VODIČ KROZ MASONSKE LOŽE ZAGREBA

Tekst: Anđelko Hundić

Foto: MGZ/Anđelko Hundić

Najstarija zagrebačka masonska loža nalazila se u zgradi na adresi Vlaška ulica broj 5. Kuća je sagrađena još 1733. godine, a slobodnozidarska loža je u njoj osnovana 1773. godine. Loža se zvala „Prudentia“, a osnovao ju je hrvatski grof i pukovnik Ivan VIII. Drašković iz velike obitelji Drašković Trakošćanskih koji se istaknuo u Sedmogodišnjem ratu. Doba je to kada Josip II. Habsburgovac u slobodnim zidarima vidi saveznike u provođenju svojih reformi.

Na zaglavnom kamenu portala isklesana je muška bradata glava i inicijali tadašnjeg vlasnika: I(van) L(acković). Spomenuti Lacković bio je časnik koji je služio u Vojnoj krajini gdje je upoznao Draškovića te kasnije ustupio na korištenje prostorije svoje kuće loži slobodnih zidara. Bradata glava na luku iznad ulaznih vrata predstavlja Ivana Krstitelja, zaštitnika Ivanjskih loža kojima je Prudentia očigledno pripadala. U današnjoj ostavi nalazi se zazidani tajni prolaz za koji se smatra da je vodio do biskupskog dvora i da su se njime koristili biskupi i kanonici. Članovi lože bili su tadašnji zagrebački biskup Josip Galjuf kao i budući biskup Maksimilijan Vrhovac, jedan od najvažnijih članova lože Prudentia. Postao je član kada je imao 21 godinu i prolazio kroz formativne godine koje su ostavile neizbrisiv trag na njegovo buduće djelovanje. U loži Prudentia bio je zamjenik starješine i govornik s tajnim imenom Publicola.

Kasnije loža “Prudentia” mijenja ime u “Mudrost”. Na njezinom pečatu vidljivi su temeljni simboli slobodnog zidarstva – trokut, šestar, čekić, zidarska žlica, ljudska lubanja i zmija. Pečat prikazuje žensku figuru zagledanu u zrcalo, a geslo lože jest: “Mudrost je veća od sudbine.” Posljednji put se spominje 1786. godine.

DVORAC BREZOVICA

„Hrvatska velika loža“, kao vrhovna loža u Hrvatskoj, utemeljena je 1775. godine u dvorcu Brezovica pokraj Zagreba. Taj dvorac bio je u vlasništvu grofa Ivana Draškovića. Ideja da se postojeće lože udruže u samostalno tijelo, neovisno o drugim velikim ložama svoj početak bilježi na generalnoj skupštini u Brezovici 1775. godine. Te su godine hrvatske lože proglasile neovisnost od ugarskih tako što su utemeljile veliku ložu Hrvatske. Na skupštini su sudjelovale četiri lože: glinska L’Amitié de Guerre, zagrebačka Prudentia, varaždinska L’Union Parfaite – Libertas i loža iz Križevaca. Na čelu je bio prvi veliki meštar, grof Ivan VIII. Drašković.

Zbog spriječene urote od strane slobodnih zidara pod vodstvom Ignjata Martinovića car Josip II 1795. godine zabranjuje slobodno zidarstvo u Habsburškoj Monarhiji što označava kraj javnog djelovanja prve generacije loža.

HOTEL ROYAL

Dana 14. rujna godine 1892. konstituirana je u Zagrebu slobodnozidarska loža pod imenom „Hrvatska vila“.Prvi starješina lože bio jeIvan Bojničić, a drugi osnivačiSpiridion Špiro Brusina, Ivan Balaško, Robert Fischbach, Anton Dutković, Adolf Mihalić, Edmund Kolmar i Fran Folnegović. Godine 1893. izbile su u loži razne nesuglasice. To sve dalo je povoda, da je 1894. jednoglasno izabran novi starješina Špiro Brusina. Budući da su članovi ove lože većinom bili unionisti (mađaroni), pod mađarskim masonskim vrhovništvom, bezrezervno su se stavili u službu tada izrazito protuhrvatske mađarske politike. U časopisu Obzor godine 1896. izašao je članak o ložama Hrvatska vila, Zur Nächstenliebe i Stella orientalis. U njemu su točno navedeni (iako ne svi) članovi lože Hrvatska vila, a posebno je naglašeno, da su masoni neprijatelji kršćanstva. O zagrebačkim ložama navedeno je da su one »pokrajinska filiala velike ugarske lože, koja ima zastupati interese Mađara i pomaganje Židova«.

