MAGISTRA FIZIKE S HRVATSKE ZNANSTVENE BAUŠTELE
Katarina je magistra fizike, dala je otkaz u školi i otišla je u soboslikare. Ovo je njezina priča…
Tekst: Vedran Cindrić
Foto: Klikni.hr
Katarina Ćesi je ponosna majka četvero djece te radi kao soboslikarica sa suprugom u vlastitom obrtu. Kaže da njezin radni dan počinje tako da otpremi djecu u vrtić i školu, obuće radno odijelo i sa suprugom krene ličiti privatne prostore.
No, soboslikarstvo nije njezino stručno zanimanje. Naime, Katarina je magistra edukacije fizike i tehnike te je u jednoj osnovnoj školi donedavno predavala fiziku.
Ali, odlučila je promijeniti posao nastavnika fizike u soboslikara, što je za mnoge bio iznimno hrabar potez, posebno u današnje vrijeme. No, Katarina nam kaže da je tako pronašla mir i sreću.
ODLUKA IZA KOJE STOJI
-Sveukupno sam 12 godina radila u školskom sustavu. Slijedom okolnosti odlučila sam otići iz škole. Naime, pandemija korone i sve što je proizašlo za vrijeme pandemije poput uvođenja covid potvrda, uvođenje toga da djeca moraju nositi maske i slično dovelo je kod mene do kristalizacije ciljeva u mojem životu. Na prvom mjestu je to mir u srcu u očuvanju vlastite obitelji – rekla nam je Katarina koja je, kaže, za vrijeme pandemije bila šest puta u izolaciji, a ni jednom nije oboljela te je s četvero male djece provodila vrijeme u kući i vodila online nastavu.
-Bilo je tu još puno stvari i jednostavno sam rekla, dosta je. Mnogi su bili šokirani mojom odlukom da odem iz škole jer imaju percepciju da je to posao u kojem si kao siguran. No, to je bila moja odluka iza koje sam stala. Inače, suprug mi je soboslikar, ima svoj obrt već pet godina pod nazivom ‘Renovator’, a inače se tim poslom bavi 20 godina. Tražen je, ima puno posla te sam odlučila krenuti s njim u tu priču, a suprug je rekao ako želiš ajde – kaže nam Katarina koju smo pitali kako su prošli prvi dani soboslikarskog posla.
ZADOVOLJSTVO I MIR
-Slušala sam priče od supruga o tom poslu jer, kao što sam rekla, on to duži niz godina radi. Nema tu puno filozofije, obukla sam odijelo i počela raditi. Barem ne moraš svako jutro razmišljati što obući za posao – kroz smiješak nam kaže Katarina i nastavlja.
-Prvih tjedan dana su ruke boljele, ali onda sam se naviknula i sada mogu reći da uživam. Suprug i ja radimo sami tako da imamo i vremena kada ličimo razgovarati u miru jer inače doma su oko nas uvijek naša djeca. I ono što mi je važno, svi smo u prvoj smjeni. Djeca idu u školu i vrtić ujutro, mi također idemo ujutro na posao i najkasnije u 16 sati suprug i ja smo u vrtiću, kupimo djecu i onda smo svi zajedno doma – kaže nam Katarina koju smo pitali je li joj žao što je promijenila posao.
-Ni malo. Mislim, ne kažem da je to kraj i da se nikada neću vratiti u školu. Sve opcije su otvorene, ali trenutno sam zadovoljna i imam svoj mir, a to mi je sada iznimno važno – zaključila je Katarina.
