovima uključenja Hrvatske u regionalnu integraciju balkansku (južnu od Slovenije i sjeverno od Grčke) ili, jugoistočnoeuropsku, što zapravo ide još, odnosno hoće još dublje, na Balkan.

HSLS

Spomenuti emisari, u ulozi kolovođa i koordinatora sveukupne aktivnosti za skidanje HDZ-ovske vlasti, imaju već razrađene nacrte, a pripremaju i posebne studije za strategiju glavne oporbene stranke, što opet smatraju HSLS, zbog predsjedničkog kandidata, i za udruživanje sveukupne oporbe.

Sve treba poduzimati da dođe do raspada HDZ-a. Prema njihovim prosudbama, unutar HDZ-a postoje i umjerene snage, ali se njima ne može pomoći, niti se s njima može surađivati dok je na čelu stranke i države Tuđman. Čovjek ima velike zasluge za Hrvatsku, priznaju, ali, koji je glavna zapreka, razumije se čemu sve glavna zapreka – i, pišu – s Tuđmanom se ne smije dogovarati, mora ga se pobijediti!

Očito, da se podsjetimo, to su isti oni koji su pokrenuli i prvu inozemnu inicijativu, iz koje je došao onaj poziv da Tuđman da ostavku, koji su iz zemlje potpisali Gotovac, Goldstein i slični. Kao što već spomenusmo iz te početne inicijative brzo se povukli dobronamjerni profesori i dužnosnik Vatikana. Vatikan je sa svojim dvotisućljetnim iskustvom veoma brzo dokučio o čemu se radi, i odrekao svaku suradnju s takvom protuhrvatskom djelatnošću u danim svjetskim odnosima.

Ta grupacija, kojoj jezgru čine sva ona dvojbena imena iz emigracija sa svojom širokom povezanošću, sustavno proširuje svoju djelatnost, radi postizanja svoga cilja. Osim ljudi iz oporbenih redova, nastoje privući što više “neutralnih” (kao što su Živko Kustić ili Vice Vukov), makar samo i u svoje posebne kulturne i medijske programe. Već su organizirali posebnu programsku TV-Mrežu, koja će OTV-u i drugima nuditi svoje programe, od sada pa sve do izbora 1997. godine.

PENETRACIJA U MEDIJE

U angažiranju ljudi različitih pogleda idu vrlo široko, jer, na kraju, treba osvojiti sve ono što se nema u rukama, da bi se iz manjine postalo ili nametnulo većinu. Među novim projektima, pored svih žutih tjednika, s kojima su izravno ili posredno istovjetni, planiraju pokretanje i jednog ozbiljnijeg tjednika, pa i dnevnika. Za tjednik već imaju predviđene i izdavače i tiskaru i urednike. A od potrebnih oko pola milijuna dolara, već su osigurali znatna sredstva, uključujući i iz nekih ambasada, s obzirom da će program biti odobravan od tog veleposlanstva. A, budući da predviđaju da će takav tjednik moći postići takvu nakladu, da će biti profitabilan, to će, u suradnju s tim veleposlanstvom, profit biti ostvaren na duži rok, biti upotrijebljen za podršku razvoja demokracije i u drugim medijima u Hrvatskoj. Prijedlog za uporabu tih fondova bit će podnešeni na odobrenje onima koji su dali sredstva, prije svega, tom veleposlanstvu. To su zamašni novi projekti uz one za koji su do sada dali već 4 milijuna, samo u medijskim projektima u protekloj godini.

DIJELE ŠARENE BONBONE

Nasuprot tome, ni Hrvatska demokratska zajednica, ni hrvatska demokratska vlast, do dana današnjeg nisu mogli osigurati normalne financijske uvjete, čak za izlazak, čak ni za jedan Vjesnik, jedva nađosmo nekakvo rješenje za izlazak Obzora, ali ne još potpuno i za književni tjednik Hrvatsko slovo. Mi, koji smo morali rješavati obranu i izgradnju države, nemamo sredstava, a ovi koji nam rade o državi, ti imaju sredstava i vremena. Očito, neki zaključci nameću se sami po sebi.