19. travnja 1903. sazvan je sastanak sisačkih masona na kojem je jednoglasno zaključeno da se sjedište lože „Ljubav bližnjega“premjesti u Zagreb. Nakladom radionice lože “Ljubav bližnjega” izdana je u Zagrebu godine 1907. Lessingova knjižica “Razgovori o slobodnom zidarstvu”, s predgovorom Adolfa Mihalića. U predgovoru ovoga ložina izdanja dr. Mihalić, tada prvi čovjek hrvatskog masonstva, ističe, da su Hrvati i Srbi jedan narod »po krvi, rodu i jeziku«, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri, pa se tvrdi, da je upravo masonska ideja kadra »da premosti ove jaze… te stvori sretan, slobodan narod«. U rujnu 1913. pojavio se Glasnik lože “Ljubav bližnjega”. To je bilo posebno važno, jer je to prvi masonski list na hrvatskom jeziku, no usprkos tomu on je promicao ideju ujedinjenja Južnih Slavena i politiku južnoslavenske tendencije.

NAZOROVA ULICA 24 (MOŠINSKOG 22)

Dana 2. veljače 1912. kod svečanog otvaranja novog hrama lože “Ljubav bližnjega” u Zagrebu u tadašnjoj ulici Mošinskoga 22, a u nazočnosti velikoga meštra ugarske Simbolične lože, bili su nazočni i predstavnici loža: Pobratim, Šumadija, Ujedinjenje iz Beograda, lože Triluminat 767 iz Chicaga, Onore e giustizia iz Barija, Sirius iz Rijeke i mađarskih loža Korvin Matyas, Komuves, Deak Ferencz, Reform, Philanthropia, Martinovics, Minerva.  Iz ovoga nedvojbeno proizlazi, da je postojala intenzivna suradnja hrvatskih i srpskih masona s masonskim središtima iz drugih država, što upućuje na međunarodni karakter njihovog programa. Program lože temeljio se na promoviranju južnoslavenske ideje, liberalnog svjetonazora, ateizma i borbe protiv kršćanstva i katoličke crkve. No i okultizam je bio ugrađen u program djelovanja lože. Okultnoj biti masonstva ostao je do kraja vjeran Adolf Mihalić. On je 2. veljače 1912. na otvaranju prvoga slobodno-zidarskog objekta u Hrvatskoj (u Zagrebu, tada ulica Mošinskoga 22) otvoreno istaknuo, da je to hram masonske religije. U umjetničkom uređenju ovoga hrama, posebno na slikama Bele Csikosa, očitovao se masonski duh, o kojemu je propovijedao Mihalić. Na velikoj Csikosevoj slici Krist je prikazan između Bude i Mojsija, dakle, on nije predstavljen u kršćanskom smislu, kao Bog, nego kao jedan od osnivača religija – jednak Budi i Mojsiju. Na lijevoj strani slike prikazani su, između ostalih, Homer, Muhamed, Zarathustra, Konfucije, Hamurabi, Sokrat, Pitagora, Platon, Salamun. Na desnoj strani slike vide se Giordano Bruno, Kolumbo, Gutenberg, Komenski, Cervantes, Leonardo da Vinci, Galileo Galilei, Rousseau, Voltaire, Shakespeare, Washington, Goethe, Mozart, grof Ivan Drašković, Kopernik, Dositej Obradović, Francisco Ferrer, Dante, Montesquieu, Lincoln, Franklin, Lessing i mnogi drugi. U ovom hramu bilo je i masonske simbolike židovskog podrijetla.

