INTERVJU: VELJKO KAJTAZI

Razgovarao: Nikola Šimić Tonin

Foto: Nova Tv

Veljko Kajtazi – rođen 14. veljače 1960. godine u Kosovskoj Mitrovici. Završio Višu tehničku školu u Prištini, Višu trenersku u Splitu i Vojnu akademiju u Sarajevu (VŠS – inženjer elektrotehnike, sportaš reprezentativac, trener karatea). Zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. Član je saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu te Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.

• Uz  zahvalu za pristanak na ovaj razgovor, ima li još što, što bismo trebali reći u uvodu razgovora a nismo rekli? Legitimni ste predstavnik Roma, i zamolili ste da Vas ne zovu Ciganima.

-Koliko god ja molio uvijek će biti onih koji će to činiti iz raznih pobuda. Ono što je meni još važnije od toga je da sam postigao da to ne čine javne osobe, moje kolege i ostali javni dužnosnici barem javno i mislim da sam o tome uspio te da smo i kroz rad Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” uspjeli promijeniti percepciju javnosti o Romima kao zajednici.

• U fokusu ste javnosti zbog svoji britki politički poruka.

-Moje poruke su britke, snažne, kontroverzne – kako god ih želite nazvati jer zastupam dvanaest nacionalnih manjina, a među njima i onu koja je po svim kriterijima, istraživanjima, ali i pogledom na sama naselja gdje žive najugroženija Puno toga smo učinili i unaprijedili te uvjete. S druge strane tamo gdje stvari idu sporije ili se ne pomiču sigurno oni koji su odgovorni za to stanje nisu sretni kad ih se prozove. Odgovornost je i na romskoj zajednici, naravno. Međutim, do nekakvih okršaja dođe kada javno prozovem određene lokalne dužnosnike koji nisu navikli da bi ih netko iz romske zajednice prozvao i moram priznati da im je malo teško shvatiti da smo jednakopravni i da i mi možemo biti subjekt, a ne objekt u političkim procesima. To niste mogli zamisliti prije 2012. godine.

• Izjavili ste: – Danas je općenito jako teško biti Rom. I prije nego što sam postao saborski zastupnik, sam sebi postavljao sam pitanje je li teže biti Rom ili opstati kao Rom. To govorim zato što od samog početka postoje predrasude prema Romima.

-Sada već mogu početi govoriti da je lakše biti Rom nego prije u Hrvatskoj jer je romska zajednica organizirana u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i svi znaju da imamo politički utjecaj. Često mi kažu kada reagiram na neke probleme – “e znali smo da ćete se vi javiti” ili “rekao mi je onaj vaš da će vam se žaliti pa sam vas I očekivao”. Dakle, nije više nikome svejedno zakinuti pripadnika romske nacionalne manjine po bilo kojem pitanju i to je naše postignuće. Možda ne možemo spriječiti sve, ali dva puta će netko razmisliti prije nego što učini nešto što ne bi trebao prema zajednici ili pojedincu zbog njegove pripadnosti.

• U Hrvatskoj ima 17 tisuća Roma, a samo je 20 posto njih riješilo svoje probleme. Gdje Vidite rješenje?

-Obrazovanje je broj jedan. Politička klima je dva. Treći je rad, ali rad svih – institucija u suradnji sa zajednicom i koordinacija tog rada. Često kažem da su pitanja romske zajednice slična pitanjima i svima ostalih – obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, zdravlje – ništa što tražimo nije nešto što svi građani ne bi trebali imati.

• Istaknuli ste: – Procjenjuje se da su prvi Romi na područje Hrvatske, odnosno Dubrovnika, došli još u 14. stoljeću. Romi su prihvatili i običaje i kulturu u svim zemljama u koje su došli. Mijenjaju imena i prezimena kako bi opstali u ovom društvu koje im ne pruža ni minimum. Nije dovoljno nekom omogućiti školovanje ako mu se poslije neće otvoriti mogućnost zapošljavanja. Nas Roma ima oko 25 milijuna u Europi i nemamo svoju matičnu državu, ali unatoč diskriminaciji i predrasudama, opstajemo. Što ne čini a trebala bi činiti Vlada RH za pomoć Romima?

