ODE I ĐURO ĐAKOVIĆ
Tekst: Ivan Lovrinović
Foto: Ivica Galović/PIXSELL
U svojoj potpunoj nesposobnosti da sačuva industriju, a posebno onu stratešku, Vlada se oslonila na jedino rješenje – tražiti strateške partnere. Takav pristup potvrđuje da oni u stvari niti nemaju nikakvu ekonomsku politiku i sve je prepušteno stihiji i samosnalaženju.
Đuro Đaković (ĐĐ) je bio gigant koji je držao veliki dio Slavonije i Bosanske Posavine. Do naših dana je sveden na mali pogon. Nije moglo sve opstati i to je jasno. No, da sada ne može opstati to nije jasno jer je riječ o vojnoj industriji, konkretno o proizvodnji oklopnih vozila, jedinoj u Hrvatskoj. Nigdje takva proizvodnja ne može preživjeti bez pomoći države. Vidimo ovih dana kako se Macron bori i bjesni što je Francuska izgubila posao vrijedan 40 milijardi dolara koji se odnosio na izvoz podmornica u Australiju. Tako rade sve zemlje. Osim Hrvatske…
DUGOVI OD 360 MIL KN
Sada će stvari ići otprilike ovako: prikazati borbu s EU komisijom kao politički užasno teškom kako bi se Vlada zborila da “proda” ĐĐ stranom investitoru. Dug ĐĐ od oko 360 milijuna kuna će država otpisati na naš teret. Kada stranci preuzmu ĐĐ najprije će se riješiti dijela radnika i pogona koji im ne trebaju. Još će od države dobiti raznih pogodnosti samo kako bi ona iz svojih ruku izbacila taj vrući kesten u ruke “strateškog partnera”. Takav obrazac je bio kod Petrokemije kojoj je država otpisala preko 450 milijuna kuna, Plinacro morao smanjiti cijenu transporta plina što inače nije htio ranije i time gušio firmu, cijena plina je smanjena kao ulazna komponenta. Dakle, sve ono što je gušilo Petrokemiju ranije sada je riješeno u korist strateškog partnera.
Tako će Hrvatska ostati bez strateške proizvodnje za svoje oružane snage što nitko ne radi i u slučaju previranja i prijetnje oružanom silom biti ćemo ugroženi.
Prisjetimo se ranijih strateških partnera poput onoga koji je preuzeo HT-a i uz koji smo dugo imali cijene impulsa među najvišim u EU. Sjetimo se Agrokora, iako je riječ o privatnom koncernu, kojega su rastranširali i koji će vrlo skoro ponovo se pokazati velikim problemom jer tamo nisu riješeni ključni problemi. I mnoga druga poduzeća su slično završila.
IZVOZ NAJBOLJIH RADNIKA
Oni koji izgube posao neće se moći zaposliti u Hrvatskoj jer više nemaju gdje već će morati diljem svijeta jer se tako rješava problem nezaposlenosti u HR. Vlada će se hvaliti da imamo stopu nezaposlenosti 7,5% i prikazivati to kao svoj uspjeh a ona u stvari poput kakve agencije u velikim brojevima izvozi svoje najbolje radnike u najboljim godinama. Na taj način demografski prazni Hrvatsku a naše gospodarstvu čini sve nesposobnijim za ikakav rast i razvoj. To je ocijenila i EU Komisija prije pola godine u jednoj studiji zaključivši da od svih članica EU Hrvatska ima najmanji potencijal rasta i razvoja. Uz sve nabrojano žele što prije uvesti euro u ambijentu ogromne nesigurnosti u EU, svijetu i HR. Da se oslobode i novca a time i brige za monetarnu politiku i na kraju uistinu ostanu obični statistički ured za EU i oni koji će izvršavati zadatke.
PROPADANJE HRVATSKE UZ SLATKORJEČIVOG PREMIJERA
Plenković to intimno zna pa se očajnički koristi obećanjima kojima maše poput šarenih balona u stilu: dolazi nam preko 20 milijardi eura, minimalac će do 2023. godine biti 7.500 kuna, itd. S druge strane sve mu je potonulo – nije napravio nijednu kuću na Banovini niti u Zagrebu i okolici. Na Banovini su ljudi sami uz pomoć drugih dobrih ljudi napravili dvadesetak objekata. Obnova od potresa pokazuje kao ništa drugo da je Vlada potpuno izgubljena i nesposobna.
Što više problema – više obećanja, a uz to stalno održavati medijsko i epidemiološko nasilje i širiti strah. To je formula za koju se Vlada drži. Mora se ipak jedno priznati – nitko ne zna pričati tako fine priče dok mu zemlja propada, poput Plenkovića.
