ISHOD ZADNJE IZBORNE RUNDE

Objavljeno 04/06/2025

Plavetnilo se vraća nad RH, komunisti sve bliži Račanovoj bojni, Ćuprijaši upadoše u Neretvu

Tekst: Zdenko Lozo

Zamor biračkog materijala, produljeni vikend, ogavnost čina izbora, skidanje krinki s „pravaških“ nabubrelih obrazina, potpuna apatičnost izuzev kod pretorijanaca sviju vrsta i fela – na svjetlo dana donesoše sramotu od izbora s jedva petinom elektorata. Fuj! Fuj!!

Bojkot izbora je također izborni čin. Međutim, Hrvatskoj je nužan posve novi izgled demokracije koji će se silom zakona provoditi u njoj kad god za to bude vrijeme.

Finili su Mare bali, dovikuje Stipe – Mari, dok se cima na brodu za Irsku već prilično zateže. Da doluri bijahu falcifikato ili triper orđinale znat će se za koji dan. Upravo ova fingirna prispodoba ili moguća anegdoda, nalik sličnoj s početka XX. stoljeća na brodovima splitske kuke za Meriku, iz izbora u izbore već barem 30-tak godina u tzv. državi Hrvatskoj, postaje sve progresivnijom.

Finili su i svih šest izbornih ciklusa u nešto više od godine dana s ovim drugim krugom još jednog pripetavanja za načelnike općina, gradonačelnike i župane – ovaj put osobito zanimljiv u baš svim dalmatinskim i primorskim županijama potom u „glavnom gradu svih Hrvata“, pa Vukovarsko – srijemskoj županiji te na samom hrvatskom sjeveru gdje se već dugo bije boj između sljednika meštra sviju hulja i nešto čestitije skupine onih koji bi željeli svoj kraj, općinu i regiju učiniti što razvijenijom i uljuđenijom.

Tektonske promjene obilježile izbore u tri vodeća hrvatska grada

Naravno, kako nije bilo izlaznih anketa, središnji se Yutelov dnevnik javio, kak se to i šika, iz metropole koja to nije, iz stožera Marije Selak Raspudić /MSR/ i Tome Grobara. Gle čuda i drugarica Urša i stanovita Dragana Turkalj konstatirali su izlaznost manju od 30%, a Urša je „konstatovala“ kako je produženi vikend krivac niske izlaznosti.

Bilo kako bilo za nešto više od sat vremena općinstvu je stavljeno na znanje kako će novostari „pitur klupa duginih boja“ još četiri godine mrcvariti građane Zagreba, valjda ne računajući onih nešto više od 12 %, koliko je stvarno osvojio biračkih glasova. MSR se, očito razočarana malicom koja joj baš za toliko uskratila slast pobjede, odjednom se resetirala na početne postavke i tako se još premetnula u rodoljubno, domoljubno i gotovo nacionalističko stvorenje u pozitivnom smislu. U jednom osvrtu tijekom predhotnih izbora zborio sam o MSR i siroti, prof. Puljku, kojima sam predvidio baš ovakav izborni finale. Razloge njihova društvenog i političkog statusa danomice sve minornijeg gonetao sam kroz utjecaj njihovih bračnih drugova na njih. Naravno, negativnim učinkom. Ovo posebno važi za MSR jer je nedvojbeno politički, humanistički i društveno puno većih potencijala od prirodoslovca prof. dr. Ivice Puljka. Vjerujem kako je ona, sve do nedavna, i po nacionalnoj svijesti bila puno ispred njega.

Prateći je od same njene pojave u javnom prostoru vidio sam je kao jednu svjesnu konzervativku u pozitivnom smislu te riječi i kao ženu koja bi se uklopila svjetonazorski u moje poimanje socioloških, filozofskih, demografskih, geopolitičkih i inih fenomena modernog svjeta i načina određrnja homo sapiensa u njemu.