Dana 9. lipnja 1919. održana je, u masonskom hramu na adresi Mošinskog 22 (danas Nazorova 24) u Zagrebu, izvanredna skupština svih loža Srba, Hrvata i Slovenaca. Na tom sastanku proglašeno je ujedinjenje svih lože u jednu ložu i osnovana je „Veliku ložu Jugoslavije“, kojoj su sve druge lože podređene i predstavljaju njezine ogranke. Ova loža oslanjala se na konvent „Velikog orijenta“ Francuske u Parizu. Veliki majstor bio je Dušan Miličević, njegov zamjenik dr. Vladimir Katičić, dok je tajnik lože bio dr. Viktor Novak.

Odmah pošto je bila osnovana Velika loža započeli su sukobi u hrvatskom masonstvu. Članovi lože „Ljubav bližnjemu“ Julije Domac i Branko Domac nisu se slagali da njihova loža pristupi pod okrilje velike lože »Jugoslavije« i postavili su niz uvjeta, među ostalima, da njihova loža uđe u spisak kao najstarija, t.j. prva loža među onima koje pristupaju pod okrilje velike lože »Jugoslavija«. Zaoštravanjem odnosa između srpske i hrvatske buržoazije, ta neslaganja su postala sve veća. Tako ova loža nije normalno radila sve do 1926. godine, kada je njen starješina Ivan Fišer sazvao skupštinu na kojoj je odlučeno da loža počne aktivnije raditi. Pošto nije mogla postojati bez okrilja velike lože, a sa velikom ložom »Jugoslavije« nije se mogla sporazumjeti, 26. travnja 1926. loža “Ljubav bližnjega” nastavlja radom samostalno, protivno volji Velike lože Jugoslavije, s obrazloženjem da loža nikada nije oficijelno ukinuta, odnosno otpuštena, te su članovi ove lože i još neki pripadnici drugih loža u Zagrebu, koji se nisu slagali sa politikom velike lože »Jugoslavija« osnovali 1926. godine još dvije nove lože i to: »Prometej« i »Amicitia«. Ove dvije novo osnovane lože, zajedno sa ložom »Ljubav bližnjemu« osnovale su 1929. godine svoju veliku ložu »Libertas«.

Loža Prometej

Dana 17. lipnja god. 1926. na temelju prethodnog odobrenja Upravnog i Saveznog Vijeća Velike lože Jugoslavija u Zagrebu je instalirana loža Prometej. U njezinoj deklaraciji istaknuto je da ne postoji nacionalno, pa tako ni jugoslavensko masonstvo, već samo masonstvo u pojedinim zemljama. Takva načelna izjava bila je zapravo kritika političkog angažiranja Velike lože Jugoslavija. Sukob između lože Prometej i Velike lože Jugoslavija dostigao je vrhunac kada je „Veliki besednik“ Damjan Branković u Velikoj loži, 21. listopada god. 1926. napao Židove. Potrebno je istaknuti da se u loži Prometej nalazio veći broj hrvatskih Židova masona. Nakon daljnjih sukoba Velika loža donijela je akt o suspenziji lože Prometej u Zagrebu, ali je loža Prometej odgovorila na ovaj akt dana 26. prosinca god. 1926. tvrdnjom da je Velika loža Jugoslavije ilegalna po svom postanku i da nije osvijetljena ni od jedne masonske vlasti. Dana 27. ožujka god. 1927. na glavnoj skupštini Velike lože Jugoslavija odlučeno je o definitivnom ukidanju lože Prometej odnosno da se briše iz matrikule Velike lože. U zapisniku lože Prometej s odlukom o istupu ispod zaštite Velike Lože Jugoslavija od 11. studenog 1926. u Zagrebu napadaju se metode Velike lože. „Bez obzira na vjerski karakter te poruke valja ujedno konstatirati, da je to od narodnoga ujedinjenja ovamo prvi slučaj u masonskim redovima, da se javno i s oficijelne strane, a bez povoda i potrebe, pravi razlika između braće s ove i s one strane Save i Dunava.“

Simbolička Velika loža Libertas

Slobodni zidari iz lože Prometej, te dio braće iz lože Ljubav bližnjega osnovali su novu ložu pod nazivom „Amicitia“. Tako je stvorena mogućnost da se od postojeće tri lože (Ljubav bližnjega, Prometej i Amicitia), koje nisu bile pod zaštitom Velike lože Jugoslavija, stvori nova Velika loža.

