SLUČAJ FRANAK – FINANCIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE
Tekst: dr. Ivan Lovrinović
Foto: Panopticum
Vrhovni sud (VS) je prije dva dana unio pravu zbrku i nemir među građane koji su oštećeni u slučaju Franak. Zašto? Zato što je VS umjesto nedvosmislene presude javnosti prezentirao čak tri pravna mišljenja o tome kako riješiti probleme dužnika u odnosu s bankama nakon konverzije ugovora o kreditima koji su bili vezani za CHF u one u eurima.
IZMISLILI VIŠE RJEŠENJA
Suci VS-a su glasovali o tri prijedloga. Prvi se odnosi na to da oštećeni građani nemaju pravo na povrat novca na temelju ništetnosti valutne klauzule i jednostrane promjene kamatnjaka i taj prijedlog je dobio samo 6 glasova. Drugi prijedlog je bio isti po sadržaju ali se njime određuje da oštećeni građani imaju pravo na naknadu štete i za njega je glasovalo 10 sudaca. Treći prijedlog nema veze s meritumom ovoga slučaja i u njemu se traži od banaka da oštečenicima isplate samo zatezne kamate na razliku između uplaćene svote do trenutka konverzije ugovora. Za treći prijedlog je glasovalo 13 sudaca.
Kada netko ne želi riješiti problem ili ga želi dodatno zamrsiti onda koristi tehniku prethodno opisanu. Izmisli se više rješenja od kojih jedno, popt ovog trećeg, nema veze s predmetom. U čitavoj ovoj sudskoj trakavici ključno je da su valutna klauzula i jednostrana promjena kamatne stope od strane banke proglašeni ništetnima pa je prema tome i ugovor ništetan bez obzira je li netko izvršio konverziju ili nije. Za one koji su izvršili konverziju bila bi samo manja razlika u obračunu. Sve drugo je neprihvatljivo. U prilgo tome govori nekoliko presuda po istom predmetu od strane Eurospkog suda donesenih na na temelju tužbe pojedinaca z različitih zemalja članica EU.
DUBOKO ZATROVANO PRAVOSUĐE
Banke su godinama pokušavale pravno okrenuti priču u svoju korist pa su tužile na kraju Republiku Hrvatsku da nije omogućila pošteno suđenje po ovom predmetu. Konačnu odbijenicu po svojoj tužbi dao im je prije desetak dana Europski sud za ljudska prava. Na temelju toga svi smo očekivali da će posao Vrhovnog suda biti jednostavan.
No, hrvatsko pravosuđe je duboko zatrovano i prožeto političkim klijentelizmom i klasičnom korupcijom. Od Vrhovnog suda se uvijek očekuje da se jasno odredi o važnim pitanjima poput švicarca i pošalje jasnu poruku nižim sudovima pri donošenju presuda. Umjesto toga VS je glasovanjem o tri prijedloga pokazao da se unutar njega vodi teška bitka među 22 suca. Predsjednik VS-a, Radovan Dobronić, koji je u slučaju Franak donio prvostupanjsku presudu u korist građana prije skoro 10 godina, nije mogao glasovati. Jedva ga je HDZ podržao pri izboru u Saboru jer ga je predložio predsjednik Milanović. Morali su ga prihvatiti jer nema mrlje na sebi a i u javnosti uživa ogromnu popularnost i podršku. On u Vrhovnom sudu ima snažnu oporbu blisku HDZ-u i njega smatraju uljezom koji želi pokrenuti reforme u VS-u a time i čitavom pravosuđu. To su njegovi protivnici prepoznali kao zvono na uzbunu jer bi mnogi HDZ-ovci mogli završiti iza rešetaka. Na ovaj način je pitanje neovisnosti sudstva prožetog političkim klijentelizmom postalo farsa.
NAJTEŽI PROBLEM HRVATSKE
I što sada? Glasovanje je pokazalo da su 4 suca bila suzdržana što je neprihvatljivo u ovako važnom predmetu. Treći prijedlog je potpuno besmislen i očiti je izum banaka. Jedini prihvatljiv prijedlog je onaj drugi kojim se ugovori o kreditima vezanim uz CHF proglašavaju ništetnima i da se na to mogu pozvati i svi oni koji su izvršili konverziju. I ništa drugo.
Dok ne očistimo pravosuđe i ne promijenimo način izbora sudaca i ne uvedemo njihov reizbor i dok ne prekinemo utjecaj politike od ove države nema ništa. Nepravda je glavni razlog i iseljavanja naših ljudi važniji od plaća.
Slučaj Franak je jedan od najtežih problema Hrvatske od njenog osamostaljenja. Tu je pokazan i dokazan najveći građanski aktivizam u Hrvata ikada. Ovdje nije samo riječ rješavanju problema u slučaju Franak, nego o nužnosti obuzdavanja banaka koje su se pozicionirale kao država u državi uz patronat HNB-a.
Banke kontinuirano narušavaju financijsku stabilnost Hrvatske, a činjenica da ih je 92% u stranom vlasništvu jasno govori da smo u financijski okupirani i da politička vlast mora slušati njih. Da bismo ponovo postali slobodni nužno je povećati udio domaćeg vlasništva preko 60% što je učinila Mađarska, jer nema demokracije i slobode dok našim novcem, odnosno akumulacijom upravlja dominantno stranac. O pogubnim posljedicama takve prakse pisat ću ubrzo da ne ispadne da govorim bez argumenata kojih imam i previše.
Dakle, koplja se lome oko Vrhovnog suda i njegovom predsjedniku Dobroniću treba podrška veća nego ikada ako želimo izaći iz ovoga živog blata.