Od njenog približavanja i vezanja s Ninom Raspudićem njena društvena slika naglo se pogoršavala i laviranje je počelo u začaranom krugu koji su joj, siguran sam u to, skrojili suprug i vrlo problematičan lik, sam predsjednik, nekoć i premijer Zoran Milanović.

Vrijeme je to očite borbe nje same sa sobom (glede potonjeg spomenutog) koje je napose došlo do izražaja u praskozorje predsjedničkih izbora i njihovog samog finiša. Ranije je počinila veliki gaf u nepotrebnom obračunu s Božom Petrovim i likovima iz njegove blizine, kojima su upravo ona i suprug joj Nino zaustavili, sada brzo dohodeću političku eutanaziju. O ćuprijašima i njihovoj budućnosti najbolje govore njihova izborna postignuća. Tek je lastig efendija kroz ušicu igle uspio proći drugi krug u srazu s HDZ-ovcem Igorom Vidalinom te ostao (nadajmo se privremeno) sinjskim gradonačelnikom. Naime, držim kako mu je uz sličnog mu Tomislava Tomaševića tajming i hodogram već davno odredio Ivan Turudić – ta mora se nešto ostaviti i za postizborno vrijeme. Naravno, mantra će se promjeniti tek za sitni detalj riječima: „sad kad smo vam dobili izbore, želite nam uskratiti vlast i staviti nas u pržun“. Uvijek neko nezgodno vrijeme! Siguran sam da će radno vrijeme DORH-a uskoro biti puno bolje korišteno te da će optužnice prilično utemeljene biti brzo na dnevnom redu njihova prihvaćanja od hrvatskih sudova i sudaca.

Nedvojbeno MSR je igrala dvostruki pas s TT-cem od predizbora aktualnih lokalnih i područnih izbora s ispravnom pretpostavkom, kako ne može još uvijek pobijediti Tomaševića, koji joj je postao tvrdim orahom – između ostalog jer je ona od solidne desničarke postala ideološki i na druge načine sve sličnija upravo njemu. Time je u drugom krugu isprovocirala potpunu apstinenciju desnog biračkog korpusa u Zagrebu, koji je ispravno procijenio da neće birati između ponuđenog istovrsnog dvojca s kormilarem. S toga je ona očito s TT-cem unaprijed ispregovarala postizborno suradnju u Skupštini i što veći dio kolača u izvršnoj zagrebačkoj vlasti. I tu je profitirala. Naime, možemo-vci i sdp-ovci imaju velikih 25 od 47 vijećnika u Zagrebu. Ostali od HDZ-a, jedne od frakcija rahmetli Banditerosa i Jonjićeve liste imaju petnaest (8+4+3) i na kraju lista MSR sedam vijećnika. Ukupno 22 – nedostatno da se u startu udari šamar kmerskoj koaliciji. No desi li se kod dijela komunista dalmatinski sindrom ruke Raspudićkine družine mogle bi produljiti trajanje kmerova. Ukoliko bi kojim slučajem Raspudićkina lista otišla u istinsku oporbu, kako je i najavila MSR u izbornoj noći pitanje je hoće ili ona na kraju odigrati va bank?

Za pristanak na suradnju sigurno je unaprijed i traženo i dobiveno obećanje obilatog lena kojeg još traje u gradskim firmama i instucijama! Tako je to – politika je kurba, a političari redom sveci. Da, ali Luciferovi! Bit će toga još na puno mjesta kad se uskoro počmu provoditi rezultati izbora, koji će rađati kojekavim koalicijama, ali i bludom.

Nije bilo ništa manje dramatično pri izboru županijskih poglavara u čak 12 preostalih županija, čija su se mjesta izborila u drugom krugu. HDZ je županima izabranim u prvom krugu pridodao čak devetoricu i to redom u županijama: DN, SD, ŠK, Zadarskoj – dakle, kvartet svih dalmatinskih župana. Potom župane iz LS, VS, BP, Varaždinske te Zagrebačke županije gdje se njihov podupirani župan Stjepan Kožić očito pretplatio na fotelju doživotnog posjednika.

