HRVATSKI JURSKI PARK
Tekst: H. Dečak
Foto: HAK
Poznato je da su naša lijepa zemlja, a i njezino susjedstvo bogati ostacima najvećih životinja koje su ikad hodale kopnom. Ne manjka ni nalaza mnogo kasnijih, prapovijesnih grdosija – mamuta, praslonova ili vunastih nosoroga.
U Muzeju Međimurja u Čakovcu trebao bi biti pohranjen veliki zub mamuta, po svemu sudeći najstariji dosad nalaz mamuta u Hrvatskoj! Prije godinu dana, u rukavcu stare Drave kraj Donje Dubrave, na granici s Podravinom, pronašao ga je Vedran Zdelar iz Novog Sela Podravskog kad je – slučajno stao na njega. Zub je vjerojatno stariji od milijun godina, a o svemu su pisala i 24sata, uz veliku fotografiju zuba koji u ruci drži geolog Dražen Japundžić, voditelj Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Upravo s njim smo razgovarali o dinosaurima i prapovijesnim „nemanima“ u nas i okolnim zemljama. I nismo se razočarali onim što smo čuli.
U Hrvatskoj dosad znamo za 24 nalazišta dinosaura, od kojih je čak 21 u Istri, a tri su u Dalmaciji. Nalazimo ih od Savudrije do Hvara – ističe Japundžić. Većinom su to otisci stopala, i to troprsti, kao kod ptica, te okrugli, eliptični, nalik otiscima slonova. Troprsti u pravilu potječu od dvonožnih dinosaura teropoda, grabežljivih mesojeda, a okrugli od „dobroćudnih“, četveronožnih sauropoda – biljojeda.
Kosti dinosaura zasad su pronađene samo na jednome mjestu u Hrvatskoj, u podmorju uvale Kolone kraj Bala u Istri. Stare su oko 125 milijuna godina, a otkrivene su prije tridesetak godina. No, prvi nalazi stopala otkriveni su još prije točno stotinu godina na Brijunima – dodaje paleontolog.
Naši najstariji nalazi po postanku su otisci dinosaura iz zapadne Istre, stari oko 145 milijuna godina. Mogu se vidjeti u kamenolomu blizu sela Kirmenjaka kraj Poreča, što je naše najveće nalazište otisaka stopala – gotovo tisuću pojedinačnih tragova i dvadesetak staza kretanja. Većina potječe od biljojeda, a procjenjuje se da su bili dugi između 7,5 i 14,5 metara. Mnoge su staze paralelne, što govori da su hodali zajedno, vjerojatno u krdu.
Posebno su zanimljivi tragovi na nekoliko mjesta na Brijunima. Tamo su brojni troprsti otisci dužine od 30 do 40 cm, kao i nekoliko staza kretanja. Bili su to veliki mesojedi, dugi između 7,5 i 8 metara – nastavlja stručnjak. Lokalitet s otiscima na rtu Gustinja južno od Rovinja jedinstven je u Hrvatskoj jer u naslagama do 50-ak metara dubine ima najmanje šest razina s tragovima stopala. Toliko otisaka dinosaura u tako kratkom vertikalnom rasponu rijetkost je i u svijetu!
Ako ste, pak, bili u autokampu Solaris kraj istarskog Červara sigurno znate za veliko i važno nalazište otisaka unutar kampa. Ima ih više od 500, troprstih i okruglih. A među brojnim nalazištima iz geološkog razdoblja gornje krede, prije oko 80 milijuna
godina, najveće je ono na otočiću Fenoligi kraj rta Kamenjak, na samom jugu Istre. Slično kao i u kampu Solaris, na jednom su mjestu zajedno otisci stopala malih mesojeda i velikih biljojeda, što ga čini posebno značajnim – ističe znanstvenik.
Dalmatinska nalazišta nisu tako bogata tragovima kao istarska, ali značajna su na druge načine. Otisci stopala biljojeda otprije oko 70 milijuna godina u uvali Žukova na Hvaru najmlađi su otisci stopala dinosaura u Hrvatskoj. Uz obalu je nađeno desetak otisaka dinosaura koji su bili duži od 20 metara, što ih čini jednim od najvećih za koje znamo da su živjeli na ovim prostorima! U našem susjedstvu značajni nalazi dinosaura poznati su iz Mađarske i Italije. Očuvani dijelovi kostiju pronađeni su i u Sloveniji, a ove godine i u Srbiji, dok su najveća svjetska nalazišta u SAD-u, Kanadi, Mongoliji, Kini i Argentini.