-Vlada je od 2016. naovamo učinila puno jer se dosljedno provodi Operativni program za romsku nacionalnu manjinu i svim nižim razinama je poslala signal da rade svoj posao. To je ono na što mislim kada kažem politička klima ili volja. I ne treba oko toga dvojiti – bez predsjednika Vlade i njegovih poruka toga ne bi bilo. Ono što bi Vlada još trebala jest da se to sve brže odvija i upravo je to moja jedina zamjerka. Smjer je dobar samo brže. Međutim vidjeli ste što nas je sve zadesilo u ovom mandatu – od pandemije, nevremena, inflacije, ulaska u eurozonu, rata u Ukrajini, raznih drugih prijetnji. Ovo je zbog toga najduži mandat jer kad pogledate što se sve dogodilo od 2020. ili 2016. naovamo imate osjećaj kao da je prošlo nekoliko desetljeća, a ne dva mandata.

• Boli Vas što se veći broj Roma srami izjasniti da su Romi. Jednom prigodom ste izjavili: – U Pitomači, gdje se zna da žive naši Romi, oni se ne deklariraju kao Romi, već kao Hrvati. Zbog toga moj tim i ja pripremamo projekt popisa stanovništva 2021. godine kako bismo dobili uvid u to koliko Roma živi u Hrvatskoj. Prema našoj evidenciji, nema nas samo 17 tisuća, već između 38 i 44 tisuće. Na žalost, postoji jako puno Roma koji se boje i srame svoje nacionalnosti te se deklariraju kao Hrvati, a mislim da je to opasno za sve. Naime, živimo u 21. stoljeću i demokratskom sustavu koji podrazumijeva velike slobode te smatram da ne bi trebala postajati nikakva bojazan da se deklarirate onim što zapravo jeste. Ima li pomaka glede te inicijative?

-Ima pomaka, ali sam ja očekivao više na popisu stanovništva. Sigurno je da Roma ima više nego u službenom popisu, ali vidite i da nam je to bio zadnji popis što je u biti dobro jer ćemo kroz par godina imati uvijek aktualne podatke i nećemo morati čekati popise da se ažuriraju. Romska zajednica je jedina manjinska zajednica koja bilježi rast i u ovom demografskim okolnostima to moramo koristiti kao prednost s obzirom na nedostatak radne snage i romsku zajednicu treba što više integrirati i uključiti u redoviti život. Mnogi to ne vide, ali zajednici treba i više izaći u susret posebno kada govorimo o stambenom zbrinjavanju. I to se naravno ne odnosi samo na Rome, moramo iskoristiti sve potencijalne stambene prostore koje država ima u vlasništvu i moramo natjerati jedinice lokalne samouprave da učine više. U Dardi u Slavoniji je izgrađeno 87 dvodomki te to naselje funkcionira i uredno izgleda. Kada ljudima date priliku oni će je iskoristiti, posebno mladi, a još više mlade Romkinje.

• Ne mogu ne pitati zašto Romi mahom skupljaju staro željezo?

-Toga je sve manje i to je ranije bio jedan dobar način za preživjeti. Rekao bih čak i društveno koristan jer su svi ti materijali reciklirani zahvaljujući onima koji su se time bavili. Sigurno da su bavljenjem s tim izbjegli i mnoge druge prepreke koje bi kao Romi imali pri redovnom zapošljavanju koje i danas imamo. Postoje još oni koji će rađe priliku dati stranom radniku s dalekog istoka nego Romu i imamo primjere toga – primjerice pomoćna djelatnica čistačica u jednom međimurskoj školi. Sada imamo Rome na raznim pozicijama i toga će biti sve više jer smo značajno povećali broj studentica i studenata. Više nego duplo, a isto tako smo i stipendije i više nego poduplali.

• Izuzetni su Vaši napori za obrazovanje Roma. Učinili ste nevjerojatne stvari za promjenu slike o Romima izdali i prvi Hrvatsko – Romski rječnik. Skupili i ukoričili Romske poslovice i toliko toga.