SDP je dobio nove župane u PG i KK županji dok je Istarskažupanija ostala na još akltualnom županu Borisu Miletiću, kandidatu IDS (ovo potonje mu još nisu rekli, saznat će uskoro).

Iva Rinčić i Tomislav Šuta prve zvijezde na koncu velike izborne godine

Uz Zagreb, žestok se boj bio i u dalmatinsko primorskim metropolama Splitu i Rijeci, gdje su novim gradonačelnicima postali Iva Rinčić i Tomislav Šuta (svakako najveći pobjednik drugog kruga). Ovaj dečko nije nimalo u rodu Škilji iz Zagvozda, prije bi mogao bit neki Matanov daleki izdanak. Bilo kako bilo maestralno je s nedvojbenom velikom ambicijom i nemalim suportom novog embrija hrvatskog SPD-a, koji ima šansu zdrava poroda bude li trojac na osi ST – MA – PL strpljiv i savjestan načinitelj. Šuta se ukrcao na lađu s koje pogled puca daleko, a ni brda i planine do Agram – grada neće mu biti preprekom za najružičastije snove. Na drugoj strani, uz nemalu Želinu pomoć, jedan narcis bez ikakvih postignuća u četiri godine upravljanja Splitom (neka samo ne priča o Žnjanu) – neki dan sam se vrtio sat vremena dok sam pronašo svijetlo izvan labirnta inače recentni znanstvenik, pade kao zrela kruška. Samo par dana ranije je slavodobitno trubio kako dvojac Šuta – Kerum nemaju nikakve šanse. U samom trenutku saznanja izbornih rezultata, još daleko od službenih, demonstrativno je poručio zbogom politici zauvijek. Njegov ego nije nikako mogao otrpiti da ga Kerum pomete, netaknuvši ga niti jednim perom.

Bogu hvala i čestitka Puljku na odluci. Molim ga, u ime svoje i destetaka tisuća čestih duša hrvatskoga Splita, neka pokupi sa sobom isto tako perspektivnu političarku drugaricu i bračnu družicu, možda se i ona pronađe u znanosti. Ako nikako preporučam kupnju ampermetra i stop-ure pa nek mjeri visine zgrada. I one najviše u samom središtu Splita s koje puca prekrasan pogled na bare, poslije svake kišice, na neasfaltiranim gradskim parkinzima u obližnjim četvrtima, ne samo uzduž Dubrovačke ulice. Nadam se kako je našem vrlom profesoru upravo fiziku predavao legendarni Josip Tudurić – Ghemo te da je njegov dobri študent temeljito ovladao „ampermearskim poučkom“. Za čitatelje pojašnjnje: Ampermetar se baci s vrha zgrade, stop-urom se mjeri vrijeme do njegova udarca o tlo na nultoj točki zgrade i formulom gdje su varijable put i vrijeme, a konstanta gravitacija – točno se dobije visina zgrade. Prerveliki je to račun za perspektivnu inženjericu FESB-a, ali može ona to – izdržala je ona i težih stvari. Na pitanje iz kroki interviewa što je za njega štetna navika – Puljak je uistinu precizno i iskreno odgovorio: „Politika“. U nju ga je supruga zdušno dovela pa nek sada on nju iz nje izvede. Za oboje njih, njihovu obitelj, Split i sve nas neočekivani zgoditak na tomboli.

Zanimljiva gospoja, imena Iva Rinčić, a to bi ime uskoro moglo sve gromkije zvečati ima sigurno ne manju ambicija, ali svakao druge ciljeve i sredstva s kojima se kani dokopati tih ciljeva. Nedvojbeno ona je projekt dugo pripreman i premrežen od Rome preko grada Svetog Štefana pa sve do Trećeg Rima. Dobro ju upućeni već vide na toj crti od Rijeke, (Fjume ili bilo što treće) kao solidne odskočne daske, a ne nikakve barijere. Hoće li joj u gradskom parlamentu od koristi biti HDZ-ovi vijećnici i još koji slobodni strijelac (bez kojih ona neće moći provesti niti jedan svoj naum) tek ćemo vidjeti. Međutim, ako dobije i tu rolu, ona će svako biti najzahtjevnija u čitavim njenim dosadašnjim političkim i životnim postignućima. Briljantno ih je odradila bez svijetala pozornice ili TV kamera.

