VANZEMALJSKA ILI NAŠA SONDA?
Tekst: dr. Tihomir Marjanac
Foto: ESOEK
Senzacionalno otkriće vanzemaljske svemirske sonde – ili naše vlastite, i nimalo senzacionalno…
Jesmo li sami u svemiru? Ako mene pitate – nismo, ili bih trebao reći – vrlo vjerojatno nismo jer nedvojbene potvrde za to niti danas nema. No, čak i da svemir ne vrvi civilizacijama poput naše, sama pretpostavka da tamo negdje postoji neka, uspaljuje maštu. Zato nas ne treba čuditi što toliki entuzijasti pažljivo prate sve što se zbiva oko i tijekom svemirskih istraživanja, jer čini se da je potvrda postojanja života izvan Zemlje nadohvat ruke. Čini se da je pitanje samo u kojem ju smjeru pružiti, ili samo baciti pogled.
ASTRONAUTIČKI SPOSOBNA CIVILIZACIJA
Naše svemirske sonde već odavno uspješno šalju snimke drugih planeta, njihovih mjeseca, asteroida i kometa, pa je već, reklo bi se, vrijeme da napokon snimimo nekog aliena ili barem njegov brod ili bazu na nekom planetu ili asteroidu. Brojni entuzijasti svakodnevno pretražuju arhive svemirskih agencija u potrazi za nečime što nitko do sada nije uočio, nečime što bi ukazalo na postojanje neke druge, astronautički sposobne civilizacije. Samo, kako bi to trebalo izgledati, po čemu to možemo prepoznati? Neki se oslanjaju na svoje iskustvo, pa traže prepoznatljive oblike. Tako se na Marsu “otkrilo” među ostalim prepoznatljivim oblicima stijena čak “lubanju” hominida i neke objekte koji podsjećaju na fosile sa Zemlje. Za mnoge od tih objekata je jasno da nisu ono što im se pripisuje, ali za neke naprosto neznamo, a nećemo niti moći znati dok ih ne donesemo u laboratorij i istražimo. Niti na Zemlji nije lako prepoznati neke fosile, a još manje to mogu laici. Ipak, svi se nadaju pronalasku “krunskog” dokaza za postojanje vanzemaljske civilizacije, nekog tehnološkog ostatka, recimo svemirske sonde ili broda.
ASTEROID OUMUAMUA
Nedavno je veliku pozornost medija privukao neobični gost iz dalekog svemira, asteroid Oumuamua koji je doslovce projurio Sunčevim sustavom i sad se od nas udaljava velikom brzinom. Oumuamua je neobičan asteroid, za razliku od većine koji liče na krumpir ili posušenu jabuku, ovaj je više nalik na mahunu ili tehnološki gledano – na dugačku cigaru. Oblik sam po sebi ništa ne dokazuje, niti negira, ali se ubrzo nakon njegovog otkrića pojavila špekulacija da je taj objekt u stvari umjetni, neka vrsta svemirskog broda koji naoko bez kontrole juri svemirom. Naime, sve se brže udaljava od Sunca, što ne bi trebao ako je moment dobio obilaskom oko naše zvijezde, jer bi tada trebao polako gubiti brzinu a ne ubrzavati. Pretpostavka je da se ubrzava pogonjen sunčevim vjetrom! Sve to podsjeća na roman Arthura Clarka “Sastanak s Ramom”. Nažalost Oumuamua je u tišini proletio Sunčevim sustavom a da nije odaslao nikakav signal, znak pozdrava ili slično. Očito, za potvrdu postojanja tehnološki visoko razvijene svemirske civilizacije treba još malo pričekati.
