KLIMATSKE PROMJENE IZ GEOLOŠKE PERSPEKTIVE

Tekst: Dr. sc. Tihomir Marjanac

Foto: ProGEO-Hrvatska/WP

O klimi, čini se, svatko je kompetentan govoriti i pisati, bez obzira na uzrast, stupanj obrazovanja ili iskustvo. Vidimo da tinejdžeri dobivaju autoritet da daju svoje (tinejdžersko) mišljenje o klimatskim promjenama, utječu na javno mnijenje i politiku. Kako je krenulo, možemo očekivati da će i bebe u nekom trenutku dobiti priliku da utječu na svijet u kojem (misle da) žive.

PALEO-KLIMATOLOGE NITKO NIŠTA NE PITA

Mediji izvještavaju kako tisuće znanstvenika tvrde da se klima mijenja, ali ne kažu da je to posve normalni prirodni proces, niti kažu koliko je među njima znanstvenika koji stvarno istražuju klimatske promjene tijekom Zemljine prošlosti pa da nešto znaju o promjenama u duljem razdoblju od 1850-te pa do danas. Ti su znanstvenici geolozi, a njih je u odnosu na sve ostale znanstvenike mali broj. Koliko se geologa pak bavi paleo-klimatologijom? Manje od ukupnog broja, u odnosu na sve kojima su klimatske promjene na jeziku to je zaista neznatan broj. Znači li to što smo u velikoj manjini da nemamo ništa za reći? Da ništa ne znamo? Da je naše istraživanje povijesti planete nebitno za razumijevanje njene budućnosti? Vjerujem da nema znanstvenika na svijetu koji će poreći da se jutro prepoznaje po izlasku Sunca. Zar je to vijest? Da, ako čitate medije. Oni uporno tvrde da je vijest ono što je u stvari prirodna pojava. Ispada da Sunce ujutro ne bi ni izašlo ako to ne bi najavili mediji.

KAD TINEJDŽERICA OTVARA OČI

Otkad postoji Svemir, postoje i klimatske promjene na planetima i njihovim prirodnim satelitima, bez obzira koliko su stari ili koliko su daleko od nas, i živi li itko na njima ili ne. To nije vijest. Vijest je da Šveđani jedan dan u tjednu ne jedu meso kako bi se smanjila proizvodnja mesa pa time i smanjilo zagrijavanje planete! Ako mene pitate, to naprosto nema smisla.  Zar je jedna 17-godišnjakinja otvorila oči svim ostalima (čitaj – odraslima i školovanima) u traženju svog izgubljenog djetinjstva? To je motiv iz Petra Pana, ili su pak odrasli koji ju slušaju svjetonazorski na istom nivou.

KLIMATSKI ZAPISI U STIJENAMA

Svaka generacija ima svoj svjetonazor. Beba plače kad je gladna ili mokra, a njen je cilj privući pažnju odraslih da tu nelagodu promjene. Umirovljenici pak imaju potrebu da istaknu svoje znanje i iskustvo koje bi rado podijelili s mlađima koji ih najčešće “ne doživljavaju”, i oni bi voljeli da im društvo pokloni više autoriteta kad već ne može vratiti vrijeme unazad. Svatko promatra svijet iz svoje perspektive, pa tako i geolozi.

Geolozi istražuju povijest naše planete po “zapisu” u stijenama koje sadrže minerale i fosile koji nam ukazuju na okoliše u davnoj prošlosti i promjene klime koje su zahvaćale cijelu planetu nerijetko s dramatičnim posljedicama. Svi uzroci tih dramatičnih klimatskih promjena su bili prirodni, jednako kao što su i svi organizmi na Zemlji – prirodni. No, povremeno se znalo dogoditi da velik broj organizama (u geološkom smislu) vrlo brzo izumre. I opet je uzrok bio prirodni. Kontinenti su promijenili položaj na planeti, dospjeli su u druge klimatske zone, što je također prirodni proces, ali su posljedice za organizme koji su to doživjeli bile dramatične.

