CAMINO – IZ SANTIAGA DE COMPOSTELE S LJUBAVLJU
Tekst: Hana Batcha Frančić
Foto: Medjimurski.hr
Biljana Fundak iz Preloga (rodom iz Kotoribe) 46-godišnja je magistrica farmacije koja je prije godinu dana doživjela pustolovinu svog života: ta je žena, uvijek našminkana i nasmiješena u sigurnosti apoteke u kojoj radi, ostavila šminku, uzela ruksak te u 29 dana prohodala 800 km Camina – francuske rute Puta svetog Jakova koji vodi do španjolskoga grada Santiago de Compostela, i još o tome – napisala i knjigu!
Promocija njezine knjige „Camino: Hodočašće, avantura ili poziv?“, u izdanju Biblioteke Insula održat će se 29. listopada 2024. godine u 18 sati u Čakovcu, a dotle smo odlučili zaviriti iza kulisa ovog nesvakidašnjeg događaja.
‘PRVO SAM MISLILA DA JE CAMINO IME GRADA!’
– Prvo sam mislila da je Camino grad! Na ovu avanturu odlučila sam se zajedno s Renatom Bihar. Dana 29. rujna 2024. godine bilo nam je točno godinu dana kako smo se u vrtlogu svakojakih emocija našle pred katedralom u Santiagu de Composteli završivši svoj francuski Camino dug 800 km! – kaže Biljana.
Hodanje za nju nije bilo ništa neuobičajeno, jer, kaže, od 2009. godine aktivna je nordijska hodačica koja dnevno prohoda minimalno 10 kilometara (hodanje joj je, ovisno o raspoloženju, antistres terapija ili pak vid meditacije), ali iznenađenje su bili planinski krajolici.
– Nitko vam ne kaže da je to zapravo planinarenje, a ne hodanje po ravnom. Svakako vam trebaju kreme, tablete protiv bolova, elastični zavoji i sl. Bilo je dana kad smo se smijale i dana kad smo se plakale – priča Biljana, koja je zajedno s Renatom uspješno savladala ovaj izazov i ujedno pronašla pisca u sebi.
KNJIGA JE NASTALA IZ VIBER BILJEŠKI
– Naslov knjige ujedno priča o razlozima zašto se ljudi odlučuju za Camino. Naš razlog saznat će oni koji otvore i pročitaju knjigu – dodaje Biljana i objašnjava nam kako je nastala njezina knjiga:
– Inače ne pišem i ne vodim dnevnik i nikad nisam. Iako je knjiga napisana u obliku dnevnika, s umetnutim korisnim crticama i informacijama – kao primjerice što ponijeti na Camino u taj jedan ruksak, to nije bilo vođenje dnevnika već svakodnevno večernje javljanje prijateljima i rodbini na Viber grupi pod nazivom „Camino R&B 2023“, koju je činilo 40 ljudi kojima sam realistički, na humoristični način, ispričala dan koji je bio iza nas!
– Već prvi dan javljanja na Viberu odmah sam shvatila da imam još puno toga za reći, a rečenice su se samo rađale u glavi. Već nakon nekoliko dana, kako su misli i rečenice navirale, počela sam ih sve zapisivati u „Moje bilješke“ na Viberu (ruka mi je bila prespora za bilježnicu) već tijekom dana, kod pauza od hodanja, da ne izgum rečenice koje su po putu navirale. Negdje peti dan, nakon što me mama, umirovljena učiteljica hrvatskog, pohvalila za pisanje pa sam joj morala vjerovati, počela sam opširnije opisivati i baš si dala oduška u pisanju – priča Biljana.
PRIJATELJE NAVUKLA NA ČITANJE, SEBE NA PISANJE
Rečenice iz Viber bilješki je zatim navečer nadopunjavala i slala na Viber grupu, a pratitelji su nestrpljivo čekali nove izvještaje svaki dan. Nakon cjelodnevnog hodanja, Biljana i Renata dolazile su u hodočasničke domove na večeru, higijenu, pranje veša i spavanje. No, koliko god umorna bila, Biljana je jedva čekala da napiše kako je prošao dan.
– Svi smo se navukli. Ja na pisanje, oni na čitanje. Renata i ja smo hodale od 28 do 36 km svaki dan. Puno je iskustva, spoznaja i poznanstva bilo u tim kilometrima. Hodale smo bez šminke, što mi je bilo osvježenje, ne brinuti o nanošenju i skidanju šminke. Sa sobom možete ponijeti samo rusak težak desetinu svoje kilaže.
Na Caminu sam shvatila da čovjek za sreću treba jako malo. Ideš na put s dvije majice i dovoljne su vam, jednu opereš, drugu obučeš. Shvatiš da odjeća nije bitna. Tamo čovjek stekne temeljne vrijednosti, skromnost i zadovoljstvo s malim stvarima, dobijete snagu za životnim promjenama i suočavanje s novim životnim izazovima, kao da počinje jedan novi život! – opisuje Biljana.
‘OVA KNJIGA DAR JE CAMINA MENI!’
– Gotovo sve je opisano u knjizi. Knjizi koja nije ni bila planirana! Ja sam samo pisala, ali drugi su krenuli pričati o knjizi. Zapravo, knjiga je već bila rođena na Caminu! – zaključila je i dodala:
– Nakon povratka u Hrvatsku, nastavila sam pisati, dopunjavati i oblikovati tekst. S knjigom sam stotinjak puta prohodala Camino i upamtila skoro svaki trenutak proveden na njemu. Knjiga mi je bila u glavi, čak sam znala kako će i naslovnica izgledati! Znala sam da je želim i razmišljala o načinu kako će ugledati svijetlo dana. I našla ga! Javila sam se na Insulin natječaj i bila odabrana. Saznavši da sam odabrana, istovremeno sam bila i presretna i ponosna i zadovoljna jer sam znala da imam knjigu, dar Camina meni.
ZA OVAKVU AVANTURU TREBA I DOBAR ŠEF!
Ovom prilikom, Biljana je zahvalila i svom šefu iz Ljekarne Petek koji je bio jako susretljiv i dao joj 5 tjedana godišnjeg u komadu (4 tjedna za putovanje i tjedan dana za odmor od toga). Povodom promocije svoje knjige u Čakovcu 29. listopada, Biljana je napomenula i sljedeće:
– Osim Insuline promocije, planiram organizirati i svoje promocije koje bi se održale u Prelogu, gradu u kojem živim i u Svetom Đurđu, mjestu u kojem radim. Ima poziva od raznih entuzijasta da njihovim prijateljima, udrugama i društvima ispričam priču koju sam ispričala u knjizi. Veselim se svakom druženju, prezentaciji knjige, razgovoru o Caminu i podršci koju želim dati svakome tko se dvoumi o hodanju Caminom!
