UKRAJINSKI RAT – RAT RIJEČIMA I ILUZIJAMA

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: Ukrinform

Slušam na kanalu YouTube što o vojnoj pomoći kaže Volodimir Zelenski, upitni predsjednik upitne države. Zahvaljuje se Hrvatskoj i Litvi. Lijepo je da se zahvaljuje, ali ne znam za što se zahvaljuje. Možda o tome možemo više saznati od premijera Plenkovića koji kaže da je Hrvatska novim paketom pomoći pomogla prijatelju u nevolji. Pomaže li se tako prijatelju? Sumnjam.

NOVO BORBENO SREDSTVO

Unatoč svim prešućivanjima, eufemizmima, busanjima u prsa, pogrdama protiv Putina i njemu odanih Rusa, rat u Ukrajini sve se više okreće na rusku stranu. Dok ovo pišem Pokrovsk se nalazi u potpunom okruženju, a možda je već osvojen dok ovo čitate. Posljednji utvrđeni gradovi su pred padom, a kad oni padnu, Rusi će lako stići do Dnjepra i Odese odakle ih nitko više neće moći istjerati. Toga su svijesni Amerikanci, pa sasvim mudro ne samo da više ne potpomažu materijalno Ukrajinu nego i povlače svoju vojsku iz Europe. Jasno im je da je rat u Ukrajini izgubljen. Samo nama Hrvatima to nije jasno. Razvijamo proizvodnju borbenih dronova ne samo za nas nego i za naše prijatelje u Ukrajini. Bespilotne letjelice su novo borbeno sredstvo koje će promijeniti ishod rata, kažu, jer tko bude jači u njima bit će pobjednik. E, neće.

Čak i uz pretpostavku da Ukranjici budu raspolagali s više bespilotnih letjelica od Rusa i da te letjelice budu bolje kvalitete (što je u postojećim konstelacijama malo vjerojatno), ipak neće dobiti rat.

Dronovi su, jednostavno rečeno, novo oružje, a kad se na bojištu pojavi novo oružje ono je nepobjedivo jer još ne postoji obrana od njega. Tako je to bilo od svijeta i vijeka. Slonovi su bili strašno oružje Hanibalove vojske sve dok se Rimljani nisu dosjetili da po bojnom polju posiju klinove. Prvi su tenkovi u Prvom svjetskom ratu napravili neviđeni prodor zato jer nitko nije znao kako da im se odupre. Njemačka podmornica U-9 je u jesen 1914. godine, izdržavši prije toga nevrijeme koje nijedan brod ne bi izdržao, izronila na periskopsku dubinu i za manje od jednoga sata potopila tri britanske krstarice. Ali ništa slično nije se ponovilo. Zašto? Zato što nije trebalo dugo da se razviju borbena sredstva protiv podmornica.

VOJNICI S LOVAČKIM VJEŠTINAMA

Tako će biti, ako već nije, i s dronovima. Već su se pojavili dronovi koji obaraju druge dronove, a Rusi su blizu uvođenja lasera za borbu protiv bespilotnih letjelica. Čak ni to nije potrebno. Srušiti dron nije mnogo teže nego ustrijeliti patku ili gusku u letu, pa vojnike treba samo naučiti lovačkim vještinama. Već nekoliko dobro naciljanih hitaca može oboriti dron, posebice ako su metci napravljeni tako da se rasprsnu u sačmu. Dronove vođene bežično može se lako omesti radio-valovima dobro odabranih frekvencija, a za one vođene optičkim kablom postoji još jednostavnije rješenje. I to se može vidjeti na snimci: dron leti iznad puta i za sobom vuče optički kabel. Vojnik potraži optički kabel blizu tla, uhvati ga u ruku i – cvak – odreže škarama. Da je uspio, govori jaka ekspozija koja je uslijedila nakon dvije sekunde.

Ne, ne postoji čudesno oružje, Wunderwaffe, oružje koje će samo po sebi okrenuti ishod rata. Postoji samo činitelji koji vode do pobjede ili poraza. Prvi je činitelj logistika. U pravilu pobjeđuje onaj tko ima jaču proizvodnju naoružanja i tko može mobilizirati više vojnika. To bi bio odgovor u smislu strategije. A u smislu taktike?

U smislu taktike pobjeđuje onaj tko ima više vrsta oružja, čija upotreba treba usto biti što usklađenija. Britanci su dobili bitku za Atlanik ne samo zato što su razvili sredstva za borbu protiv podmornica, nego i zato jer Nijemci nisu mogli štiti svoje podmornice. Najjednostavniji i najbolji način potapanja podmornica bilo je da ih se, kad izrone, otkrije radarom, a potom na označeno mjesto pošalje zrakoplov s dubinskom bombom. U takvoj je situaciji podmornica imala malo šanse da preživi, jer se zrakoplov pojavio iznenada ne dajući podmornici vremena da zaroni. Sve bi bilo drugačije da su Nijemci imali blizu podmornice površinski brod koji bi svojim mitraljezina i topovima oborio ili bar otjerao zračnog napadača. Isto tako, djelovanje razarača protiv podmornica moguće je samo ako se u blizini ne nalazi neprijateljski površinski brod koji može napasti razarače. Takvih primjera u povijesti ratovanja na moru ima mnogo. Najveći bojni brod svih vremena, japanski Yamato, potopili su nakon kraće borbe američki zrakoplovi samo zato što mu nije bila osigurana zaštita lovačkog zrakoplovstva. (Taktičko pravilo na pacifičkom bojištu je nalagalo da bojni brod uvijek plovi u pratnji nosača, tako da jedan drugoga štiti.)

Sve to ukazuje na temeljno načelo svakog vojnog djelovanja: borbena sredstva trebaju djelovati usklađeno, trebaju se nadopunjavati i uzajamno štititi. Ili, drugačije rečeno, ne postoji čudesno oružje samo zbog toga što protiv svakog oružja postoji protuoružje, nego još više zato što svako oružje ima svoju taktičku upotrebu. Taktička upotreba dronova je napad na manje, slabije utvrđene ciljeve. Oni veći i zaštićeniji uništavaju se topovima, haubicama, minobacačima i raketama svih vrsta. A sve to Ukrajincima nedostaje. Stoga im ni prevlast u dronovima, da je imaju, ne bi pomogla.

RATNE TRUBE

Pomogla bi im jedino diplomacija. No, tu stvari ne stoje dobro. Tek kad smo se svi obradovali postignutom sporazumu Trumpa i Putina na Aljasci, sada vidimo da od nastavka pregovora u Budimpešti neće biti ništa. Ratne trube sve se više čuju. Treba ojačati Ukrajinu u tolikoj mjeri da može pobijediti Rusiju, govore, a ni sami ne vjeruju u ono što kažu. Svima je jasno da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju.

U svjetlu svega izloženog trebamo se upitati koliko smo pomogli Ukrajini? Naša pomoć u oružju sigurno neće promijeniti ishod rata, dovesti do ukrajinske pobjede. Dovest će samo do produžavanja rata, do veće materijalne štete i većeg broja vojnih i civilnih žrtava s Ukrajinske strane. Zar se tako pomaže prijateljima? Očito ne, ali što ćemo, karijere se u politici plaćaju krvlju. Ne svojom nego tuđom.