NEKAD JE TEMPERATURA NA ZEMLJI BILA VIŠA ZA 6C

Istraživanja leda na Grenlandu i Antarktici danas pružaju vrlo detaljni uvid u temperaturu pri kojoj se stvarao tamošnji led, izotopni sastav vode i količinu prašine u zraku, što sve ukazuje na stanje klime u to vrijeme. Jezgre izvađene iz leda nam daju uvid u klimatske promjene tijekom zadnjih 450 tisuća godina (slika 1), a na nekim mjestima i do 700 tisuća godina u prošlost! Vidimo da se temperatura na sjevernoj i južnoj polutki stalno mijenjala, da su postojala dugotrajna razdoblja s hladom klimom (zovemo ih glacijali) i relativno kratka razdoblja s toplom klimom (zovemo ih interglacijali), ali da je i unutar pojedinog glacijala bilo velikih klimatskih oscilacija. Za glacijala je prosječna temperatura bila znatno niža od današnje, a za interglacijala bila je viša čak za 6C. No, ne treba putovati na Arktik ili Antarktiku da bi se vidjeli tragovi klimatskih promjena, dovoljno je otići do Novigradskog Mora ili na otoke Krk i Rab, gdje se vide stijene koje je led do tamo donio s velikih udaljenosti prije približno 300 tisuća godina. To su morene koje dokazuju do kuda je dospio nekadašnji ledeni pokrov. Zato se prisjetimo pitanja da li je uvala Zavratnica fjord? Odgovor je da je fjord cijeli Velebitski kanal, pa tako i sve drage na njegovoj istočnoj obali. Danas tamo nema leda, pa je promjena klime od tadašnje hladne do današnje sredozemne bila stvarno golema! Zašto je to slabo poznato? Valjda zato jer se geologija ne uči u školama, ili nikoga nije briga.

KLIMATSKE PROMJENE SU NEMINOVNE

Geolozima milijun godina predstavlja tek kratko vrijeme u povijesti planete i evoluciji živog svijeta. Pa ipak, prije milijun godina ljudska rasa još nije bila u planu kojim je evolucija mijenjala, odnosno razvijala život i svijet, ali već tada su se zbivale (bez ljudi) dramatične klimatske promjene. Već tada je u našim krajevima započelo pogoršanje klime; ljeta su bila sve kišovitija, a snijeg se u planinama zadržavao sve dulje, pa čak i ljeti. Postupno se širio snježni pokrivač i pretvarao u led, a razina mora se počela spuštati. Malo po malo, širila se prostrana jadranska aluvijalna ravnica (slika 2A) po kojoj su tekle velike alpske rijeke.

Životinje su naseljavale nove životne prostore koji su se otvarali povlačenjem mora.  Bez imalo pretjerivanja možemo reći da je u to doba život bujao. No ono što bi netko protumačio kao dobru promjenu, za druge nije bilo nimalo dobro. Snijeg i led su hladili planinske prostore i prisilili životinje na migracije prema moru. U idućih desetak tisuća godina led je okovao naše planine, a utočište svih životinja i mnogih biljaka bila je prostrana jadranska ravnica. Onima koji su u to doba živjeli stanište je možda bilo u ogromnoj delti (slika 3) koja se nalazila ispred današnjih otoka Biševa i Visa. Tisućama godina tamo se živjelo bez poimanja da je to samo kratko razdoblje u Zemljinom životu, i da su klimatske promjene neminovne. A te promjene su ponovo nastupile postupno. Porastom temperature i smanjenjem količine padalina ledenjaci su se počeli povlačiti, rijeke su nabujale, a istovremeno je počela rasti i razina mora. Malo po malo, more je plavilo dotadašnju jadransku ravnicu prisiljavajući životinje na novu migraciju. Porast razine mora bio je prava katastrofa za sve okoliše koji su se nalazili u blizini delte. To se dogodilo više puta tijekom novije geološke prošlosti, točnije prije približno 127.000, 241.000, 330.000 i 402.000 godina (slika 1). Razina mora se dizala sve više, pa je more potopilo i sjevernotalijansku nizinu te dospjelo do mjesta gdje se danas nalazi grad Torino (slika 2B).

DANAŠNJA TURISTIČKA SREDIŠTA NA JADRANU NEKAD POD LEDOM

Bez obzira što su tadašnji organizmi radili i koliko ih je bilo, koliko su bili česti i razorni tadašnji požari, vulkani aktivni, klima se nezaustavljivo mijenjala. Za ribe raj, a za ostale … No, niti to stanje nije potrajalo. Promjene klime su se nastavile, pa se nakon nekih 10.000 godina more počelo ponovo povlačiti zbog zahlađenja u planinama i obilnog snijega koji se pretvarao u led. Životinje i biljke su se ponovo morale povući u staništa s povoljnijom klimom – prema Jadranskom Moru. Tijekom nekoliko tisuća godina, dno Jadranskog Mora je ponovo postalo isušena, dijelom močvarna ravnica s bezbroj jezera i ogromnom deltom koju su prihranjivale velike alpske rijeke (slika 3). Tada su se u našim krajevima pojavili i prvi ljudi u lovu na krupnu divljač, jer je migracija zahvatila i njih, a niža razina mora je olakšala putovanje i preživljavanje u surovoj klimi. Ljeta su tada bila vlažna, a zime hladne i suhe. U blizini ledenih pokrova malo je tko mogao preživjeti. Ledeni jezici spustili su se s Velebita i drugih priobalnih planina te dospjeli do današnjih otoka Cresa, Krka, Raba i Paga, a prekrili su veći dio Ravnih Kotara i Dalmatinsku Zagoru. U zaleđu je vladala dugotrajna hladna suša, a vjetar je prenosio veliku količinu kamene prašine od koje je nastao prapor u Slavoniji i Podravini.