ASTEROID ITOKAWA IZ PORODICE APOLLO
Pregledavajući snimke asteroida Itokawa, s kojega je Japanska svemirska sonda donijela uzorke s površine, a u kojima je nedavno otkrivena voda, naišao sam na pregršt napisa i slika koje prikazuju očito tehnološki objekt na tom asteroidu! Da se podsjetimo, japanska sonda Hayabusa je lansirana 2003. godine, a 2005. je dospjela do svog cilja – relativno malog asteroida (dugačkog 540 m) Itokawa koji pripada porodici Apollo. Nakon što je uz nemale teškoće uspjela prikupiti uzorke s površine asteroida, uspješno ih je vratila na Zemlju 2010. g. Sonda Hayabusa je tijekom misije napravila tisuće snimaka Itokawe, mnoge s male visine iznad asteroida pa se vide detalji površine centimetarske veličine. Asteroid je, pokazalo se, izgrađen od hrpe slabo povezanog kamenja, među kojima ima i blokova veličine autobusa! I te su slike entuzijasti koji prate svemirska istraživanja pomno pregledali – i uočili jedan poseban snimak! Snimak na kojem se vidi loptasti objekt s antenama (!) kojeg nema na ostalim snimcima, a nalazi se na jednom od krajeva ovog asteroida koji oblikom podsjeća na krastavac. Bilo je to ljeti 2017. godine, i Internet je o tome ubrzo počeo brujati. Odmah su se pojavila tumačenja kako je to vanzemaljska sonda, te da su upravo zato Japanci uputili svoju sondu na Itokawu (ususret alienima), a mogli su birati među tisućama drugih asteroida.
ZAVRZLAME S HAYABUSINOM SONDOM
Pomni pregled snimka s tom “anomalijom” (kako to vole nazivati pripadnici UFO zajednice) pokazao je da s tim snimkom nešto nije u redu. Zapis slike (pixeli) pokazuju kompresijske artefakte kojih nema na drugim snimcima sa stranica Japanske svemirske agencije JAXA, što bi se moglo protumačiti tako da je snimak bio manipuliran, na što su aludirali i neki komentari. No, svaki podatak, pa i onaj kojem ne vjerujete, treba povjeriti. I zaista, nakon kratke provjere pronašao sam izvorni snimak na kojem se taj objekt još bolje vidi na sivoj pozadini asteroida. Riječ je o japanskoj sondi koja se nalazila između Hayabuse, koja ju je snimila i asteroida, pa je ekspozicija bila prilagođena njenoj metalnoj površini, a ne tamnom asteroidu u pozadini (koji je sivi sa slabom kontrastom). Dakle, sonda je dio misije Hayabuse, to jest predstavlja “prethodnicu” koja je lansirana s matične sonde u blizini asteroida kako bi poslužila, nakon što se spusti na površinu asteroida, za obilježavanje i orijentaciju prilikom planiranog spuštanja na površinu i uzimanja uzoraka. Taj target marker zaista jest tehnološki objekt, ali je naš vlastiti, Zemaljski!
Upada u oči da je ova “senzacija” osvanula 12 godina nakon spuštanja Hayabuse na Itokawu, kada su detalji misije pomalo pali u zaborav. Kad je to tako lako objašnjivo, kako se može protumačiti razlike u zapisu slike? Slika sa sondom iznad asteroida je očito bila računalno posvijetljena i pojačan joj je kontrast kako bi se bolje vidio asteroid, a novi zapis je ponovo komprimirao prethodno dekomprimiranu sliku što je dalo uočljive artefakte. Na kraju da zaključim, sonda je Zemaljska, snimak je autentičan, ali je obrada slike bila šlampava a tumačenje tendenciozno. Ništa novo, zar ne?
POPIS FOTOGRAFIJA
Slika 1 (naslovna): Asteroid Oumuamua, u stvari umjetnički prikaz jer on uopće nije snimljen nego samo izmjeren. Po nekima to je vanzemaljska svemirska sonda, takozvano solarno jedro.
Slika 2: Asteroid Itokawa sa sondom lansiranom s Hayabuse, izvorni snimak.
Slika 3: Asteroid Itokawa sa sondom prividno na površini, manipulirani snimak.
Slika 4: Gore: detalj izvornog snimka na slici 2. Dolje: detalj snimka na slici 3 na kojem je zbog pojačanja kontrasta i posvjetljivanja došlo do spajanja planova i pojačanja artefakata. Obje slike pokazuju isti dio površine.
