JESU LI I ZEMLJINI MAGNETSKI POLOVI – MIGRANTI?

Tekst: Dr. Tihomir Marjanac

Foto: www.zvjezdarnica.com

Fiksistički pogled na svijet je ovih dana pod snažnim udarom takozvanih “mobilista”. O čemu je riječ? Mnogi portali na Internetu objavljuju napise o seljenju, tj. migraciji sjevernog magnetskog pola iz područja Kanadskih arktičkih otoka prema Sibiru! Ta pojava zorno pokazuje promjene u unutrašnjosti naše planete, što se ne uklapa u sliku Zemlje u nepromijenjenom obliku od njenog nastanka do danas.

ZAMJENE POLOVA

Mediji nas ovih dana informiraju o seljenju sjevernog magnetskog pola brzinom od 60 kilometara na godinu, što neki autori prikazuju kao katastrofu, a neki kao zanimljiv ali u osnovi neškodljiv prirodni proces. Kako se može zaključiti iz tih napisa, seljenje Sjevernog magnetskog pola je “započelo” prije nekih 30 godina. Očito da pisci tih vijesti nisu pogledali niti jedan noviji geološki niti geografski udžbenik, jer da jesu, uočili bi ilustraciju staru mnogo desetljeća (Slika 1) na kojoj se vidi put migracije

sjevernog magnetskog pola prema “današnjem” položaju nedaleko već spomenutih arktičkih otoka. Jedan je portal to seljenje sjevernog magnetskog pola povezao sa zamjenom magnetskih polova kada sjeverni postaje južni, i obrnuto, što se tijekom geološke prošlosti dogodilo stotinjak puta, a zadnji puta prije 780.000 godina. U prosjeku, promjene nastupaju svakih 300.000 godina, ali… O zamjenama polova znade se u stvari malo. Znamo da su se Zemljini magnetski polovi zamijenili mnogo puta, ali i da pojedine magnetske epohe nisu trajale jednako dugo, pa su postojala razdoblja od desetak milijuna godina bez zamjene polova, i razdoblja od samo 10.000 godina između njihove dvije zamjene (Slika 2).

ZNANSTVENA REKONSTRUKCIJA POLOVA

Kako to znamo? U mnogim se stijenama nalaze kristalići magnetičnih minerala koji su se u vrijeme stvaranja stijene orijentirali prema tadašnjem magnetskom polju Zemlje. Danas se ta orijentacija, ili polarizacija, može izmjeriti preciznim magnetometrom, pa možemo rekonstruirati gdje se nalazio sjeverni magnetski pol u nekom razdoblju Zemljine prošlosti. Paleomagnetska istraživanja su nam dala tri podatka; prvi – kamo i koliko brzo se selio sjeverni magnetski pol, drugi – u kojem smjeru i koliko brzo su se selile tektonske ploče, i treći – kada je raspored magnetskih polova bio normalan – a kada obrnut (reversni), to jest kada se sjeverni magnetski pol nalazio uz sjeverni geografski pol, a kada se na tom mjestu nalazio južni! Dakle, magnetski polovi nisu u prostoru stabilni, sele se, pa čak se i magnetski polaritet zna zamijeniti.

SELJENJE MAGNETSKIH POLOVA

Snaga Zemljinog magnetskog polja se također mijenja, pa je od 1850. g. izmjereno slabljenje od otprilike 5 posto na 10 godina, da bi se 2014. g. otkrilo da se slabljenje ubrzalo 10 puta, i da sada iznosi oko 5 posto na 10 godina! Zemljino magnetsko polje rezultat je procesa u dubini naše planete koji je poznat pod nazivom “geodinamo”, a u kojem se magnetsko polje inducira uslijed konvekcijskog strujanja u žitkom dijelu vanjske Zemljine jezgre koja okružuje krutu unutrašnju jezgru izgrađenu od željeza. Zašto dolazi do promjena koje se manifestiraju seljenjem magnetskih polova, pa i njihovom zamjenom, s današnjim poznavanjem fizike Zemljine unutrašnjosti još uvijek neznamo sa sigurnošću.

