JEMENSKI HUTI S CRVENOG MORA

Tekst: Kersten Knipp

Ilustracija: SSCH

Napadi na teretne brodove, prinudni obilasci oko rta Dobre nade, prvi potopljeni brod – jemenski Huti stavili su pod pritisak civilno brodarstvo. Središnje zapovjedništvo SAD-a sada upozorava na prijeteću „ekološku katastrofu”. Naime, teretni brod Rubimar, koji su sredinom veljače napale paravojne formacije Huta, i koji je potonuo početkom ožujka, prouzročio je naftnu mrlju dugu 29 kilometara, priopćila je regionalna komanda nadležna za Bliski istok, istočnu Afriku i središnju Aziju.

Napadi su tako dobili novu kvalitetu. Iako konačna procjena štete po okoliš još nije moguća, ne može se isključiti da će više od 7.000 barela nafte i 22.000 tona amonij-fosfatnog gnojiva na brodu završiti u vodama, napisao je na X-u stručnjak za pomorsku sigurnost Ian Ralby.

To bi moglo imati ogromne posljedice, na primjer za postrojenja za desalinizaciju koja opskrbljuju cijelu regiju pitkom vodom. Pored toga, ako se naftna mrlja proširi, populacija ribe bi mogla opasti, rekao je Ralby u svom podcastu „Blue Security”. Ovo bi imalo ogroman utjecaj na lokalno ribarstvo. Osim toga, s obzirom na brze struje u uskom moreuzu ne isključuje se mogućnost da one naftnu mrlju odnesu i dalje.

“Srodne duše”

Za borbu protiv napada, SAD su u prosincu prošle godine formirale međunarodnu vojnu koaliciju “Operation Prosperity Guardian”. U okviru ove kampanje na licu mjesta je i njemačka fregata Hessen. Ali, usprkos ciljanom granatiranju položaja Huta, alijansa još uvijek nije uspjela u potpunosti zaustaviti njihove napade.

Vjerojatno i zbog toga što se Huti ne bore sami. Iza njih je Iran koji se pokušava predstaviti kao zaštitna sila za Palestince u kontekstu rata u Gazi. Iransko političko rukovodstvo je više puta prijetilo Izraelu uništenjem. „Agenda Huta je također jasno antiamerička i jasno antiizraelska“, kaže Fabian Hinz, stručnjak za Bliski istok na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS) u Londonu. „To je izrazito ideološki islamistički pokret koji borbu protiv Izraela smatra jednako važnom kao i Iran.” Na toj bazi funkcionira partnerstvo između Irana i jemenske milicije, tvrdi on.

Slično to vidi i stručnjak za Bliski istok Michael Knight iz američkog think-tanka “The Washington Institute”. Huti i Islamska revolucionarna garda su „srodne duše”, smatra on. Zato se Hutima iz Teherana „ne mora nužno govoriti što da rade”, napominje Knight.

Vojna podrška Teherana

Kolika je podrška Teherana postalo je jasno krajem siječnja ove godine, kada su američke snage presrele pošiljku vojne pomoći iz Irana za Hute. Prema priopćenju Središnjeg zapovjedništva Sjedinjenih Američkih Država (CENTCOM), u njoj su bile komponente balističkih raketa srednjeg dometa, eksploziv, komponente za bespilotna podvodna i nadvodna vozila, vojna komunikacijska i mrežna oprema, sklopovi protutenkovskih raketa i drugi vojni materijal. „Trenutna kampanja u Crvenom moru i Adenskom zaljevu ne bi bila moguća bez iranske pomoći“, kaže Hinz.

Međutim, šteta nije ogromna samo za međunarodni transport. Od posljedica napada pati i stanovništvo Jemena , koje ionako preživljava patnje nakon višegodišnjeg rata. Nakon što je izgledalo da su pregovori između Saudijske Arabije – zemlja je godinama bila na čelu međunarodne koalicije protiv Huta – prošle jeseni doveli do sporazuma, oni su sada u zastoju zbog napada na brodarstvo.

Kao rezultat toga, Kraljevina je uskratila humanitarnu pomoć koja je već bila obećana. Povećani troškovi transporta prouzročeni napadima također predstavljaju ogroman pritisak na Jemen i njegovo stanovništvo. Zemlja je posebno osjetljiva na takva zbivanja jer skoro u potpunosti ovisi od uvoza hrane. Dostava pomoći je također ograničena napadima. „Zato će se efekti ove krize vrlo snažno osjetiti u Jemenu”, rekao je Hinz.

U tom pogledu, napadi na međunarodne brodove su rizični za Hute na domaćem planu. Veliki dio ljudi naime odbacuje njihovu ideologiju, kaže Hinz. Međutim, borba protiv Izraela i dalje se osjeća u velikom dijelu jemenskog stanovništva. „Huti zauzvrat koriste ovo da se predstave kao legitimni pokret otpora u očima svojih sljedbenika”, kaže Hinz.

Slično to vide i analitičari Centra za strateške studije Sanaa sa sjedištem u glavnom gradu Jemena. „Za Hute, ovo je jedinstvena prilika da iskoriste široku podršku palestinskom cilju kako bi poboljšali svoj rejting koji je u padu u onim područjima koje oni kontroliraju, dok oni pokušavaju dokazati vanjskom svijetu da su oni jedini učinkoviti autoritet u Jemenu”, kaže se u izvještaju iz prosinca prošle godine.

Međutim, upitno je u kojoj mjeri će povećanje cijena hrane dugoročno utjecati na antiizraelski stav koji je raširen u Jemenu, kaže stručnjak Hinz.

Nema izgleda za kraj napada

Huti se kao pokret sada mogu promatrati kao „neka vrsta nenuklearne Sjeverne Koreje“, piše Knight u svojoj analizi: „Agresivni, dobro naoružani akter, neprijateljski nastrojen prema Sjedinjenim Državama, koji je također na ključnom geografskom položaju.”

Mogu li se njihovi napadi na međunarodni brodski prijevoz ograničiti? Fabian Hinz je skeptičan. To ovisi i od razvoja rata u Gazi. „Čini mi se sasvim zamislivim da bi Huti smanjili svoje masivne napade ako bi se rat završio. Međutim, Huti bi vjerojatno i dalje smatrali te napade na civilno brodarstvo kao svoju osnovnu opciju. Dakle, malo je vjerojatno da će se promijeniti čak i nakon mogućeg okončanje rata u Gazi.”