No, nije riječ samo o medijima. Riječ je, prije svega, o znanosti i kulturi, zaštiti okoliša, o zdravstvu, o prosvjeti. A, ta gospoda, osnovali su u Zagrebu i Hrvatski pravni centar, i navodno plaćaju desetke odvjetnika, koji ispituju ratne zločine u Hrvatskoj, pri čemu od njih još nismo čuli o zločinima, agresora i terorista od Vukovara do Škabrnje, već samo o tobožnjima u “Bljesku” i “Oluji”. Bave se raznim oblicima edukacije, pomoći knjižnicama, pomoći vrtićima i srednjim školama, a u kakve sve svrhe – već smo vidjeli i na primjeru Ivanić Grada i Samobora.

HHO

Čičkov Helsinški odbor zapošljava mnoštvo ljudi, a on se na televiziji ne libi izjaviti da prima donacije od 5, 6 nekih međunarodnih organizacija i iz stranih ambasada u Zagrebu. A, onda mu mi dozvoljavamo održavanje mitinga na Jelačićevu trgu, koji on organizira bez odobrenja, ne poštujući važeće zakone, iako se inače predstavlja kao pobornik pravne države.

U okviru pokretanja svog novog lista, utvrđene su obveze na veoma demokratski način, na prvom mjestu treba udovoljiti programske zahtjeve financijera, onda formalnih izdavača, pa na kraju zaista i postoji javnost.

Konstatiraju, u pismenom obliku, da se već do sada u sadašnjim medijima uspjelo devalvirati vrijednosti svih osoba u Hrvatskoj koje nešto znače, sustavnim napadajima i iznošenjem različitih izmišljenih afera.

Cvijić-Bančev savjetodavni stožer planira unaprijed emisije i konferencije u zemlji i sudjelovanje na međunarodnim skupovima, mjesecima pa i čitavu godinu unaprijed. Pojedine ustanove kao na primjer Centar dramskih umjetnosti Hrvatske u Zagrebu što ga vode Vjeran Zuppa i Nenad Puhovski, učinili su središtima svoje šire djelatnosti.

ŠTO IM JE CILJ?

Otvoreno su proklamirali da im je cilj: – internacionalizacija hrvatske drame i svih literalnih tema, štoviše eliminiranje uopće nacionalnog elementa iz hrvatske umjetnosti u cjelini. Znači, denacionalizacija hrvatske kulture ili kako se Banac učenije izrazio deetnizacija hrvatske kulture.

To su im programski ciljevi, dakako ne samo u kulturi, ništa više ni ništa manje od toga.

A za to daju i nedvosmisleno obrazloženje.

Evo citata iz njihova dokumenta: “Davanje prostora za uvođenje multikulturnog aspekta kulture, koje postoji na prostoru bivše Jugoslavije, te u drugim socijalističkim državama”. Vjerovali ili ne. Da to i takvim svojim planovima, a za njihovo ostvarenje tih i sličnih ideja jedan njihov sudionik iz Australije koji nastupa pod veoma karakterističnim imenom Osman Stuard, a zapravo je neki hrvačanin sa otoka Iža, raspravlja s Bancem i Cvijećem kako treba u Hrvatskoj formirati “think-tank” – strateški centar, u kojem bi njihov trust mozgova, po uzoru na londonske i američke, razvijao njihove demokratske ideje. No, radi uspjeha na hrvatskom tlu treba mu dati ime Stjepan Radić.

DEHRVATIZACIJA HRVATSKE KULTURE

S obzirom na takvo proklamiranje, tobože demokratske kulturne politike, koja otvoreno zagovara dehrvatizaciju hrvatske kulture, a da bi se to omogućilo treba dehrvatizirati hrvatsku politiku i Hrvatsku državu, nije li potrebno da se Hrvatska intelektualna, ali i sva druga javnost zapita, kako su takve pojave moguće i čemu služe nakon ostvarenja hrvatske slobode, hrvatske demokracije i naše državne samostojnosti.