-Jesu, za obrazovanje dajemo sve. Najviše problema još uvijek imamo na razini predškola za izdvojena naselja i sporije integracije i jezičnih prepreka, ali i na tome se radi. Za obrazovanje pokušavamo sve – učeničke i studentske stipendije, upisne kvote i pozitivnu diskriminaciju, razni dodatni financijski poticaji, dijelimo laptope, organiziramo kongrese mladih Roma, svakom damo priliku da radi u Savezu, pomažemo im na razne naćine – formalne i neformalne, plaćamo školarine, doškolovavanje, tečajeve, razgovaramo s poslodavcima. Nema što ne radimo, ali ti rezultati će se vidjeti za 15-20-50 godina, ali će se sigurno vidjeti.

• Nažalost i dalje imamo primjere zlostavljanja Roma.

-Imamo. Od verbalnog do fizičkog. Imamo i unutar zajednice. Imamo i od zajednice prema van. Unutar obitelji. Imamo sve nažalost. Imamo i kamatarenje i razne oblike obiteljskog i seksualnog nasilja. I zloupotrebu droga i alkohola. Protiv toga svega se paralelno borimo i upozoravamo. Vidite da je u Koprivničko-križevačkoj županiji netko srušio cijelo jedno naselje, odnosno šupe u kojima su živjeli i to pokušavamo riješiti i stambeno ih zbrinuti. I nitko nije za to još odgovarao.

• Uz Rome se veže da imaju puno djece. Da se uzimaju još dok su djeca… Što je se promijenilo glede tog?

-Sve je povezano. Mladi i obrazovani nemaju. Neke starije generacije da. Tu je opet ključno obrazovanje. Ne treba generalizirati. Ima nas svakakvih. Čini se da je to sve više izuzetak, a ne pravilo kao nekada.

• Jeste zadovoljni Vladom premijera Plenkovića?

-Jesam I to ne govorim iz ideoloških nekih razloga već jer učinjeno više nego bilo kad o neovisnosti naovamo. Ako me pitate što – kažem vam da piše u Operativnom programu Vlade Republike Hrvatske za nacionalne manjine. Uz neke sitne iznimke, sve što piše tamo je odrađeno. I to je najbolji način. Transparentno I sustavno raditi, a nadam se da ćemo ubrzo imati i treći vladin Operativni program za nacionalne manjine da zaokružimo sve što smo pokrenuli od 2016. naovamo.

• Iako su Vas mnogi već to pitali ne mogu ne prenijeti isto pitanje. Reagirali ste na naziv predstave “Ciganin, ali najljepši” rekavši da naziv predstave i motivi u njoj pridonose stereotipiziranju Roma koji naziv “ciganin” smatraju uvredljivim. Nakon brojnih reakcija – je li vam žao što ste tako reagirali ili smatrate da je dobro da ste otvorili javnu polemiku o ovome?

-Ne bih to komentirao više.

• Vrijeđaju li Vas uzvici: Mamiću Cigane?

-I to sve manje čujete, a nakon ovih zadnjih izbora u Dinamu će to biti stvar prošlosti. Barem se nadam. Ma ta razina komunikacije nije više nikome zanimljiva osim najmarginalnijim dijelovima društva.

• Žena Vam je Hrvatica, kako su Vas njeni prihvatili?

-Pa neki na prvu nisu ni znali. Nekad je bilo suzdržavanja, ali pošto je ona zagorka više su bili razočarani da nisam obožavatelj vina te da nisam od neke pomoći u vinogradu.

• U JNA ste imali čin kapetana, ostali ste u RH, na karate turnirima zastupali boje Hrvatske.

-Logično. Određene grupacije me iz samo njima poznatih pobuda žele prikazati kao nešto što nisam. Radio sam profesionalno kao i mnogi tada u vojsci, prije i poslije toga sam se bavio sportom na svim razinama. Hrvatsku zastavu smo nosili na međunarodne turnire i sada je sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” zajedno s romskom nosimo kad putujemo.

• Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado biste odgovorili na to?

-Nemam. S obzirom da se ovaj tjedan raspušta Hrvatski sabor zahvalio bi svima koji su sudjelovali u provedbi Operativnog programa za nacionalne manjine u ovom mandatu – od premijera i ministara do raznih službenika. Zahvalio bi se na kontinuranoj podršci SRRH “KALI SARA” I članstva koji me predlažu da odradim još jedan mandat i da završimo sve projekte. Naravno i vama novinarima koji pratite naš rad i konačno, mojoj obitelji. Hvala.