DSHV IZMEĐU POLITIČKOG PRIJEPORA – PISMO PREDSJEDNIKA MO DSHV ALEKSANDROVO

Tekst: Ivan Tumbas

Foto: Pixsell

Posljednji događaji u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini pokazali su koliko unutarnje političke podjele mogu ozbiljno narušiti vjerodostojnost jedine relevantne političke stranke koja desetljećima zastupa interese hrvatske zajednice u Republici Srbiji. Umjesto rasprave o budućnosti, programima i načinima jačanja političkog položaja Hrvata, u središtu pozornosti našli su se sukobi, optužbe i potezi koji dodatno produbljuju nepovjerenje među članstvom.

Sjednica na kojoj se trebalo odlučiti o datumu izbora predsjedništva i vijeća tribala je biti prilika da se kroz demokratski dijalog potvrdi stabilnost stranke i omogući članovima da odlučuju o njezinu budućem vodstvu. Umjesto toga, događaji koji su uslijedili ostavili su dojam unaprijed pripremljenog političkog scenarija. Prije same sjednice prikupljani su potpisi za inicijativu kojom se želio izvršiti pritisak na postojeće vodstvo. Takvo djelovanje samo po sebi nije sporno u demokratskim procesima, ali način na koji je kasnije provedeno otvorio je brojna pitanja.

Naime, prema dostupnim informacijama, na sastanak u Bunjevačkom kolu su pozivani uglavnom oni članovi vijeća koji su već dali potporu inicijativi za promjene. Time je unaprijed narušeno načelo jednakog sudjelovanja svih izabranih članova vijeća i presjedništva stranke. Na toj takvoj sjednici kada se pokazalo da nema potrebnog kvoruma za donošenje odluka, pokušalo se pronaći rješenje uključivanjem osoba koje nisu članovi vijeća niti predsjedništva. Takvi potezi, ako su točni, ne samo da izazivaju sumnju u zakonitost postupanja nego ozbiljno narušavaju povjerenje u demokratske procedure unutar same stranke. Koje je sud u Subotici proglasio ništavnom.

Posebnu pozornost izazvala su i događanja nakon sjednice posle izvjesnog perioda. U popodnevnim satima, kada u prostorijama stranke više nije bilo zaposlenika, pred medijima je prikazana zaključana vrata sjedišta DSHV-a kao navodni dokaz onemogućavanja rada. Međutim, izostavljena je činjenica da je, prema prijavi tajništva, prilikom ranijeg ulaska u prostorije oštećen ključ ureda, koji je potom odbačen. Ako su te informacije točne, tada je javnosti prikazana samo jedna strana priče, bez svih okolnosti koje bi omogućile objektivno sagledavanje događaja.

Sve navedeno ostavlja dojam političkog sukoba koji se više ne vodi argumentima nego medijskim nastupima i stvaranjem percepcije. Umjesto traženja rješenja kroz institucije stranke, javnost svjedoči pokušajima da se politički protivnik diskreditira, a unutarnji problemi prenesu na naslovnice. Takav pristup dugoročno ne koristi nikome, a najmanje hrvatskoj zajednici koja od svojih predstavnika očekuje odgovornost i ozbiljnost.

Posebno zabrinjava činjenica da se u pozadini cijelog procesa sve češće spominje koordinirano djelovanje pojedinaca i interesnih skupina povezanih s Hrvatskim nacionalnim vijećem te njihovih suradnika. Istodobno se na društvenim mrežama pojavljuju anonimni i lažni profili čiji je jedini cilj vrijeđanje, širenje podjela i narušavanje ugleda DSHV-a. Takva praksa nije doprinos demokraciji, nego pokušaj stvaranja ozračja nepovjerenja i sukoba unutar ionako malobrojne hrvatske zajednice.

Pritom se često stvara pogrešan dojam da je cijeli problem sadržan u imenima pojedinih političara. Međutim, pitanje nije ni Tomislav Žigmanov ni njegov zamjenik Goran Kaurić, pod palicom Jasne Vojnić. Pitanje je mnogo šire. Riječ je o političkoj budućnosti Hrvata u Srbiji, njihovoj sposobnosti da očuvaju jedinstveno političko predstavljanje te da kroz legalne i demokratske procese biraju svoje vodstvo. Svaki pokušaj rušenja institucija iznutra, bez jasnog programa i bez poštivanja procedura, dugoročno slabi političku snagu cijele zajednice.

DSHV je tijekom više od tri desetljeća postojanja prolazio kroz brojne izazove, političke pritiske i pokušaje destabilizacije. Unatoč tome ostao je ključni politički čimbenik Hrvata u Srbiji. Upravo zato unutarnje nesuglasice trebaju biti predmet razgovora unutar stranačkih tijela, a ne sredstvo javnog obračuna koje protivnicima hrvatske političke zastupljenosti daje argumente da dovedu u pitanje ozbiljnost cijele zajednice.

Pred članovima DSHV-a danas nije samo izbor novog vodstva. Pred njima je odluka žele li graditi stranku na međusobnom povjerenju, demokratskim pravilima i političkom programu ili će dopustiti da osobni sukobi i podjele postanu važniji od interesa hrvatske zajednice.

Na kraju treba podsjetiti da DSHV nisu pojedinci nego tisuće članova, simpatizera i ljudi koji su tijekom desetljeća ulagali svoje vrijeme, znanje i ugled kako bi hrvatski narod u Srbiji imao politički glas. Stranku nisu gradila dva čovjeka niti će njezina budućnost ovisiti samo o dvojici ljudi. Međutim, činjenica je da su upravo Tomislav Žigmanov i Goran Kaurić proteklim godinama nosili teret političkog predstavljanja Hrvata u Srbiji, zastupali interese zajednice pred državnim institucijama Srbije i Republike Hrvatske te održavali kontinuitet političkog djelovanja u često vrlo zahtjevnim okolnostima. O njihovom političkom radu građani će, kao i uvijek, dati svoj sud. No budućnost DSHV-a mora se graditi na zakonitosti, demokraciji i zajedništvu, jer jedino tako hrvatska zajednica može ostati politički relevantna i sačuvati institucije koje je gradila više od trideset godina. Prijatelji DSHV-a smognimo snage prid nezapamćenim političkim problemom te smognimo skupa održati stranku koju su ciljeve zacrtali davno naši članovi.

Predsjednik MO DSHV Aleksandrovo
Ivan Tumbas