BIA PROCIJENILA DA VUČIĆ PADA ZA POLA GODINE

Tekst: Stav.ba

Foto: M. Simov

Autoritarni režim Aleksandra Vučića nikako da izađe na kraj sa studentskim protestima koji traju već više od mjesec dana, ali i protesti ulaze u rutinu koja ne daje konkretne rezultate. Traje borba iscrpljivanja.

Doduše, sada je neki status quo – ni jedna strana nema u ovom trenutku prednost – pogotovo jer se režim donekle sabrao te je od pasivnosti odlučio krenuti đonom na studente nastojeći ih diskvalificirati, podijeliti i izmoriti. Pat pozicija. Niti Vučić može zaustaviti proteste niti ga studenti, za sada, mogu srušiti.

Stoga je sada prijelomni trenutak – mogu li represija, diskvalifikacije i nasilje koje režim provodi nad studentima razbiti proteste?
Po Beogradu se priča kako je Vučiću BIA, njegova sigurnosno-obavještajna služba, navodno napravila projekciju da bi mogao “pasti za šest mjeseci” ako nešto ne učini, a protesti se prošire (podsjetimo, mandat mu traje do proljeća 2027. godine). Doduše, nasilno ponašanje režima je više znak nervoze i slabosti negoli snage i odlučnosti.

Rigidni autokratski režimi padali su baš u trenucima kad su podizali ljestvicu državnog nasilja i represije – sjetimo se samo državnog udara u Rusiji 1991. godine ili Ceausescuova obračuna s demonstrantima u Temišvaru. Ili je došlo vrijeme da se studentski nemiri politički artikuliraju u nekom pravcu? Studenti za sada to ne žele, ali takav im stav otupljuje oštricu i ide u prilog režimu. Vlast je nervozna i podiže nivo pritiska, a protesti se vrte ukrug i lako bi mogli upasti u slijepu ulicu, te se naprosto ugasiti poput već dva velika protesta – 1 od 5 milijuna i Srbija protiv nasilja.

Zasad se ne zna koja je stvarna politička snaga i moć studenata, što oni zaista žele, koji su njihovi stvarni ciljevi. Bi li ih zadovoljilo ispunjenje zahtjeva koji iznose – da se kazne odgovorni za tragediju na novosadskoj željezničkoj stanici kada je u rušenju nadstrešnice poginulo 15 ljudi – ili oni traže promjenu režima, jer je evidentno da je ta strašna tragedija bila povod da se iskaže nagomilano nezadovoljstvo Vučićevom autoritarno-koruptivno-partijskom vladavinom u posljednjih 12 godina?

Tako poznate javne ličnosti okupljene oko inicijative ProGlas (pojavili su se kao “savjest društva” uoči nedavnih parlamentarnih izbora) pokušavaju animirati ostale “slojeve društva” na opći protest – “Stani, Srbijo, stani uz studente”. To je definirao književnik Gojko Božović, koji kaže kako “društvo ne može više trpjeti postojeću vlast” te da je jedini izlaz da se građani “nedvosmisleno suprotstave režimu koji je posegnuo za silom nad dostojanstvom i slobodom”.

Kako ga prenose beogradski nezavisni mediji, Gojko Božović je rekao da “nemamo pravo zahtijevati i očekivati da će studenti riješiti sve dugotrajne i nagomilane probleme ovog društva”. Jasno je ovime poručio da se protestima mora dati “politički kontekst” te da bez uključivanja ostalih društvenih grupa nema nikakvih pomaka.

Zato bi to mogao biti ključni trenutak antivučićevskih protesta te da se definiraju kao takvi, što studenti ne žele artikulirati unatoč tome da je to evidentno. Studenti pak ne žele nikoga uza se, bojeći se političke zloupotrebe protesta. Koliko je to učinkovito, pokazat će vrijeme.

Studenti su izdali priopćenje u kojem kažu da su sve zainteresirane strane dobrodošle na njihove akcije “ali isključivo u svojstvu građana”. Dakle, političke stranke, aktivističke grupe i nevladine organizacije mogu se priključiti, ali “isključivo kao pojedinci koji podržavaju ciljeve blokade”, napisali su na mreži X.

I dok su protesti na ispitu, Vučić je odlučio studentskom buntu dati politički predznak, jer mu se tako lakše s njima boriti, kao i objasniti svojim simpatizerima zašto ga moraju podržati, osim one bulumente koja ima velike političko-lukrativne beneficije, kojih se teško odreći.

– Žele iskoristiti djecu, da nas pređu. To nikad neću prihvatiti. Oni bi da dođu na vlast bez izbora. Nećete, majčini sinovi, dok sam živ, prelaznu vladu nećete imati! – poručio je Vučić opoziciji, a pritom ih naziva “magarcima, zgubidanima i dokonim ljudima koji pričaju gluposti”, dok profesore i javne ličnosti koji podržavaju studente časti tako da ih naziva “pedofilima, secesionistima (pogotovo one u Vojvodini) i neradnicima”. Uz sve to, Vučić kada nema što drugo – osniva nacionalne pokrete, pa tako u još jedan takav kreće 23. siječnja 2025., koji bi prema njemu trebao okupiti “novu srpsku elitu”. Očito se odlučio da krene u kontramitinge.

Režim ne miruje pa ide od banalnog prema tragikomičnom, potvrđujući svoju iracionalnost i sumanutost. Vučić je tako krenuo u ofanzivu na dva propagandna fronta. Prvi je blaćenje, difamiranje i zastrašivanje samih studenata. Šalje na njih svoje paravojne batinaške jedinice i provokatore. Nedavno je jedan na haubi auta “vozio” studenticu, a tuče i “sukobe” između studenata, gle čuda, uvijek fiksiraju kamere njegovih najodanijih i najogavnijih medijskih pesnica – Informera, TV Happy ili TV Pink.

No, Vučić izigrava i žrtvu progona, pa dok, s jedne strane, ne želi prihvatiti prijedlog opozicije o “prelaznoj vladi” (“Samo preko mene mrtva”), sada izlijeće s prijedlogom o savjetodavnom referendumu o sebi. Naime, predlaže da se na proljeće održi referendum o tome treba li on ostati predsjednik. Referendum o povjerenju naravno da je populistička igra da dobije na vremenu i da izigrava demokratu, ali srbijanski stručnjaci za ustavno pravo kažu kako Ustav ne poznaje takav mehanizam izjašnjavanja o povjerenju predsjedniku, piše Jutarnji. 

 

Left Menu Icon