Kao gotovo politička anonimka pobrisala je u finišu s blizu dvotrećinskom brojkom službeni i onaj heretički dio komunističke ahždaje, neuništive u „crljenoj“ Rijeci. Niti je Rijeka crvena, niti je ahždaja neuništiva, tu su tek dotrajali šatori age JBT-ga. Zašto se Zagreb i Rijeka prepustiše nemani i njegovim klonovima to je drugi par rukava i materijal za barem ozbiljnije seminarska, ako ne i znanstvene radove na kakvom politološkom fakultetu. Marulićev Spljet i nesporno hrvatski grad, čije hrvatsvo nije ništa manje ni veće od onog u Rijeci ili Zagrebu pa je primjerice i barba Žele nekoliko puta, ujključivo i ovaj, očistio kukurike sve tamo od Stobreča pa do Kaštelanskog zaljeva i hrvatskog Jordana. Dakle, nisu tvrđave moćne i teško osvojive, kao nekoć Klis grad na kamenu, već izumriše vitezovi i junaci, a kukavelj kolo vodi!

Dublje seciranje minulih izbora

Toliko za osvrt o zanimljivijim akterima proteklih izbora uz nadu da ćemo slijedeće, nakon ove zgusnute izbrorne godine, imati tek za tri godine u redovnim parlamentarnim izborima. Ovo je toliko bljutava tema, koja još više kontaminira ionako zagađeni društveni, politički život pa onda i posredno upravni ustroj, države koja je imala šansu i šanse koja danomice postaje sve sumornija.

U ovoj zemlji doslovno ništa ne funkcionira – kad se govori o upravnim tijelima svih razina, sudbene vlasti, državnih kompanija, strategija razvoja i tako dalje i tako redom . Naravno, problem je nakaradna selekcija i rotacije državnih službenika i djelatnika, ustroj i vođenje dražvnih Uprava i menadžmenta. Potpuni raspad sustava činovništva, napose onog srednjeg i višeg upravnog sloja i njegovo multipliciranje.

Tritorijalni ustroj države, izborni zakoni i DIP, birački spiskovi i prava birača skrojeni voljom donedavno binarnog oblika i sustava moći, potpuno krivo formiranje, ustroj i upravljanje unutar političkih stranaka, sve su to posljedice da na jedne prevažne (najvažniji oblik uprave je ona lokalna i područna!!!) izbore iziđe tek neštro više od petine; a važećih je glasčkih listića bilo tek oko 22 % pa se kandidatima koji osvoje nešto više od 11% daje povjerenje upravljana na četiri naredne godine – dakako bez stvarne kontrole njihova rada. Što nam je činiti?

Ponajprije urediti biračke spiskove u Domovini. Uvesti elektronsko glasovanje, a hrvatskim građanima koji žive izvan RH omogućiti takvo glasovanje, ma gdje oni živjeli.

Teritorij RH žurno pretvoriti od sadašnjih 20+1 područja (županije) u šest +1 područnih upravno-teritorijalnih jedinica (regija). Dvije dalmatinske:

1. Južna Dalmacija, sadašnje županije SD i DN

2. Sjeverna Dalmacija s današnjim županijama ŠK, ZD i LS

3. Primorsko-goranska i Istarska županija

4. SZ i središnja Hrv. s Banovinom, Kordunom i sisačkim podr. te dvije slavonske:

5. Istočna Slavonija s granicama Osjek-Đakovo-Županja i

6. Zapadna Slavonija na međama Kutina-Bjelovar-Koprivnica

7. Zagrebačka aglomeracija kao 7. jedinica

Kod gradova ne bi bilo posebnih redukcija s obzirom da je tek nekoliko njih steklo taj status važećim preustrojem RH. Tek neke od njih vratiti na staus općine. Kod općina (ne računajući posebnost otoka s minimalno 500 stalnih stanovnika) bi se puno toga moglo kresati. Primarni kriteriji su zemljopisni položaj i samoodrživost.

