PSEUDOZNANOST I PSEUDOARHITEKTURA

Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: The Flow

Nedavno sam bio na predstavljanju jedne lijepe knjige o arhitekturi koju nažalost nisam mogao kupiti jer je sva naklada bila rasprodana za jedan dan! Kako to? Pa lijepo, knjiga je izdana u nakladi od 100 primjeraka, pa se sad čeka drugo izdanje. Neki je drugi autor izdao knjigu u 10 primjeraka (jedan za sebe, a devet za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu), pa je knjiga rasprodana i prije nego što ju je itko mogao kupiti. No nećemo sad o tome, o jadu i nevolji autora i izdavača i tužnoj sudbini knjige na našim prostorima. Radije ćemo o arhitekturi.

KUĆE U BALONIMA

Nakon prezentacije knjige i njezina sadržaja, dignem se i kažem: „Vidim da se tu predlaže projekt balonskog grada.“ Baš tako, balonskog grada, grada u kojem bi ljudi živjeli u balonima koji bi bili jarbolima pričvršćeni za zemlju. Sve lijepo nacrtano, divota i krasota, milina za pogledati. Nakon što sam rekao uvodnu rečenicu, postavih pitanje: „A što će te balone držati u zraku?“ Opća konsternacija! Pa valjda baloni služe za to da lebde u zraku, a ne da leže na zemlji. No nije sve tako jednostavno, potrudih se da im na brzinu objasnim. Gustoća zraka iznosi oko jedan gram po litri (točno 1,293 g dm-3 pri temperaturi od 0C i tlaku zraka od 100 hPa), pa je fizički nemoguće da balon nosi više od rečene težine zraka, ma čim god ga napunili. To najjednostavnije govoreći znači da za držanje kilograma tereta u zraku trebamo balon volumena od najmanje jednog kubičnog metra, za tonu će nam trebati već tisuću kubičnih metara zraka (kocka sa stranicama od 10 metara). Koliko bi te kuće u balonima trebale biti velike? I što učiniti da ih vjetar ne uništi, ne otpuše? Odgovore na ta pitanja ostavljam čitatelju.

DVA PLUĆNA KRILA

Ukratko: ne može se nešto graditi, a da se ne povede računa o izvedbi. S time se jedan od predstavljača knjige složio, ali ne sasvim. Rekao je naime da su arhitektura i građevinarsto dva plućna krila, ali – mislim si ja – svako od njih može zasebno disati (pneumotoraks!). Je li baš tako, ili – preciznije – treba li to baš tako biti?
Može i treba, kaže moj sugovornik. Arhitektima je dosta terora građevinara i investitora, oni hoće biti samostalni, slobodni. A to znači, ukratko, da arhitekt treba ići prije građevinara, a ako se njegov projekt ne može izvesti, tko mari za to! Doći će vrijeme kada će građevinska tehnika i tehnologija toliko uznapredovati da će se i danas nemoguće zamisli na kraju izvesti.

Taj mi se odgovor nikako nije svidio, posebice nakon pisanja knjige „Kemija – muza arhitekture“ u koautorstvu s arhitektom i povjesničarem umjetnosti Zvonkom Pađanom, u kojoj smo lijepo pokazali kako je tehnologija materijala utjecala na arhitekturu ne samo u tehničkom, dakle građevinskom nego i u čisto estetskom smislu. Kristalna palača u Londonu, koja je uvela sasvim nov doživljaj prostora,nikad ne bi bila moguća da se nije razvila tehnologija masovne proizvodnje ravnog stakla. Isto vrijedi i za Eifelov toranj. Njegova estetika proizlazi iz (čelične) mostogradnje: to je most uzdignut u nebo. Materijal inspirira arhitekta kao što inspirira i umjetnika. Michelangelo je mislio u kamenu, u mramoru; baš kao što ja, eto, mislim u novinskim člancima – jer da nije tako nikad ne bih napisao ovo što sada pišem (nego bih o tome razgovarao s nekime, ne znam s kime, za stolom u birtiji).

ARHITEKTURA – GRAĐEVINSKI DIZAJN

Nakon predstavljanja knjige razgovor se nastavio, no naravno ne s istim intenzitetom i s istim sugovornicima. Na opće zgražanje prisutnih arhitekata izrekoh svetogrdnu misao da arhitektura nije ništa drugo nego građevinski dizajn. Grafički dizajner možeš postati ako na grafičkom fakultetu naučiš sve tajne grafičke tehnologije, a tekstilni dizajner ako na testilno-tehnološkom fakultetu naučiš kako se kroji i šiva, da ne govorimo o platnima i bojilima svake vrste. Muzičare da ne spominjemo. Prvo ide tehnika, a tek nakon nje dolazi ono umjetničko, kreativno, neuhvatljivo – kao nadgradnja. Jao si ga meni što sam to rekao! Arhitekti nisu građevinari, oni ne trebaju znati (a fakat ni ne znaju) ništa ni o građevinskim materijalima ni o građevinskoj tehnologiji. Nema veze što će se njihova kuća srušiti, nema veze što se u toj kući neće moći živjeti (ako se prije toga ne sruši), nema veze što nitko neće htjeti u njihov projekt investirati, glavno je da su oni dali svoje viđanje ovladavanja prostorom.

ZA KULE U OBLACIMA NIJE POTREBNO ZAVRŠITI ARHITEKTONSKI FAKULTET

I upravo nas ta posljednja rečenica vodi do naslova ovog članka. Veličina znanstvenika nije u originalnosti ideja, u osebujnosti teorija nego u shvaćanju fizičke realnosti. Genijalnost proizlazi iz dubine shvaćanja problema iz čega potom proizlazi rješenje, teorijsko objašnjenje koje je drugima bilo skriveno. Lavoisier nije postavio novu teoriju gorenja (kao spajanja s kisikom) zato jer je htio biti orginalan, nego zato što je do kraja shvatio tvarnu prirodu kemijskih pojava. I plinove treba smatrati tvarima jer sve što ima masu, ma kako mala bila, jest tvar; drugim riječima Lavoisier je Newtonovu postavku materija = masa doveo do krajnjih konzekvencija. Nasuprot Newtonu, Lavoisieru, Einsteinu i drugim velikanima ljudskog uma, imamo svu silu pseudoznanstvenika koji na silu hoće pobiti Einsteinovu teoriju kao i učenja kvantne fizike. Zašto to čine? Ne samo zato što hoće pošto-poto biti originalni, nego i zato što rečene teorije ne razumiju. Izume, primjerice, „auto na vodu“, a ne razumiju da je tu riječ o uređaju koji se zove perpetuum mobile –koji se uvijek temeljio i uvijek će se temeljiti na znanju fizike onih koji ga opetovano izumljuju.

Tako je i s arhitekturom. Arhitekti bi na silu htjeli biti umjetnici, a nisu. Projekt koji se ne može izvesti isto je i kao i znanstvena teorija koja se ne može dokazati ili, još gore, teorija koju su eksperiment i logika odbacili. Može se, istina, fantazirati o gradovima u zraku, da ne kažem o kulama u oblacima, no za tako nešto doista nije potrebno završiti arhitektonski fakultet. To mnogo bolje čine oni koji pišu bajke za djecu ili crtaju scenografiju za znanstveno-fantastične filmove.

 

Left Menu Icon