SMRTONOSNE KULE OD KARATA

Tekst: dr. Tihomir Marjanac
Foto: Stijena.info

Katastrofalan, skoro kataklizmičan potres u Turskoj lako bi mogao postati najsmrtonosniji potres u njihovoj povjesti! Počev od skromnih predviđanja o mogućem broju žrtava pa do današnjeg predviđanja od čak 50.000 poginulih prošlo je samo tjedan dana! Zaista, zgrade su se rušile kao kule od karata. Zaista, neke su ostale stajati među ruševinama, i zaista dijelovi nekih gradova izgledaju neoštećeni (slika 1). A širi se gnjev usmjeren na građevinske tvrtke koje su gradile srušena zdanja. No zapitajmo se zašto se na snimcima vide i naizgled neoštećene zgrade koje izgledaju poput onih srušenih? Jesu li te zgrade sagrađene zaista bolje ili se nalaze na boljem mjestu, ili …?

Slika 1: dio grada je posve uništen, a dio izgleda neoštećeno

Nema dvojbe da zgrada koja je ostala stajati okružena ruševinama (slika 2) dokazuje da se mogu sagraditi i zgrade otporne na potrese. Pa u čemu je ‘kvaka’?

Slika 2: zgrada otporna na potres okružena je ruševinama

Propisi postoje da bi osigurali kvalitetu i sigurnost građevinskih objekata. Nadzor gradnje postoji da bi osigurao poštivanje propisa i morao bi biti posve neovisan od investitora i izvođača radova. Dobivanje uporabne dozvole je garancija da je objekt ispravan i siguran. Tako bi trebalo biti svugdje na svijetu. Ipak, znamo da to često i nije tako. Svjedoci smo sprega među akterima, investitori se žure i žele smanjiti troškove, građevinske tvrtke se također žure i žele smanjiti svoje troškove, nadzorna služba se nalazi između ‘čekića i nakovnja’ pa dopušta odstupanje od projekta na način da pogoduje uštedama. Rezultat je zgrada koja liči na projektirani objekt, ali ne udovoljava propisima. Izbjegavanje propisa ima i formalnu pozadinu jer se ponekad može ishoditi ‘pošteda” od propisa za pojedine zgrade. Prema dobro upućenim izborima u Turskoj to nije bila iznimka nego je postalo skoro pa pravilo. Sada čitamo da su započela hapšenja vlasnka građevinskih tvrtki čije su se zgrade srušile i pobile svoje stanovnike. Tragično, ali istinito, trebali su ljudi izginuti da bi se ‘otkrilo’ da postoje propisi koji nisu bili poštivani.

Gledano iz perspektive udaljene zemlje, gdje su potresi česti, i koja ih još uvijek dobro pamti, ima li u Turskoj tragediji i za nas pouka? Jesmo li mi imuni na muljanje pri gradnji? Jesu li imuni na to u susjednim nam državama? I hoćemo li i mi uvesti drakonsko kažnjavanje ako dođe do smrtonosnog urušavanja? Pitanje za pitanjem. Naši arhitekti o tome mogu mnogo toga reći, a mnogo je i napisano u stručnom časopisu “Građevinar”.

No, investitori imaju svoju logiku i računicu. Pri tome ne mislim samo na ‘velike’ investitore koji grade poslovne tornjeve, nego na bezbrojne male koji po svom nahođenju ruše zidove, proširuju prizemlja svojih zgrada, sve s ‘opravdanjem’ da ne diraju nosive zidove, kao da ne znaju da je svaki zid nosiv. Ili su možda nešto krivo ‘naučili’? Naučili sigurno nisu! Odavno smo svjesni da takve preinake oslabljuju zgrade, pa ipak se svako malo može čuti zvuk rušenja u nekom stanu. Što to znači? Svi smo pomalo majstori, stručni za sve i svašta, nitko nas ne nadzire, i nikome ne odgovaramo, osim možda susjedima zbog buke. Dok se ne dogodi tragedija. A tragedija u našem slučaju je i sam takav način razmišljanja. Da si olakšamo dušu puna su nam usta optužbi da se na sve strane krade, da se vara na gradnjama, itd. Samo da se nitko ne sjeti nas.

Svojevremeno smo na nastavi iz kolegija Geološki hazardi na studiju Geologije na Zagrebačkom PMF-u računali koliki bi mogao biti broj žrtava ako bi Zagreb pogodio potres magnitude 6.8, kakav se i dogodio 1880. g. U obzir smo uzeli broj stanara i korisnika prostora na području sjeverno od Save, broj poslovnih prostora, godište izgradnje zgrada, poznate preinake u zgradama koje su oslabile njihovu strukturu, i došli do brojke od 7.000 poginulih, ukoliko bi se potres dogodio u radno vrijeme. Do sličnih su brojki dospjeli i drugi, a svojevremeno su ih objavili i mediji. Na primjer tportal.hr je 7. 4. 2009. objavio da bi se u Zagrebu srušilo 7.000 kuća i zgrada ako bi nas pogodio jednako snažan potres (M 6.3) kao i L’Aquilu u Italiji. Što smo sve naučili iz potresa koji su nedavno pogodili Hrvatsku, a što iz katastrofalnih potresa drugdje u svijetu? Jesmo li uopće išta naučili?

U Muzeju Grada Zagreba postavljena je izložba o Zagrebačkom potresu “Zg potres – halo 193”, pa savjetujem da je pogledate, ako već niste, bit će otvorena do 30. ožujka 2023.
Postradalima u Turskoj nužno treba pomoć, ovdje prenosimo apel Veleposlanstva Republike Turske.