Kako je moguće da u hrvatskom PEN-klubu glavnu riječ pred svijetom danas imaju Bančevi i Cvijićevi istomišnjenici Prosperov Novak i slični književni neznatnici, a ne glavna pera hrvatska književnosti Petar Šegedin, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Dragutin Tadijanović, Slavko Mihalić, Pero Budak, Ivan Aralica, Ivan Kušan, Hrvoje Hitrec, Nikola Miličević, Pavao Pavičić, Goran Tribuson, Vlatko Pavletić, Milivoj Slaviček, Ivo Frangeš, Nedjeljko Fabrio, Ante Stamač, Dubravko Jelčić, Anđelko Vuletić, Nedjeljko Mihanović, Dubravko Horvatić, Josip Pavićić i drugi. Nema ni jednog značajnijeg imena književnog, kulturnog među njima, a oni govore u ime, i to ne samo hrvatskog PEN-a, nego tobože hrvatske intelektualne javnosti. Da, kako je to moguće, zašto dopuštaju?

I primjer PEN-a dokazuje do koje su se mjere održati ostaci jugokomunističkog naslijeđa i nametnuli novi iluzionisti, ne samo zatornici svega hrvatskog nego zaista i novi iluzionisti kakve smo imali od sveslavenstva, jugoslavenstva, internacionalizma do danas. Dok su takvi prodirali u sve kulturne, znanstvene i u različite, čak i sporedne pore društvenog života, o kojima mi nismo stigli razmišljati zaokupljeni svim problemima državne izgradnje. Nismo dovoljno okupili čak ni sve ratne veterane i ni državne medije, niti se dovoljno ozbiljno pozabavili svim problemima tranzicije civilnog društva različitim udrugama od onih mladeži do antifašističkih boraca, političkih zatvorenika, predstavnika srpskih i drugih manjina itd.

Sve u svemu stvarali su nam državu u državi, nastojeći je destabilizirati, ali ipak, usprkos svemu tome, s veoma neznatnim rezultatima.

Na sve moguće načine trude se da uvjere svoje istomišljenike i inozemnu i domaću javnost kako oporba jača, a ugled i utjecaj HDZ-a neprestano pada, i u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.

ANKETE

U tom smislu neprestano objavljuju, ne samo u žutom tisku tobožnje rezultate istraživanja javnog mnijenja, po kojima HDZ nema više nikakvih izgleda na pobjedu. No, evo sažetka istraživanja javnog mnijenja, što ga je proveo Institut za primjenjena društvena istraživanja zagrebačkog sveučilišta, od 1. do 22. listopada o.g. na širokom, koliko ja znam, do sada najširem uzorku od 3.441 ispitanika iz 419 naselja Hrvatske, i to kombiniranom metodom usmene ankete i tajnog izjašnjavanja ispitanika.

Za Hrvatsku demokratsku zajednicu na razini Hrvatske u trenutku provedbe istraživanja glasovalo je između 36 do 40 posto glasača, za HSS i HSLS između 12 do 14 posto, a za SDP 7 do 8 posto, a za sve ostale to se kreće od 1 do 3 ili ispod.

Istodobno bi Hrvatska demokratska zajednica i u Zagrebu osvojila kao i prije oko 35 posto glasova, HSLS 19, HSS 13, SDP 9. To je stvarno stanje javnog mnijenja a ne ono koje oni prikazuju.

Više od 62 posto anketiranih građana u potpunosti ili uglavnom podržava način na koji dr. Tuđman obnaša svoju predsjedničku dužnost, ne podržava ga 25 posto, ali protiv njega bi glasovalo samo 13 posto. Na predsjedničkim izborima koji bi bili održani u razdoblju istraživanja za Tuđmana bi glasovalo sigurno između 48 – 51 posto birača, za Gotovca između 10 i 13, za Tomca između 11 i 14, za Tomčića između 5 i 8 posto.

