SUSRETI UZ KNJIGU – ZAŠTO BI DJECA ČEKALA DA ODRASTU KAKO BI POČELA PISATI?

Tekst: G. T.
Foto: M. P.
Povodom književnih susreta s učenicima drugih, trećih i četvrtih razreda OŠ Petar Zrinski Šenkovec u Knjižnici i čitaonici Šenkovec. razgovaralo se o tome tko sve može biti pisac? Susret s učenicima u središte stavio pitanja: Mora li pisac biti odrasla osoba? Mora li znati sve riječi? Mora li najprije završiti školu ili može početi već sada, s onime što zna, vidi, osjeća i zamišlja? Poticanje djece da se izraze nastavak je rada Udruge Mlada pera.
Posebno mjesto u programu dobila je pjesma „Dan i noć“ Gite Radiković. Njezina je autorica u vrijeme pisanja bila učenica drugog razreda upravo OŠ Petar Zrinski Šenkovec. Primjer iz njihove škole djeci približava mogućnost da i sama postanu autori: pjesma ne mora nastati negdje daleko, za radnim stolom poznatog književnika. Može nastati i u bilježnici nekoga njihove dobi. Naime, priča ne mora prvo biti savršena. Prvo mora postojati.
Time se mijenja i pogled na knjigu. Ona više nije samo nešto što odrasli napišu, a djeca čitaju. Postaje poziv da se i sami okušaju u slaganju riječi, osmišljavanju likova i izmišljanju dogodovština. Za prvi pokušaj ne treba odmah ispisati deset stranica. Dovoljno je zamisliti tko je glavni lik, gdje se nalazi i kakvo ga je iznenađenje dočekalo. Jedna rečenica može dobiti nastavak sutra, a nekoliko naizgled nepovezanih ideja s vremenom postati pustolovina koju će netko drugi poželjeti pročitati.
Uz maštu, zajednička nit susreta bila je i pažnja prema drugima. Pitanje „Jesi dobro?“, koje knjižnica posebno ističe u svojem osvrtu, povezuje svijet knjige sa svakodnevicom. Iza nečijeg neobičnog izgleda ili ponašanja može se skrivati strah, tuga ili potreba za prijateljstvom. Primijetiti to važno je i među likovima u priči i među ljudima oko nas.
Prostor za dječje priče, pjesme i prve objavljene radove počinje upravo ohrabrenjem da njihove zamisli vrijedi zapisati.
Susreti u Šenkovcu tako povezuju dva jednako vrijedna iskustva: uživanje u tuđoj priči i hrabrost da se započne vlastita. Netko će nakon knjige poželjeti doznati više o vulkanima, netko nastaviti pustolovinu Lade i Stribora, a netko prvi put zapisati ideju koju dosad nije nikome ispričao. I za taj prvi korak ne mora čekati da odraste.