Već 29. svibnja god. 1927. održana je osnivačka skupština u Zagrebu na kojoj je proglašena »Simbolička Velika loža Libertas«. Nakon ubojstva Radića godine 1925., a naročito nakon uvođenja diktature od 6. siječnja 1929. bilo je pojedinaca i među masonima, koji su tražili osnivanje Velike lože u Zagrebu, koja bi okupljala sve ostale hrvatske lože. Tako je Velika loža Libertas postala žarište hrvatskog rodoljublja i „u njoj su se okupljali Hrvati koji su gajili nadu u bolje dane“. Hrvatsko domoljublje, bar u pojedinaca, u ložama koje su radile pod zaštitom Velike lože Libertas, moralo se skrivati, pogotovo za vrijeme diktature. To prikrivanje je bilo moguće isticanjem intenzivnog zanimanja za ezoteriju, ali i činjenicom da je među tim masonima bio relativno velik broj Židova koje masonska vlast u Beogradu nije ni za vrijeme diktature mogla optužiti kao hrvatske nacionaliste, odnosno zbog protudržavnosti.

Velika loža »Libertas« nije se oslanjala ni na jednu drugu veliku ložu u Jugoslaviji, niti se je vezivala na koju slobodno zidarsku ložu u inozemstvu, nego je imala specifično hrvatsko obilježje, bila je takozvana divlja loža. Loža »Libertas« okupljala je oko sebe „divlje lože“ i disidente iz svih loža, koji su razvijali svoj rad pod imenima loža »Ljubav Bližnjemu«, »Amicitia« i »Prometej«. Divlje lože nisu priznavale Veliku Ložu »Jugoslavija« u Beogradu, koja je spadala pod opservaciju Grand Orienta u Parizu kao svoju maticu.

Lože »Ljubav bližnjemu«, »Amicitia« i »Prometej« djelovale su do 20. XI. 1938. t.j. do stvaranja zaključka o likvidaciji Velike lože »Libertas« i njenih triju naprijed spomenutih sastavnih loža.

Loža Maksimilijan Vrhovac

Loža Maksimilijan Vrhovac započela je s radom već 17. ožujka 1914., a svečano je ta loža »osvijetljena« istom 5. IV. 1919. u masonskom domu društva »Ljubav bližnjega«, u ulici Mošinskoga 22 u Zagrebu. Za starješinu lože bio je izabran jedan od njezinih osnivača – Davorin Trstenjak, a za zamjenika starješine izabran je Roko Joković. Njegova posebna osobina u masonskom radu obilježena je jugoslavenskim nacionalizmom i vjerom u jedinstvo južnoslavenskih naroda. U vrijeme Prvog svjetskog rata loža se politički aktivirala i postaje centar revolucionarne nacionalne propagande za stvaranje ujedinjene države Slovenaca, Hrvata i Srba. Tu se odlučivalo o štampi koja treba pripravljati narod za ujedinjenje, pa tako inicijativom iz lože i sredstvima koja su se tamo sabrala izlaze listovi Glas Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu, Novo doba u Splitu, Riječki novi list na Rijeci. Posebno je bila istaknuta borba protiv Isusovačke družbe. Nakon osnivanja Velike lože Jugoslavija u Beogradu, glavna masonska baza u Zagrebu, na koju se oslanjalo vodstvo jugoslavenskog masonstva u Beogradu, nalazila se u loži Maksimilijan Vrhovac. Iz ove lože širilo se masonstvo u Dalmaciju i posebno u Sloveniju. Kao članovi prošli su kroz ovu ložu, između ostalih, i slijedeći istaknuti masoni: Antun Barac, Ante Bonifaĉić, Fran Bubanović, Ramiro Bujas, Mirko Deanović, Juraj Demetrović, Hinko (Henrik) Krizman, Tomislav Krizman, Grga Novak, Viktor Novak, Milan Prelog, Radenko Stanković, Jovan Stefanović, Srećko Šilović, Ferdo Šišić, Oskar Tartaglia, Ljubomir Tomašić.