No koji su veliki gmazovi živjeli na prostoru Hrvatske? Geolog Japundžić veli da su to bili, uz već spomenute dvonožne mesoždere i četveronožne dugovrate biljojede,
dvonožni biljojedi iz skupine ornitopoda. – Ipak, na koje se točno vrste odnose pojedini tragovi ne može se odrediti na osnovu otisaka stopala, nego samo na osnovu očuvanih fosilnih kostiju. Pronađene fosilne kosti u uvali Kolone kraj Bala u Istri, između Pule i Rovinja, uglavnom pripadaju sauropodnim dinosaurima. No tamo su pronađeni i fosili dinosaura kakav nije nađen nigdje drugdje u svijetu: to je Histriasaurus boscarollii, iz rane krede, prije otprilike 125 milijuna godina. Bio je biljojed, a njegovi fosili su nađeni 1988. godine u vapnencu na morskom dnu, blizu obale. Histriasaurus boscarolli Dalla Vecchia, 1988., kolokvijalno nazvan Istarski gušter, jedini je opisani nalaz dinosaura u Hrvatskoj. To znači da je jedini koji je determiniran, dakle točnije određen, i to na osnovu oblika vratnog kralješka. Određen je kao nova vrsta dinosaura, a opisao ga je talijanski paleontolog Dalla Vecchia – rekao je naš sugovornik.
U doba dinosaura današnja je obalna hrvatska uglavnom bila prekrivena plitkim tropskim morem, a dinosauri su živjeli na otocima koji su stršili iz tog plitkog mora. Nešto slična današnjim Bahamima – ali mnogo prostranije. Takvi plitki morski okoliši, prekriveni karbonatnom muljem, omogućili su očuvanje otisaka stopala, zbog čega ih u Hrvatskoj ima podosta, pogotovo u Istri koja nije jako tektonski poremećena i vrlo su značajni paleontolozima. S druge strane, takvi sedimentacijski uvjeti nisu najbolji za očuvanje kostiju kopnenih životinja, pa takvih nalaza kod nas ima vrlo malo.
Sva hrvatska nalazišta dinosaura Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je 2021. godine proglasilo zaštićenim dijelovima prirode. Od onih koji su dostupni javnosti izdvojio bih nalazišta na Brijunima i Rtu Kamenjaku s poučnim stazama i panoima te rekonstrukcijama dinosaura u naravnoj veličini. Svakako treba spomenuti i Galeriju Ulika u Balama, u čijem je postavu većina kostiju iz podmorja uvale Kolone – ističe Dražen Japundžić.
Galerija Ulika jedan je od najpopularnijih multimedijalnih centara u tom dijelu Istre, a ima i model dinosaura zanimljiv djeci. Drugi dio njezina postava je zbirka autohtonih ptica s područja Bala i cijele Istre, sa simulacijama njihova pjeva.
Otisci dinosaura danas se uglavnom čuvaju na mjestu pronalaska, in situ. Iznimka je, primjerice, originalni otisak stopala teropodnog dinosaura izvađen s lokaliteta Veli Brijun 60-ih godina prošlog stoljeća. Pohranjen je u čuvaonici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. U novom postavu HPM-a ostaci dinosaura zastupljeni su u sobama nazvanima po geološkim razdobljima jura i kreda. Tamo su replicirani originalni tragovi stopala sauropodnog dinosaura iz Kirmenjaka, s rekonstrukcijom stražnje noge, te tragovi s lokaliteta Solaris, s rekonstrukcijom staze teropodnog dinosaura. Ispred ulaza Tuškanac zagrebačkog Muzeja stoji skulptura rekonstrukcije Istarskoga guštera.
Ostaci dinosaura su u Hrvatskoj bitni jer su jedan od dokaza da je unutar morskog okoliša, kakav je očuvan u našim stijenama, ipak postojalo značajno kopno u obliku većih otoka koji su vjerojatno povremeno bili povezani s kopnom (Afrika), a kojih danas nema – rezimira paleontolog.
Prisutnost dinosaura u Hrvatskoj u mlađoj juri i kredi upućuje i na postojanje veze s nekim bliskim kontinentalnim područjem. Dinosauri su mogli migrirati u ova područja tijekom izdizanja morskog dna iznad površine mora dok je karbonatna platforma bila okopnjena. Tad je postojalo dovoljno veliko kopneno područje, s vegetacijom i slatkom
vodom, za njihov opstanak. Zahvaljujući brojnim novim nalazima dinosaura diljem Sredozemlja, danas znamo da su u juri i kredi postojali prostrani kopneni koridori duž kojih su oni mogli migrirati cijelim prostorom današnjeg sjevernog Sredozemlja.
A kako još bolje prezentirati Hrvatsku kao (i) zemlju dinosaura? Nalazi otisaka stopala dinosaura i u drugim se zemljama uglavnom čuvaju na mjestu pronalaska, jer su tako vrjedniji i posjetiteljima i znanstvenicima. Fosilne kosti je teže zaštititi i čuvati na taj način, iako i to postoji, npr. u Dinosaur National Monumentu u američkoj saveznoj državi Uti. Stoga se nalazi fosilnih kostiju dinosaura uglavnom iskapaju, pohranjuju u muzejima i tamo prepariraju, restauriraju, proučavaju i prezentiraju javnosti – kaže Japundžić.
