AKTIVIST BEZ CIPELA I KOMPASA
Tekst: S. K.
Foto: D. B.
Gospodine gradonačelniče postanite građanin i kupite si cipele. Engleska poslovica kaže “Step in my shoes” ako želiš da vidiš ili osjetiš kako se ja osjećam, a gradonačelnik bi to trebao. Zagreb je u vašem mandatu postao anti-event city, anti svega što smo imali i u čemu smo uživali. Aktvisti bez kompasa vrludaju gradom i umišljaju si da nešto rade, pa makar to bilo nekorisno i štetno.
VELIKA KOLIČINA POLITIKANSTVA
Treba li za aktivizam iskustvo? Nije nužno, ali je nužna velika količina politikanstva. Nekad davno nisam mislio tako, aktivizam sam doživljavao apolitičnim, ali sam se prevario. Vidim da je to paravan za ulazak u politiku na mala vrata.
Neki se žale da je u gradu previše kafića i terasa, a ja ću na to reći da je previše knjižnica jer u njima ne vidim skoro nikoga, a na terasama mnoštvo. Koliko knjižničara radi u knjižnicama, a koliko zaposlenih u kafićima ostvaruje dohodak kojim hrane svoje obitelji? Mislim da je jasno da kafići pune proračun, a knjižnice ga prazne. Po današnjoj uličarsko-medijskoj terminologiji knjižničari i slični su ništa drugo doli – uhljebi!
U Zagrebu neki žele ukloniti terase kafića pa da se auti imaju gdje parkirati i biciklisti voziti, a mi kavoljupci da se lakše zarazimo u zatvorenim prostorima. Ugostitelji već ionako nisu lojalni građani. Osim ako nisu lojalni stranci koja sve može.
NIJE DOVOLJNO ZELENO
A što je s racionalnim utroškom energije? Zamislimo koliko se uštedjelo energije prikupljanjem smeća u kontejnerima. Odvoz su radila tri čovjeka u kamionu. Kontejner je praznila hidraulička dizalica, ali to gradonačelniku nije dovoljno zeleno pa je odlučio umjesto kontejnera uvesti vrećice kako bi se smeće lakše rasipalo po pločnicima, a čistači ulica ga ručno sakupljali isključivo u noćnoj smjeni. Ili možda griješim? Možda se nekome čini da u Čistoći ne rade dovoljno, pa im treba povećati obim ručnog rada. Koliko će se puta pojedini čistač morati sagnuti i podići vrećicu koja se raspada? Koliko će takvih ubrzo završiti na bolovanju?
Ako netko uzima primjer nekog drugog grada u kojem navodno sve funkcionira, savjetujem mu da se tamo preseli na nekoliko godina pa uživa, a nas pusti da radimo i živimo onako kako smo navikli ili će nas se još više iseliti a gradovi opustjeti. Rješenja koja su prihvatljiva ili čak dobra za jednog nisu nužno dobra za drugog. Na primjer, bicikl je dobro rješenje za odlazak na posao jednom mladiću, ali nisu baš rješenje za jednog invalida, naravno po lijepom vremenu. Tamo gdje sam u bijelom svijetu živio i radio je u prostorijama tvrtke bio tuš, kako bi se znojni biciklisti mogli otušurati i presvući za radno mjesto.
PRVI IDEOLOG RAZVOJA GRADA
U nekim su europskim gradovima (npr. Kopenhagenu) bicikli glavno prijevozno sredstvo. Nekad je tako bilo i kod nas, npr. u Osijeku. Ali su udaljenosti bile manje nego danas u Zagrebu. Pred tvornicama su bila parkirališta za bicikle. Bilo je to doba socijalizma, kad je Fićo bio za mnoge nedostižan san. Od tih smo se dana daleko odmakli, sad nam je bicikl sredstvo za relaksaciju i razonodu. No, kad padne kiša u Zagrebu se poveća broj automobila za skoro dvostruko! Broj bicikala se smanji ali uske ulice postaju prometni čepovi, dijelom i zbog uzurpacije kolnika za dostavna vozila ali i za biciklističke trake. Po kiši se dakle smanji broj biciklista a poveća broj automobila. O tome se ne razmišlja. Neki od danas vladajućih u gradu su svojevremeno protestirali protiv izgradnje javnih parkirališta. A danas? Uzimaju se vozne trake za biciklističke trake, i otvaraju pješačke zone tamo gdje nam ne trebaju.
Naš gradonačelnik kao prvi ideolog razvoja grada, oduvijek je davao štih gradu; jedan je gradio mostove, drugi pruge, treći fontane, itd. Na žalost bilo je i takvih koje po ničemu ne pamtimo. I to je u redu, ne može svatko ostaviti trajni trag svog djelovanja. Ali, po čemu ćemo vas pamtiti gospodine gradonačelniče?