Prema tome, i ova zadnja objektivna istraživanja dokazuju da HDZ ostaje ne samo središnja, nego i glavna stranka hrvatskog političkog života.

Strateške planove za predsjedničke izbore i to za konkretnog predsjedničkog kandidata, pripremaju inozemni sprežnici. Jasno opredijelili su se za kandidata najjače oporbene stranke.

Ali ne ta stranka, nego savjetnička skupina ovih ljudi (o kojima je riječ) iz domovine i inozemstva treba utvrditi izborni program i već ga rade i dorađuju. I odnosi su precizirani  – savjetnička skupina daje program, a on, predsjednički kandidat, mora ga nametnuti i svojoj stranci i stranačkim partnerima, i razumije se, javnosti, tako da tu ne može biti nikakvih nejasnoća, o najvišem stupnju demokracije.

Prosuđuju da oporba jedino udruživanjem može odnijeti pobjedu nad HDZ-om. Kandidat se sa savjetničkom skupinom mora redovito savjetovati, držati je potpuno, informiranom i provoditi njene savjete i prijedloge i politiku.

Eto, takvi su im idejni i organizacijski planovi. Vidjeli smo što su do sada ostvarili, što su im neposredni planovi i ciljevi za budućnost.

Dame i gospodo, štovani članovi Glavnog odbora, dragi stranački prijatelji, cijenjeni gosti:

U uvodnom dijelu podsjetio sam na versajsku pozadinu i regionalnu svrhu ustrajnih napora za smjenjivanje demokratske vlasti suverene Hrvatske.

Osim ova dva bitna razloga bilo je i drugih, zbog kojih je Hrvatska bila izložena trajnim zahtjevima za promjenom.

HRVATSKA I PREDSJEDNIČKI IZBORI U SAD

I u Hrvatskoj se održavala bitka za predsjedničke izbore u Sjedinjenim Državama. Zbog uloge Hrvatske i njezina partnerstva sa Sjedinjenim Državama, trebalo je kompromitirati i Hrvatsku i Clintona u korist Dola, a to se osjećalo po odnosu svih prorepublikanskih subjekata sve do Sorosevih otvorenih društava i donacija. Još važnije od toga bilo je svojevrsno nadmetanje između europske unije, odnosno glavnih europskih sila i Sjedinjenih Država preko leđa Hrvatske.

Nezadovoljni, što su same Sjedinjene Države odigrale glavnu ulogu u rješavanju bosanske krize, a isto tako i s Hrvatskom jer im je promjenom strateških odnosa i bitnom ulogom u Daytonu uzdrmala osnove njihovog pristupa, neki europski krugovi išli su na kompromitaciju Daytonskog sporazuma. A za sve teškoće i željeni neuspjeh bilo je uputnije optuživati Hrvatsku negoli glavnu svjetsku silu SAD.

Sustavne planove kojima se Hrvatsku htjelo prisiliti da ostane vezana za jugoslavenski i balkanski prostor, Hrvatska je onemogućila izrastanjem u samostalnu snagu, koja sama može rješavati probleme svog nacionalnog državnog opstanka.

Prisjetimo se plana Z-4, koji je predviđao srpsku republiku, s posebnom vladom, valutom i vojskom, 28 km od Zagreba, a i zahtjeva za transgranički izlaz Istre. Da to nismo bili kadri riješiti, jamačno, da bi nam bilo mjesto u regionalnoj integraciji.

No, ako nam je pošlo za rukom da svojom politikom i snagom promijenimo aktualne odnose, službene vlada europskih država, SAD prema Hrvatskoj, to nije slučaj i s njihovim prevladavajućim strateškim pogledima na ovaj dio Europe, što se ogleda u njihovim planovima za regionalnu integraciju.