A sad spomenimo i životinje koje su živjele mnogo kasnije od dinosaura, a to
su prapovijesne životinje. Njima su naši krajevi obilovali.- Mi paleontolozi sve fosilne ostatke, biljne i životinjske, koji su mlađi od 2,5 milijuna godina zovemo prapovijesnim. Za dinosaure znamo da su izumrli na kraju krede prije još oko 66 milijuna godina. Zato ne pripadaju prapovijesti, nego geološkoj prošlosti. Za razliku od dinosaura, izumrli mamuti pripadaju i geološkoj prošlosti i prapovijesti – tumači geolog.
Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je evidentirano više od stotinu pleistocenskih
(prapovijesnih) nalazišta. To je bilo doba kad je već živio i čovjek. S jedne strane, nalazišta se odnose na špilje, jame i kaverne u dinarskoj Hrvatskoj, a s druge na praporne naslage i nanose Dunava, Save, Drave i Kupe u ravničarskom dijelu naše zemlje.
U posljednjih 170 godina prikupljene su stotine skeletnih elemenata pleisto
censkih životinja koji se čuvaju u našim muzejima, od Iloka, Osijeka, Slavonskog
Broda, Varaždina, Čakovca, Krapine i Siska na sjeveru do Rijeke, Crikvenice,
Splita i Dubrovnika na jugu. U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju čuvamo
više od 850 takvih nalaza iz cijele Hrvatske. Od toga su jeleni, goveda, surlaši i
nosorozi u stalnom postavu – govori Dražen Japundžić.
On izdvaja vunastog nosoroga (Coelodonta antiquitatis) iskopanog 1982. godine
na lokalitetu Sigečak mali kraj Ludbrega. To je najočuvaniji nalaz pleistocenskog
nosoroga u Hrvatskoj.
Riječ je o jedinom artikuliranom kosturu nosoroga (kosturu čije su kosti povezane) nađenom in situ. Zatečen je s očuvanom cijelom kralježnicom, rebrima lubanjom, kukovljem, lopaticom i manjim brojem kostiju ekstremiteta. Kosti tog nalaza datirane su na 22.000 godina (kasni pleistocen – posljednji glacijal), a životinja je određena kao muška odrasla jedinka stara 20 do 25 godina. Kosti vunastog nosoroga iz Ludbrega čuvaju se u Gradskom muzeju Varaždin, a replika skeleta postavljena je u stalnom postavu HPM-a – ističe paleontolog.
Najznačajniji srednopleistocenski lokalitet u Hrvatskoj, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe, nalazi se u Dramlju kraj Crikvenice. Riječ je o jami Vrtare male, iz koje je na dubini oko 30 metara iz špiljskog sedimenta iskopana bogata i raznovrsna pleistocenska fauna s više od 1200 kostiju.- Jama je još nedovoljno istražena, ali ono što nas fascinira su ostaci koji se odnose na drevne špiljske lavove (Panthera leo fossilis), jedine takve nalaze u Hrvatskoj. Do sada nađene kosti upućuju na to da su u jami bila barem četiri lava. Starost im je datirana na 300.000 godina prije sadašnjosti (srednji pleistocen – interglacijal). Te kosti čuvaju se u Muzeju grada Crikvenice, a replika skeleta također je u stalnom postavu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja – kaže Japundžić.
Veliko je nalazište i Mohovo kraj Iloka (između Iloka i Vukovara) gdje je naš sugovornik i prošle godine vodio istraživanja. U Mohovu je i udruga Dolina mamuta, čiji je predsjednik Goran Popović prvi slučajno, u svom dvorištu, našao zube mamuta. Od 10. do 12. listopada 2025. godine u Mohovu je održan već peti Mammoth Fest.
Nalazi kostiju u Mohovu zabilježeni su na dva lokaliteta. Prvi nalazi otkriveni su 2012. godine slučajno, prilikom kopanja septičke jame u voćnjaku obitelji Popović. Tom prilikom prikupljena je, obrađena i objavljena građa o fosilnim ostacima vunastog mamuta i vunastog nosoroga. Drugi put, 2016. godine, Goran Popović je, također slučajno, na pašnjaku uz zapušteni ribnjak naišao na dobro očuvani kutnjak vunastog mamuta – kaže paleontolog.
Od tada su tamo iskopane i kosti stepskog bizona, divljega goveda, crvenog jelena, špiljske hijene, divljeg konja, velikog jelena… Zato će se istraživanja nastaviti, a u Mohovu se planira izgraditi prezentacijski centar. Dakle, u Istru ćemo na teran, pršut i – dinosaure, u Crikvenicu na kupanje, sladoled i špiljske lavove, a u Srijem na iločka
vina, kulen i mamute. Turistički radnici, ne brinite: naša je ponuda zaista bezgranična!