UTIŠAVANJE ALARMISTA

Istraživanja paleomagnetizma pokazala su da je tijekom sadašnje geomagnetske epohe magnetsko polje u više navrata oslabilo, ali da nije došlo do zamjene polova. Na nekim je mjestima utvrđeno i da se tada pojačalo kozmičko zračenje (na osnovi kozmogenih radionuklida u tlu i stijenama), ali da nije zabilježen njegov negativni utjecaj. Ova tvrdnja zvuči utješno, pa bi trebala utišati alarmiste koji upozoravaju na pogubne posljedice slabljenja Zemljine magnetosfere. No, riječ je o pojavi koja se dogodila prije oko 40.000 godina, dakle tijekom posljednjeg ledenog doba. Koliko znamo o genetskim posljedicama pojačanog zračenja u geološkoj prošlosti? Ništa! O posljedicama možemo samo nagađati jer se genetski materijal može fosilno sačuvati samo iznimno i nepotpuno, i to samo u rijetkih taksona. Tada su praljudi živjeli teško i kratko, ali kakav bi bio učinak identične pojave na moderno društvo u razvijenim sredinama, a kakav u nerazvijenima? Današnja se Zemlja i njeno stanovništvo uvelike razlikuje, u nekim smo situacijama čak i ranjiviji od pradavnih ljudskih zajednica. Na primjer, Sunčeva oluja prije 40.000 godina ne bi uopće privukla pažnju tadašnjih ljudi, niti bi u okolišu ostavila vidljivi trag, ali bi danas mogla imati goleme posljedice u razvijenom i o električnoj energiji ovisnom društvu.

MAGNETIZAM I ORJETANCIJA ORGANIZAMA

Kako izgleda proces zamjene magnetskih polova i koliko traje? U stvarnosti neznamo, jer se zadnja zamjena dogodila vrlo davno, prije 780.000 godina. Pretpostavljamo da tijekom zamjene magnetsko polje oslabi i “raspadne” se Zemljin magnetski dipol, što za posljedicu ima slabljenje (pa i gašenje?) Zemljine magnetosfere. Ako nekome to izgleda bezazleno, vara se, jer nas magnetosfera štiti od svemirskog zračenja, pa je tvrdnja koju se na mnogo mjesta može naći na Internetu da opasnosti i šteta nema, osim što današnji kompasi u slučaju zamjene polova ne će više vrijediti, obična besmislica!

Možda zaista nema razloga za paniku, ali se nesmije zaboraviti da se u svojim migracijama mnogi organizmi orijentiraju prema magnetskom polju, npr. rakovi, dupini, kitovi, itd. i da smo već danas svjedoci njihovog upornog nasukavanja na obale (i neuspješnog odsukavanja), što koincidira s ubrzanim seljenjem magnetskog pola i slabljenjem magnetskog polja (koje je zaista izmjereno). Ako je to jedina posljedica slabljenja Zemljinog magnetskog polja, za mene je svejedno zabrinjavajuća.

MOGUĆE POSLJEDICE ZA TEHNOLOGIJU I ČOVJEČANSTVO

Nažalost, ne znamo koliko dugo može trajati proces zamjene polova, niti koje su mu prateće pojave. Po nekim modelskim istraživanjima zamjena magnetskih polova može potrajati nekoliko stoljeća pa do nekoliko tisuća godina. Kakve će biti posljedice gašenja magnetosfere (ili njenog slabljenja) možemo samo pretpostavljati, ali će se sigurno pojačati intenzitet zračenja koje bombardira Zemlju, a potječe kako od našeg Sunca, tako i iz dubokog svemira. Kakve će biti klimatske i biološke posljedice gašenja (ili samo drastičnog slabljenja) magnetosfere, možemo samo pretpostavljati. Nesmijemo zanemariti i tehnološke posljedice koje se mogu ispoljiti u telekomunikacijama, elektroničkim sklopovima, transportu električne energije, komunikaciji sa satelitima, itd…

Promjenu Zemljinog magnetizma ne možemo spriječiti (premda je i o tome snimljen jedan prilično loš SF film), nego se moramo prilagoditi promjeni kakva god da ona bila i koliko god dugo trajala, ako želimo da naša vrsta preživi. Današnja tehnologija može pružiti adekvatna rješenja, ali samo na lokalnoj razini. Nažalost ne vidim načina da se od nepoželjnih posljedica slabljenja magnetskog polja i pojačanog kozmičkog i Sunčevog zračenja zaštiti cjelokupno čovječanstvo.

Slika 1. Seljenje sjevernog magnetskog pola tijekom 500.000.000 godina. Različite “trase” po kojima se pol selio odražavaju udaljavanje Euroazijske od Sjevernoameričke tektonske ploče.

Slika 2. Geomagnetske epohe tijekom posljednjih 2.7 milijuna godina. Crno je normalni magnetski polaritet, a bijelo reversni. Vidi se da su pojedine epohe trajale vrlo različito, a o uzrocima te neperiodičnosti neznamo ništa!

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...