KLIMA UZROKOVALA PROMJENU LOVAČKIH ALATA

Ljudi su tisućama godina živjeli na obali te jadranske delte i okolnih jezera loveći divljač u uvjerenju da je njihov svijet upravo takav kakvog poznaju i da će trajati zauvijek. No, bilo je to samo jedno kratko razdoblje u ciklusu klimatskih promjena. Prvo što su uočili bio je porast razine mora i poplavljivanje ravnice, pa su bili prisiljeni seliti svoje naseobine na više dijelove kopna. S uzvisina su imali bolji pogled na ravnicu, ali su ubrzo uočili i smanjenje broja velikih životinja koje su počele izbjegavati zasoljena pojila. Zato je bilo u izobilju manjih životinja, pa su počeli izrađivati manje lovačke alate; koplja su zamijenile strijele. Bio je to znak neumitnih klimatskih promjena. More je napredovalo sve dalje, a ljudi su se povlačili u planine kamo su se povukle i životinje. Tamo nisu morali graditi zaklone, već su se sklanjali, barem privremeno u špiljama. More se ponovo podiglo do te razine da je poplavilo dolinu današnje rijeke Po u Italiji, a ostavilo je tragove i na našim obalama u obliku valnih potkapina.

KLIMATSKE PROMJENE I LOV NA VJEŠTICE

Ljudi i životinje prilagođavali su se svakoj promjeni klime. Vrlo je vjerojatno da su tadašnji ljudi pokušavali naći odgovor zašto se to događa? Doista, zašto? Lako je moguće da su za te promjene okrivljavali “nepoćudne” članove svoje zajednice ili pak kolektivni “grijeh” članova zajednice zbog kojih ih je Prirodno božanstvo kažnjavalo hladnoćom, podivljalim morem ili bolestima.

Koliko smo do danas napredovali? Bojim se to glasno izreći, ali čini mi se da uopće nismo! I dalje tražimo krivca za prirodne pojave, krivca kojeg možemo kazniti u lažnom uvjerenju da ćemo time, žrtvovanjem krivca (u ovom kontekstu Živih ljudi koji proizvode CO2), umilostiviti Prirodu pa će nas prestati kažnjavati. Koliko smo mi danas u 21. stoljeću različiti od ljudi u 14. i 15. stoljeću koji su glad i nedaće za Malog ledenog doba pripisivali čaranju vještica?

IDE LI SVIJET U DOBROM SMJERU?

Danas uočavamo klimatske promjene i ponovo tražimo krivce. Tinejdžeri nam poručuju da smo to mi sami. Njima ne treba ni škola ni učenje da bi znali kako funkcionira priroda. Sve dok im odrasli plaćaju račune i pametne telefone. Unatoč neznanju, oni znaju javno protestirati i dičiti se klimatskim aktivizmom o čemu marljivo izvještavaju “osviješteni” mediji. Tako je u “bijelom svijetu”, ali i kod nas. Ako je dovoljno biti mlad i buntovan da bi se dobilo utjecaj i društveni status, pitam se čemu uopće služe škole? Valjda da oni luzeri što vjeruju da stariji znaju više i bolje imaju neku zanimaciju. Ide li svijet u dobrom smjeru? Mislim da u današnjem sebičnom društvu to nikog nije briga.

Slika 1: Klimatske promjene u zadnjih 450 tisuća godina rekonstruirane po jezgrama leda s Grenlanda (EPICA, plava krivulja) i Antarktike (Vostok, zelena krivulja). U vrijeme najniže temperature razina Jadranskog mora bila je niža za 100-150 metara u odnosu na današnju (slika 2A). U razdobljima kad je temperatura bila iznad današnje (crtkana crta), razina Jadranskog mora bila je viša od današnje pa su dijelovi obala bili poplavljeni (slika 2B).

Slika 2: Paleogeografska rekonstrukcija Jadranskog Mora u pleistocenu. A) za vrijeme glacijala kada je razina mora bila niža od današnje, B) za vrijeme interglacijala kad je razina mora bila viša od današnje.

Slika 3: Delta rijeke Mackenzie na Arktičkom dijelu Kanade. Vjerojatno je tako izgledala i jadranska delta prije 350 tisuća godina.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...