SVIJET I NOVI VIJEK

Tekst: Branko Filipović

Foto: K. B. S. / Hefner

Amerika je vrlo često opisana kao vodeća neoliberalna svjetska sila zbog svoje ekonomske politike i globalnog utjecaja. Neoliberalizam, kao koncept, obuhvaća slobodno tržište, privatizaciju, smanjenu državnu regulaciju i otvorene granice za trgovinu, ulaganja… Amerika je uvelike pridonijela širenju tih ideja, posebno nakon Hladnog rata, promovirajući globalnu trgovinu i tržišnu ekonomiju.

Međutim, važno je napomenuti da mišljenja o neoliberalizmu mogu varirati. Dok neki tvrde da je doveo do ekonomskog rasta, inovacija i globalnog progresa, drugi kritiziraju posljedice poput povećanja socijalnih nejednakosti i smanjenja socijalne sigurnosti, globalnih klimatski promjena, iscrpljenosti svih postojećih resursa na planetu Zemlja ….

Amerika (USA) ide i dalje. I još dalje… „Deutschland über alles!“ („Njemačka iznad svega!“) je nacistička parola korištena tokom nacističkog perioda 1933. – 1945. „America (USA) First“ ili „Amerika (USA) na prvom mjestu“ imaju, čini se, izvjesne sličnosti. Zar!?

Ako želimo da opstanemo, naša vrsta mora savladati sve naše različitosti i p/ostati odana  jedinstvenosti nas kao vrste kako bi ujedinili svekoliku ljudsku zajednicu čitave planete Zemlje.

Većini onih koji se nalaze na čelu nacija ova zamisao se neće svidjeti/dopasti. Oni se boje gubitka vlasti i moći. Od njih ćemo se naslušati ‘priča’ o utopijama, nelojalnosti, izdajama… I?

Vraćamo se, ponovno, složenim društveno-ekonomskim i političkim uvjetima koji nam donose strah, patnju, bijedu, lokalne ratove… koji nas upozoravaju na mogući svjetski sukob onih koji bi da nepozvani žive naše živote, koriste naša tijela i um, a kada nas iscrpe – prizivaju naše bezbrojne smrti negirajući  elementarno ljudsko dostojanstvo planetarni razmjera.

Zašto? Mars nam je sve bliže a „prekobrojna“ polovina čovječanstva je nepismena i gladna. Svijet pak ni na koji način ne namjerava da savlada te nejednakosti: socijalizam je prokazan na globalnom planu a neoliberalna faza ekspanzije kapitalizma potiče razlike između zemalja/država te takvo stanje  dostiže novi vrhunac što potvrđuje, čak, i Svjetska banka.

I kao, ima ‘tamo negdje’ u Svemiru još planeta kao Zemlja – a  nemilosrdno uništavaju život „OVDJE i SADA“. Planeta Zemlja je već odavno ušla u inkubacioni period naše katastrofe. Procesi su nepovratni. “Svemiru” uopće nije važno hoćemo li mi kao vrsta preživjeti ili postojati! Da li naša civilizacija klizi put postepenog samouništenja? Albert Einstein, Charles Darwin, Karl Marx, Emile Durkheim,…  – prijete neznalicama, licemjernima, pohlepnima…

Prijeti nam iracionalno ponašanje čovjeka kojem dominiraju životinjski nagoni animalnih predaka usprkos znanstveno-tehničkom, ekonomskom, kulturnom… i svakom drugom razvoju.

Liberalizam nije otklon od razuma i prepuštanje nagonima koji nas udaljavaju od općih sloboda i najvećih vrijednosti slobodoumnog čovjeka. Ako, još, k tomu pridodamo i ‘modernizam’ kao ekvivalent ‘količine’ a ne ‘kvaliteta’ – onda smo sve dalje od elementarne pameti svojstvene našoj vrsti.

Imamo mi razum koji nas čini ljudima kakvim bi željeli biti i prepoznajemo apsolutne vrijednosti koje nas prilagođavaju životu i tako život prilagođavaju nama, ali nema integralne uravnoteženosti u mišljenju, doživljaju i životu uopće, te se tako dehumaniziramo, dezorijentiramo i tražimo uzmak u prošlosti.

U nedostatku opće kulture i obrazovanja prizivamo Boga: Bog kao moneta za potkusurivanje u socijalizaciji čovjeka. Put ka bankrotu civilizacije. Obrazujemo se i kultiviramo.

Povećanjem kvantuma znanja bez razvoja životne mudrosti nema stabilnog obrazovanja i znanja. Profesionalno obrazovanje treba biti usklađeno s etičkim i estetskim obrazovanjem. Stvarajmo pravedniji Svijet u Odiseji ljudskoga duha koji potiče kreativnost u prilagođavanju novih tehnika i tehnologija etičkim vrijednostima novog doba.

Izbor je jednostavan: mi kao vrsta jedino tako možemo opstati…ili nas neće biti. Prije nekoliko milijuna godina na našoj planeti nije bilo ljudi. Izbor je jednostavan: ako opstanemo naše vrijeme bit će slavljeno što smo u ovome vremenu tehnološkog napretka izbjegli samouništenje – ili nas neće biti. Izbor je jasan i ironičan.

Ako odlučimo da opstanemo ‘sve resurse ove planete’ pođimo koristiti u interesu i na način za dobro naše vrste, a odbacimo interese ‘najmoćnijih među nama’ koji su se davno odrekli pripadnosti našoj vrsti, te odbacimo ‘sve ono’ što su oni koristili i još uvijek koriste da nas posvađaju i udalje jedne od drugih kako bi s nama lakše manipulirali u zapišavanju svojih teritorija i širenju svoje vlasti i moći nad ostatkom naše vrste.

Kanimo se jednostranosti u obrazovanju i znanosti: to rezultira jednostranosti u mišljenju i radu. Cio život se doživljava i živi uzgredno te tako nastaju nesavršene kategorije mišljenja i uvjerenja, površnost, stagnacija i kaos. Inače, živjet ćemo prelazeći iz jedne civilizacije u drugu –  živote kojima prijeti apokalipsa. Jedan košmar smjenjivat će drugi. I to ne prvi put. Mnogobrojni su ratovi neumitan, neupitan i surov dokaz tomu.

EXIT(!) … iz sadašnjeg kriznog stanja mora se tražiti na novim znanjima, tehnologijama i novim principima etike zasnovane na principima bioetike. Globalizacijom Svijet mora postati Svijet Svih Nas sa resursima koji će koristiti svima nama i trajati i za ‘one’ koji dolaze poslije nas. I ‘onih’ poslije njih … Kulturom koja će ukupnost materijalnih i duhovni dobara, društveni i etički vrijednosti etički  usmjeravati  toj i takvoj Globalizaciji.

Moramo shvatiti da bez obzira na nacionalne teznatne ekonomske, kulturne, ideološke i svake druge razlike – predstavljamo jedinstvenu biološku populaciju koja može opstati ako njen dalji razvoj bude cjelovito uzet u obzir te ako bude zasnovan na međusobnom razumijevanju aktivne koegzistencije i solidarnosti.

Suvremena znanost mora uvjetovati prijelaz iz jedne civilizacije u drugu na međuljudskim odnosima zasnovanim na Socijalnoj Pravednosti i Humanosti. Inače… EXIT postaje UTOPIJA a stvarnost nam može postati VRLO SVJETLA PERSPEKTIVA.