EU PRAVO NA ZABORAV NIJE UNIVERZALNO PRAVO
Tekst: Panopticum
Foto: Google
U utorak, 24. rujna 2019. je vrhovni sud Europske unije sa sjedištem u Luxembourgu donio presudu u slučaju Google u kojem američka kompanija neće morati primjenjivati tzv. europsko “pravo na zaborav”. Pravo na zaborav potvrdio je sam Europski sud 2014. godine presudivši da ljudi imaju pravo zatražiti da internetski pretraživači poput Googlea uklone neprikladne ili nebitne informacije iz svojih rezultata koji se pojave kod pretrage njihovih imena.
Sudski postupak u kojem je donjeta odluka Europskog suda pokrenut je 2016. kada je francusko državno tijelo za zaštitu privatnost CNIL kaznilo Google sa sto tisuća eura budući je nakon zahtjeva stranke odbio globalno ukloniti osjetljive informacije. Google se u tom postupku žalio francuskim institucijama koje su potom zatražile mišljenje od Europskog suda pravde.
Navedenim sudskim procesom su se suprotstavljala osobna prava na privatnost i slobodu govora. Sudska pobjeda Googlea u praksi znači da, iako će po zahtjevu neke osobe morati ukloniti poveznice iz rezultata svoje tražilice u Europi, to neće morati činiti nigdje drugdje u svijetu. Sudskim procesom je dobiven odgovor na pitanje može li netko tražiti uklanjanje informacija o sebi iz rezultata pretraživanja bez ograničavanja slobode govora i legitimnog javnog interesa u doba interneta koji ne poznaje granice. Naime, u svojoj je presudi Europski sud naveo da pravo na zaštitu osobnih podataka nije univerzalno, tj. apsolutno pravo i da se ravnoteža između prava na privatnost i zaštite osobnih podataka, s jedne strane, i slobode informiranja korisnika interneta s druge strane znatno razlikuje po svijetu.
Google je prilikom izricanja presude u Luxembourgu iznio podatak kako je od 2016. godine do danas dobio 845.501 zahtjev za uklanjanje poveznica te da je uklonio 45 posto od zatražene brojke.
