POLITIČKI RASKORACI I PODJELE UNUTAR HRVATSKE ZAJEDNICE U SRBIJI

Tekst: Ivan Tumbas

Foto: Vlada RH

Nedavni politički događaji ponovno su otvorili pitanje jedinstva i učinkovitosti djelovanja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Susret Tomislava Žigmanova s predsjednikom Aleksandrom Vučićem rezultirao je konkretnim pomacima – najavljeno je pokretanje rada vrtića u Tavankutu, kao i rješavanje pitanja vodovodne infrastrukture u tom mjestu.

Ovi potezi, iako dugo očekivani, pokazuju kako politička volja i izravna komunikacija s državnim vrhom mogu donijeti brze rezultate. S druge strane, već sljedećeg dana predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić sastala se s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem. Tema razgovora bila je položaj hrvatske zajednice u Srbiji, no taj susret dodatno je naglasio već postojeće razlike u pristupima i političkim strategijama unutar same zajednice. Ono što se sve jasnije ocrtava jest duboka fragmentacija hrvatske manjine. Umjesto jedinstvenog nastupa prema institucijama Srbije, svjedočimo razilaženju u stavovima i paralelnim političkim kanalima djelovanja.

Dok jedni zagovaraju suradnju s državnim vrhom Srbije kao način ostvarivanja konkretnih prava i projekata, drugi se oslanjaju na institucionalnu i političku podršku iz Hrvatske. Posebno složen aspekt ove situacije predstavlja pitanje Bunjevaca, koje još od vremena Slobodana Miloševića nosi političku i identitetsku težinu. Danas se to pitanje ponovno reflektira kroz dodatno raslojavanje unutar hrvatskog korpusa, gdje se identitetska pitanja nerijetko preklapaju s političkim interesima. Zabrinjava činjenica da se, unatoč zajedničkim ciljevima, očuvanju identiteta, kulture i prava, politički predstavnici često razilaze u metodama djelovanja. Još je problematičnije što se, prema dostupnim informacijama, na zatvorenim sastancima nerijetko iznose stavovi koji odstupaju od onih javno prezentiranih, što dodatno narušava povjerenje unutar zajednice.

U takvom ozračju, hrvatska nacionalna manjina riskira daljnje slabljenje svoje političke snage. Podijeljena između različitih političkih utjecaja i strategija, sve teže artikulira jedinstvene zahtjeve prema institucijama države u kojoj živi. Ako se ovakav trend nastavi, postoji realna opasnost da ključna pitanja, poput obrazovanja na materinskom jeziku, infrastrukturnih projekata i institucionalne zastupljenosti, ostanu u sjeni međusobnih nesuglasica. Upravo zato, nužno je otvoriti prostor za iskren dijalog i redefiniranje zajedničkih prioriteta. Jer bez jedinstva i jasne strategije, svaka pojedinačna inicijativa, ma koliko bila uspješna, ostat će izoliran slučaj, a ne dio sustavnog rješenja za budućnost hrvatske zajednice u Srbiji.

Čeljadi, ja na nako sa salaša.