275 GODINA HRAŠĆINSKOG METEORITA

Tekst: dr. sc. Marina Čalogović

Foto: ProGEO-Hrvatska

Na današnji dan (26. svibnja) prije 275. godina pao je u Hrašćini željezni meteorit. Njegov su pad vidjeli mnogi žitelji tog Zagorskog mjesta, i odmah su pohrlili na mjesto njegovog pada. Tada su pronašli dva komada svemirskog željeza koji su se zabili u tlo. Na mjestu nalaza tog meteorita uređeno je spomen obilježje gdje je 2009. godine postavljena informativna tabla, a 2011. godine i odljev meteorita u bronci (https://visitzagorje.hr/kultura/hrascinski-meteorit/). Od 2017. godine Klub ljubitelja zavičajne baštine Hrašćine svake godine u svibnju organizira manifestaciju „Hrašćinski astro“ kojom obilježava taj povijesni trenutak koji je to malo Zagorsko mjesto istaknuo na karti Svijeta kao nalazište meteorita koji je promijenio tadašnju znanost! (https://www.zagorje.com/clanak/hrascina/uskoro-jubilarni-10-hrascinski-astro-i-velika-275-obljetnica-pada-hrascinskog-meteorita).

Zašto je pad Hrašćinskog meteorita tako važan za povijest meteoritike?

Hrašćinski meteorit upisan je u svjetske kataloge i baze podataka kao prvi meteorit čiji je pad detaljno i službeno zapisan, uz svjedočenja nalaznika dana pod prisegom. Na temelju zapisa o padu Hrašćinskog meteorita i činjenice da komadi meteorita imaju metalnu koricu nastalu taljenjem, njemački fizičar i glazbenik Ernst Florens Friedrich Chladni je 1794. godine predložio da meteoriti potječu iz svemira i da nisu, kako je tada bilo uvriježeno mišljenje Zemaljskog porijekla. Naime, u to se vrijeme vjerovalo da na nebu (u svemiru) nema krutih tijela odakle bi “kamenje” moglo padati! Pa i za Hrašćinski meteorit je dano tumačenje da potječe od željeznih para s Ivanšćice koje su bile privučene Suncem pa rastaljene, i pale na tlo iz Zemljine atmosfere. Ernst Chladni se danas smatra ocem meteoritike jer je objavio knjigu u kojoj je opisao vezu između pojave bolida i nalaza meteorita.

Widmannstaettenove figure

Godine 1808. direktor Kraljevske tvornice porculana u Beču, grof Alois von Beckh Widmanstätten je izbrusio i polirao jednu pločicu Hrašćinskog meteorita i zagrijao ju. Pojavile su se linije različite nijanse sivo-metalne boje koje se međusobno križaju. Widmanstätten nije objavio svoje otkriće, ali je o njemu pričao svojim kolegama u Beču. Otkriće je priznao Karl von Schreibers, direktor Bečkog mineraloškog i zoološkog kabineta, koji je 1820. godine objavio knjigu o meteoritima i nazvao je te linije prema Widmanstättenu. Međutim, četiri godine prije Widmanstättenovog otkrića, 1804. g. engleski mineralog William (Guglielmo) Thomson namakao je komad Krasnojarskog meteorita (takozvano Pallasovo željezo) u dušičnoj kiselini i uočio je linije koje prije nagrizanja nisu bile vidljive. Thomson je objavio je svoje otkriće na francuskom u časopisu Bibliothéque Britannique, ali je taj članak ostao dugo nezamijećen od znanstvene zajednice. Danas se koristi naziv “Widmannstaettenove figure”, makar ih je Thomson prvi otkrio pa neki znanstvenici predlažu da bi se trebale zvati Thomsonovim figurama.

Prvi meteorit za koji je dokazano da je pao iz svemira

Te linije, u stvari lamele, predstavljaju dvije vrste kristala legure željezo-nikal koje se razlikuju po udjelu nikla, a nastaju ekstremno sporim hlađenjem taljevine kakvo se može odvijati samo u svemiru (vjeruje se da je hlađenje bilo približno 1 °C do 100 °C u milijun godina). Te su Widmannstaettenove figure postale jedan od dokaza da su željezni meteoriti koji ih posjeduju izvanzemaljskog podrijetla.

Danas se najveći komad Hrašćinskog meteorita težine 39,21 kg čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a drugi muzeji posjeduju samo manje komadiće: u Göttingenu 29 g, u Berlinu 20 g, u Londonu 9,8 g, u Chicagu 9 g, u Sarajevu 7,6 g, na Harvardu 6 g, u Amherstu 4,3 g, u Tűbingenu 3,9 g, u Parizu 2,5 g, u Calcutti 1,6 g, u Washingtonu 0,7 g, i u Zagrebu samo 0,56 g. Manji fragment Hrašćinskog meteorita težak 9 kg koji je pronađen u Hrašćini istovremeno s većim, je razbijen na manje komade koji su u međuvremenu izgubljeni.

Napomena uz fotografije: Naslovna slika je ilustracija pada Hrašćinskog meteorita nastala prema opisu očevidaca, a druga prikaz pločice Hrašćinskog meteorita na kojoj se vide Widmanstättenove figure nastale kemijskim nagrizanjem