Kralj Aleksandar je prije proglašenja diktature dobio u tome i potporu jugoslavenskog masonstva, koje je spadalo pod Veliku ložu Jugoslavija. Kralj je osobitu potporu dobio od Ante (Toni) Schlegela, koji je imao vodeću ulogu u zagrebačkoj loži Maksimilijan Vrhovac. Sve lože pod okriljem Velike lože Jugoslavije pozdravile su kraljev manifest i uvođenje diktature. Loža Maksimilijan Vrhovac sve do svoga prestanka godine 1940. zadržala je svoje prostorije u hramu u ulici Mošinskoga 22.

FRANKOPANSKA ULICA 2

Loža Ivan grof Drašković

Dana 23. siječnja god. 1919. nova loža Ivan grof Drašković održala je svoj prvi rad pod vedrim nebom, na kojemu je zaključen osnutak lože i izabrana privremena uprava. Nakon što je 29. siječnja god. 1919. Velika loža udovoljila molbi ove lože ona je konačno, 6. veljače godine 1919, konstituirana. Osvjetljenje lože obavio je veliki majstor A. Mihalić dne 28. ožujka god. 1919. u prisutnosti članova Saveznog vijeća i članova loža Vrhovac, Pobratim i Šumadija. Njezino prvo članstvo potječe što od afiliranih članova drugih loža (najviše iz lože »Ljubav Bližnjemu«) a što od novih članova  osnivača.

Loža »Drašković« imala je poteškoća i sa svojim hramom. Prvih godina sve su tri lože radile skupno u masonskom hramu u ulici Mošinskoga 22. Hram je bio izgrađen još prije Prvog svjetskog rata po nacrtu masona arh. Ignaca Fischera, a oslikan po slikaru masonu Csikos-Sessiji. Zajedničku upravu i brigu za troškove oko uzdržavanja vodio je posebni međuložinski odbor.

Međutim najednom vidimo ložu »Drašković« u Ilici 55. Nakon toga posredovanjem masona odvjetnika dr. Nikole Frangeša, dobiva loža prostorije u Frankopanskoj ulici br. 2 gdje 1933. godine »upaljuje hramsku vatru«. U te prostorije pridolazi kasnije i loža »Pravednost«.

Stari masonski dom u Mošinskijevoj ulici zadržala su lože Maksimilijan Vrhovac i Velika loža Libertas – takozvani »divlji« masoni, organizirani pod raznim imenima.

Loža Pravednost

U godini 1922. odvojilo se nekoliko ponajjačih starijih članova iz lože »Drašković«, a među njima i sam dr. Adolf Mihalić, koji se smatrao masonskim pionirom. Isti su osnovali novu ložu »Pravednost«, koja je ostala kroz prve godine svoga rada pod istim krovom u hramu Mošinskoga 22 s ostale dvije lože, a 1932. zajedno s ložom Ivan grof Drašković, iselila u Frankopansku 2.

JURIŠIĆEVA ULICA 4

Loža Zagreb 1090.

1927. godine osnovana je masonska loža »Zagreb 1090« u Zagrebu sa sjedištem u Jurišićevoj ulici 4 (gdje je danas Hrvatska poštanska banka). Ovo je bila čisto židovska loža, čiji su članovi mogli biti samo lica židovskog porijekla. Pojedini članovi ove lože bili su počasni članovi drugih zagrebačkih loža. Ova loža je bila pod okriljem i oslanjala se na veliku ložu »Distrikt 11«. Centrala svih židovskih loža nalazila se u Carigradu. Simbol židovskih loža bio je orden »Ben Brit« (sinovi saveza). Ova loža bila je čvršće povezana sa pokretom za osnivanje židovske države u Palestini (Cionističkom internacionalom). Bila je sastavljena najviše od trgovaca i industrijalaca, rukovodioca banaka, te manjeg broja drugih intelektualaca, kao inženjera, liječnika i odvjetnika.

Vodstvo Velike lože Jugoslavije donijelo je odluku 1. kolovoza 1940., pod pritiskom službene politike, da se raspusti masonstvo u Jugoslaviji. I u Hrvatskoj je tada došlo do zabrane masonstva, pa se 1940. godine raspuštaju sve slobodno zidarske lože u Hrvatskoj.