MUKE S PRAVOPISOM: KAKO IMENOVATI KEMIJSKE ELEMENTE
Tekst: Dr. sc. Nenad Raos
Foto: IRB
Problem imenovanja kemijskih elemenata u hrvatskom jeziku problem je 19. stoljeća; tada su naime – u Šukelovom „Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znanstvenog nazivlja“ iz 1874. godine – kemijski elementi dobili hrvatska imena. Da ne bude zabune, neka su Šulekova imena napuštena (npr. jedik za fluor), a otkriveni su i novi kemijski elementi, pa ih je trebalo imenovati. Otada su prohujala dva svjetska rata, izmijenilo se pet država, no još uvijek govorimo istim, hrvatskih jezikom. Govorimo, govorimo, ali da li i pišemo?
KEMIJSKA NOMENKLATURA
Na ova su me razmišljanja navela inicijativa Hrvatskog kemijskog društva da se pronađu imena za nove kemijske elemente, one dobivene umjetnim putem. Ima ih ravno 23, od rednog broja 96 do 118. Kad sam za to čuo (ne)malo sam se snebio. Sve kemijske elemente do posljednjeg aktinida, elementa broja 103 (lawrencij, Lr), pa i poslje njih, do kopernicija (112Cn) nalazim u tablici Periodnog sustava elemenata koju držim ispod laptopa na radnom stolu (dobar savjet za držanje podataka koji nam svakodnevno trebaju), pa ne vidim čemu nužda da ih se preimenuje. To se dakako odnosi na elemente od broja 96 do broja 112, no što s ostalih šest, onima od broja 113 do 118?
Rekli bi da je to trivijalno pitanje. Sva kemijska nomenklatura, dakle i imenovanje elemenata, mora biti usklađena s međunarodnom nomenklaturom, koju propisuje Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju (International Union for Pure and Applied Chemistry, IUPAC). Nomenklatura je izvorno napisana na engleskom jeziku, pa se stoga kemičari okupljeni u lokalnim, nacionalnim društvima trebaju pobrinuti da je prilagode jezičnom standardu svoga jezika. No kojem standardu? („That is the question“, rekao bi Hamlet.)
HAMLET I HRVATSKI KEMIČARI
No neću slijediti Hamleta, jer on ostavlja samo dvije mogućnosti („Whether ’tisnobler…“), naime da se stoični podnosi ono što život nosi („slings and arrowsof outrageous fortune“ ), ili da se pak hrabro stupi u borbu za svoje mjesto pod suncem („or to take arms against a sea of troubles”).Ovo drugo izabrali su hrvatski kemičari u borbi s hrvatskim pravopisom.
Da bi vam bilo sasvim jasno o kakvoj se to titanskoj borbi radi, reći ću samo da Podloga za raspravu ima ravno 67 stranica, a da se radna skupina sastoji od 19 članova. Ti su članovi pomno odabrani, među njima ima sveučilišnih i srednjoškolskih profesora, urednika izdavačkih kuća koje izdaju udžbenike iz kemije te, naravno, jezikoslovaca. Uz to ide dokument od 118 stranica izvornih mišljenja onih 19 članova te još šest dokumenata slične dužine koje nisam, priznajem, imao živaca čitati. No to nije sve, jer je rasprava javna, pa se može javiti svatko tko misli da o tome može nešto reći. U čemu je problem?
Problem je u pravopisu. Kako pisati imena kemijskih elemenata ako su ona (a u većini slučajeva jesu) izvedena iz osobnih imena, imena zaslužnih kemičara i fizičara. Treba li ih pisati fonetski ili etimološki? Što činiti sa imenima koja su izvorno pisana na drugom (nelatiničnom pismu)? U „staroj“ nomenklaturi (izdanoj 1996. godine!) autori su se priklonili etimološkoj normi (čemu svjedoči i navedeni lawrencij), no zašto se kemijski element redog broja 96 zove kurij, a ne kirij ili curij, kad je nazvan po Mariji Curie? Zašto se mendelevij (101Md) tako zove kad nije nazvan po Mendelevu nego po Mendeljejevu (zapravo Mendjeljejevu)? Moj je mozak preslab da odgovori na sva ta zakučasta pitanja – na njih će odgovoriti 19 pozvanih stručnjaka koji su usto dobro upoznati s problematikom.
PRAVOPISNE NORME
No ako ne znam odgovoriti na ta pitanja, znam odgovoriti barem na pitanje zašto se članovi radne skupine suočavaju sa svim tim pitanjima. Najjednostavnije rečeno: u hrvatskom postoji etimološka (kao u njemačkom) i fonetska pravopisna norma (kao u srpskom) – no nijedna od njih nije sustavno i dosljedno provedena.
Ima jedan čuveni kemijski spoj, točnije nova alotropska modifiacija ugljika (C60), koja je ime dobila po arhitektu Richardu Buckminsteru Fulleru. Kako to pisati? Ja uporno pišem etimološki, buckminsterfulleren, i – začudo – lektor mi to ne ispravlja, premda pravopisna norma zahtijeva da se piše rendgensko (a ne rentgensko) zračenje, iako je ono dobilo ime po nekome sa t, a ne sa d u imenu, naime njemačkom fizičaru Wilhemu Konradu Röntgenu. Ili što reći da se uporno piše DNK (a ne DNA), dok se kratice drugih kemijskih spojeva pišu u izvornom, engleskom obliku (ATP, CoA, ACC, Phe i sl.).
NEDOSTATAK LOGIČKE KONZISTENTNOSTI
Moglo bi se postaviti još mnoštvo pitanja, pitanja koja daleko premašuju osnovnu temu ovog članka. Previše je bilo reformi pravopisa i treba jednom tome stati na kraj. No kod nas ljudi šute i trpe – za razliku od Nijemaca koji dižu halabuku zato što umjesto ß treba pisati ss. Ne samo da naši ljudi šute i trpe nego još osnivaju radne skupine da bi u praksi zaživjelo ono što živjeti ne može jer mu nedostaje logičke konzistentnosti i svrhe postojanja. I što je najgore, čak i da kemičari u suradnji s jezikoslovcima uspiju u svom naumu imenovanja kemijskih elemenata od broja 96 do 118, tko im jamči da nakon deset godina neće morati raditi isti posao. Jer netko će, vrlo inventivan, doći na ideju o još jednom hrvatskom pravopisu, hrvatskijem od svih dotadašnjih hrvatskih pravopisa.