Kao primjer navodin sredinu u kojoj već desetak godina prebivam nakon pola stoljeća izbivanja iz nje. Sadašnja Imotska krajina primjerice je nabujala s gradom i čak 9 općina na ukupnom teritoriju manjem od 700 km². Logično da grad Imotski u svojim današnjim granicama treba postojati kao upravno, školsko, kulturno, zdravstveno i svako drugo središte ovog kraja. Uz dvije središnje najnapučenije, infrastrukturno i na druge načine najpotentnije cjeline (općine) trebalo bi formirati jednu SZ i jednu JI općinu kao teritorijalno najveće s intencijom razvoja i renaseljavanja. Tako bi ovaj kraj uz sam grad imao još četiri smislene i samoodržive općine, od kojih bi dvije opustjele trebale regija i država revitalizirati. Ovakvim ustrojem otpada pet općina na području koje je gotovo okruglo tek 80-tim dijelom kopnene Hrvatske.

Makarsko primorje mikro je regija veličine kopna od tek 56 km² (trinaest puta manje od Imotske krajine) stisnulo se između mora i Biokova u najvećoj širini od neki 3 km. Logičnom bi se redukcijom svelo na jedan grad i tek dvije općine umjesto sadašnjih pet.

Potpuno novim i totalno redizajniranim Zakonom o izborima, referendumima i sličnim oblicima posredne i neposredne demokracije, trebalo bi stvoriti dva saborska doma s bitno manjim brojem neposredno izabranih zastupnika. Zastupnici se mogu odreći, mogu zamrznuti i prenijeti svoj mandat drugoj osobi. Zakon o političkim strankama i drugim oblicima političkog zajedništva urediti prijenos mandata. Zastupnici se mogu kandidirati i na drugim izborima, ali tek kad se trajno odreknu mandata ili mjesta državnih dužnosnika te državne dužnosti koja priječi politički angažman. Zakonom urediti referendumski i svaki drugi oblik neposredne demokracije najvišeg standarda.

Riješiti se konačno Rankovića, Apisa, Kardelja i Tita i stvoriti državnu agenciju koja će skrbiti o informacijskoj sigurnosti zemlje te ustrojiti informatičke sigurnosne standarde u svim oblicima državne sigurnosti, uključivo pripremu i obradu izbornih materijala, unutar navedene Agencije. Ukinuti visoke cenzuse i omogućiti ravnopravnost dostupnosti političke participacije, napose izvan stranačke tj. neovisnih kandidatura.

Zaista je puno razloga raširenoj pojavi izbornog bojkota svih oblika. Unatoč tome uvesti cenzus od potrebne četvrtine osvojnih glasova od ukupnog biračkog tijela tj. njegova spiskovima utvrđenog broja u državi RH, a ne izvan nje gdje god živijeli Hrvati.

Pooštriti uvjete za registraciju i raspuštanje političkih stranaka kao nositeljica političko stranačkog udruživanja, a isto smanjiti skupinama građana koji se mogu politički udruživati i na druge načine.

I na kraju, iznimna vijest, makar naoko ne bitna za lokalne izbore. Matijasu nek je tebi dika što ti mičeš Jolu „pravednika“. Kesa mu se dukatima nakrcala, gmizavcima nek je za to hvala. Bašku Vodu na noge podiži neka sretnik put pržuna biži.

Vi, bašćani iz slavnih plemena držite se kano preci u stara vremena. Svi u jedan glas kako kaže Matijas!!!