KOLIKO SU SAD ZASLUŽNE ZA HRVATSKU DRŽAVNOST

Tekst: V. Krsnik

Foto: www.tudjman.hr

U povodu Dana državnosti u Kraljevskoj akademiji Zagrebu održao sam tribinu na kojoj je tema bila odnosi Sjedinjenih Američkih država i Hrvatske. To je zahtjevna tema jer se tiče ključne uloge Washingtona u uspostavi hrvatske države nakon propalog jugoslavenskog eksperimenta prvo u velikosrpskoj monarhiji a potom u komunističkoj diktaturi. S obzirom da sam kao slobodni novinar proveo sedam godina u New Yorku i čak izdavao novine za američke Hrvate imao sam priliku iz prve ruke, za razliku od kontroliranih medija u Hrvatskoj, pratiti promjene u američkoj politici prema raspadu Jugoslavije i uspostavi Republikke Hrvatske.

ODLUKA ZA SAMOODREĐENJE

Počet ću s često citiranom izjavom američkog državnog tajnika Jmamesa Bakera u Beogradu na početku političke krize koja je dovela do raspada Jugoslavije. On je tada izjavio: “Sjedinjene Države podupiru jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, ali su istodobno protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo. Ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslavije, uvijek će izabrati demokraciju Sjedinjene Države podupiru jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, ali su istodobno protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo. Ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslavije, uvijek će izabrati demokraciju.” Činjenica je da je tu izjavu Slobodan Milošević shvatio kao podršku njegovoj ideji stvaranja Velike Srbije, imajući u vidu da su njegov projekt otvoreno podržavali Ujedinjeno kraljevstvo i Francuska. Osobito je bila važna potpora Londona, jer je američka politika prema europskim problemima uvijek bila pod kontrolom i u funkciji Ujedinjenog kraljevstva. Za ilustraciju američke potpore takvoj politici navest ću jedan moj susret dok sam bio glavni urednik HINE s predsjednikom najantikomunističkije nevladine udruge u Washingtonu “Freedom House” prilikom njegovog boravka u Zagrebu. Kad sam ga upitao kako će Amerika reagirati ako se hrvatski narod odluči za samoodređenje, jednostavno je odgovorio da će Amerika braniti komunističku Jugoslaviju obrazloživši da je lakše komunicirati s jednom državom nego na ovom području s više njih.

HAAG I BRITANCI

Nakon što su SAD u odnosu na Europsku uniju sa zakašnjenjem diplomatski priznale Hrvatsku, jer je trebalo proći određeno vrijeme da se otrgnu od utjecaja Londona koji je otvoreno podržavao Miloševićevu politiku dolazi do ključne promjene američke politike prema Hrvatskoj. To se dogodilo u Clintonovom mandatu kad je američki predsjednik primio čelnika Croatian American Association uglednog poslovnog američkog Hrvata Matu Mihaljevića koji ga je molio da pomogne hrvatskom narodu u borbi protiv Miloševićeve velikosrpske agresije. Predsjednik Clinton mu je odgovorio: “Ja vam ne smijem pomoći, ali ću vam pomoći”. Tako su u Hrvatsku stigli u privatnom poslovnom aranžmanu tri umirovljena američka generala koji su se priključili pripremi Vojnoredarstvene operacije “Oluja”. To je bio drugi ključni čin u odnosima Sjedinjenih Američkih Država i Hrvatske. Prije toga Washingtonskim sporazumom okončani su sukobi Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, što su Amerikanci smatrali ključnom strateškom greškom predsjednika Tuđmana, jer je uz Srbe dobio novog neprijatelja u Bošnjacima.

AGRESIVNA CARLA

Treći ključni čin u američkoj podršci hrvatskom narodu u borbi protiv velikosrpske agresije vezan ja za događaje nakon “Oluje”. S bojnog polja bitka se premjestila u Haaški tribunal koji je bio pod političkim utjecajem Britanaca a to se očitovalo u progonu hrvatskih generala što ga je provodila tužiteljica Carla del Ponte. Uz bjesomučnu potragu za generalom Antom Gotovinom temeljna teza tužiteljstva bila je da je “Oluja” bila “udruženi zločinački pothvat”. Nije se radilo samo o Hrvatskoj, nego i o Sjedinjenim Američkim Državama, jer je potragom za tzv. “topničkim dnevnicima” Carla del Ponte pokušavala za to optužiti i američku administraciju. Treba se sjetiti da su u to doba na Braču bile stacionirane američke bespilotne letjelice koje su logistički pomagale Hrvatskoj vojsci u napadu na Knin. Ti dnevnici koji nikad nisu pronađeni trebali su biti ključnio dokaz o američkoj umješanosti u “udruženom zločinačkom pothvatu”. Usput rečeno SAD su odbile staviti na raspolaganje Haaškom tribunalu satelitske snimke napada na Knin. Ipak general Ante Gotovina koji se u međuvremenu predao te general Mladen Markač u prvostupanjskoj presudi dobili za nedokazani “udruženi zločinački pothvat” i za navodno etničko čišćenje visoke zatvorske kazne. Kad je u pitanju etničko čišćenje američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith demantirao to činjenicom da su etničko čišćenje izveli sami Srbi prije “Oluje” pa Hrvatska vojska nije mogla etnički očistiti područje koje je već bilo etnički očišćeno.

VELIKI POVIJESNI TRENUTAK

Konačno završnu točku na američku podršku hrvatskom narodu i hrvatskoj državi dao je predsjednik Haaškog tribunala američki sudac Theodor Meron koji je u drugostupanjskoj presudi oslobodio generale Antu Gotovinu i Mladena Markača svake odgovornosti u njihovom djelovanju za vrijeme Vojnoredarstvene operacije “Oluja”.

Tako je bio otvoren put Republike Hrvatske za članstvo u NATO-u što se dogodilo 1. travnja 2009. godine, četiri godine prije članstva u Europskoj uniji. a godinu dana ranije američki predsjednik George W. Bush u službenom posjetu Hrvatskoj pozdravio je hrvatski narod na Markovom trgu ovim riječima: “Amerikanci priznaju vašu hrabrost i ustrajnost… Naše su zemlje udaljene tisućama milja, no danas na vašoj hrvatskoj jadranskoj obali stojimo zajedno kao jedan slobodan narod… Zaprijeti li vašoj zemlji ikakva opasnost, Sjedinjene Američke Države i NATO savez, stajat će uz vas i vama nitko više slobodu ne će oduzeti… U ovom velikom povijesnom trenutku vi imate važnu ulogu… Neka Bog blagoslovi Hrvatsku”.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon