KLIMATSKA KRIZA 2050. GODINE 7. DIO
Tekst: K. S.
Foto: M. T.
Od neugodnog sučeljavanja s klimatskom inkvizicijom, pitam se kad će me ponovo dohvatiti, i kako da se tada izvučem? Zato pažljivo pratim što rade, kakve slučajeve procesuiraju i kakve presude donose.
Inkvizicija ne spava, naprotiv
Nedavno mi je došla u ruke presuda jednom čovjeku kojem je izgorjela kuća, a njega su procesuirali zbog nenajavljene i nedopuštene emisije CO2. Jadnik je ostao bez kuće i auta koji su izgorjeli, pri čemu je oslobođena golema količina CO2 ali i drugih toksičnih spojeva.
Kako je do toga došlo? Relativno imućni poduzetnik je kupio novi električni automobil. Parkirao ga je u garaži uz kuću da ga zaštiti od sunca, vjetra, kiše, prašine i tko zna čega drugog. Jednog dana je njegov sin uočio da se na autu skupilo nešto prašine pa ga je počeo prati vodom. Tko zna kako je voda prodrla do litijske baterije koja se zapalila, a požar se proširio na garažu, a potom i na kuću. Vatrogasci su odmah pozvani, ali su pitali što gori, pa kad su čuli da gori električni automobil ispričali su se da Opća polica osiguranja od požara ne pokriva gašenje litijskih baterija i spustili su slušalicu. Jadnik nije imao druge, pa je pokušao gasiti auto vodom, a ovaj je sve jače gorio. Kad je već prijetilo da se požar proširi na ostale kuće u kvartu, vatrogasci su vlasnika zapaljene kuće i auta priveli u policijsku postaju pod optužbom da raspiruje požar, što je ravno terorizmu! Jadnik je bio u čudu kako on kao žrtva postaje glavni krivac kojem prijeti zatvorska kazna. No, možda bi za njega odlazak u zatvor bio čak dobar, jer više nema kuću, a napustila ga je i žena s djetetom pošto više nema gdje stanovati. Koliko sam zapamtio, dobio je uvjetnu vremensku kaznu, a od osiguranja odbijenicu. Zato sam sretan što nemam auto!
Vjerujem da bi se našlo još puno sličnih tužnih primjera. No, ima i bizarnijih. Inkvizicija u pravilu ne oslobađa nikoga. Pa ipak to se tu i tamo znalo dogoditi. Prijatelj iz škole je zaboravio na ženin rođendan ili godišnjicu braka, što ju je toliko ozlojedilo da je počela na njega tako vikati i psovati da je njen CO2 čip odmah prijavio drastični porast emisije CO2, zbog čega je intervenirala policija koja ju je odvela na „hlađenje“, a mog prijatelja oslobodila krivice. Zamalo je stradao zbog datuma!
Govorka se da Inkvizicija šalje i tajne agente, špijune i provokatore koji presreću ljude u parku pa ih svašta ispituju, prijateljski naravno. Poslije može uslijediti prijava, pa si tada na mukama. Malo sam sumnjičav na te glasine koje si penzioneri došaptavaju na klupici u parku, ali opreza nikad dosta! Gdje ima dima, ima i vatre, a tamo je i vražji CO2! Zato je moja mama znala reći „sine, pamet u glavu i jezik za zube“.
Ajme, Sunce nije vječno!
Ovih su se dana mediji raspisali o slabljenju Sunčeve aktivnosti, što su katastrofisti odmah prepoznali kao ranu najavu njegovog gašenja. Umro sam od smijeha, ali je to pogodilo zelene koji se zaklinju u besplatnu energiju Sunca. Sad su u posvemašnjoj panici, jer u tom scenariju izlaza nema, nema ni šanse da napustimo planet. Pa što sad? Netko je u jeku srcedrapateljnih lamentacija na tu temu, kojih su mediji punipuncati, izjavio da je možda pravo vrijeme da počnemo eksploatirati energiju koje je Sunce tijekom milijarda godina pohranilo u dubini našeg planeta. Zazvučalo je dobro, pa čak je i zaiskrio lagani optimizam, dok se netko nije odvažio da to protumači laičkim rječnikom kojeg mogu razumjeti i oni koji su markirali veći dio škole, a to je da to znači eksploataciju fosilnih goriva.
Na prvi pogled, to je hereza, ali na drugi … zašto ne? Političari su odmah oformili posebni thinktank da o tome dade ekspertno mišljenje. U tu skupinu mudraca su uključili najviđenije filozofe, predstavnike vladajućih političkih stranaka, jednog aktivista (radi ideološke ravnoteže), i jednog energetičara. Ekipa je otišla u Davos u Švicarskoj da na miru raspravi problem. Još uvijek su tamo. Navodno se ne mogu vratiti kućama jer je nestašica energenata ograničila putovanja isključivo na električne željeznice koje su pretrpane putnicima i nikome ne mogu jamčiti komfor, diskreciju i zaštitu od bučne djece.
Učene ljude malo tko sluša, pa je svima promaklo da su se neki astronomi drznuli protusloviti konsenzusu većine laika tumačenjem da je to normalno ponašanje naše zvijezde koja ima cikluse pojačane i smanjene aktivnosti o kojoj ovise i klimatske promjene, i da se to događalo i u ne tako davnoj prošlosti, na primjer za Malog ledenog doba (1303. – 1850.).
Tko pod drugim jamu kopa
Stara izreka počinje „tko pod drugim jamu“… a ja dodajem „je rudar“! Zašto to ističem? Pa da dokažem da i rudarstvo postoji. Milenijima je održavalo i hranilo našu civilizaciju, baš kao što majčino mlijeko hrani bebe. I sada bi se toga trebali odreći? Ako promotrite pažljivo, u stvari ga nitko nije zabranio niti ga se odrekao, samo ga zeleni ne žele u Europi. U dalekim azijskim zemljama je sasvim ok, jer nam trebaju njihove sirovine. Kojeg li licemjerja, štite samo svoj dio planeta, a ostatak se mirne savjesti može uništiti radi naše komocije! Kao da ne živimo na istom svemirskom tijelu! Tako su nekada razmišljale kolonijalne sile, ali se nisu skrivale iza hinjene brige za planet i okoliš. A danas? Sve za zaštitu okoliša! Iskopat ćemo i zadnji gram litija, nikla i kobalta na štetu lokalnog stanovništva, a kad oni krenu na bogati zapad u potrazi za kruhom i sigurnošću, zaustavit ćemo ih zidovima i bodljikavim žicama, policijom i vojskom. Nek’ umru na granicama Europe koja ih je svojom sebičnošću iscrpila. Tako je to bilo i u davnoj prošlosti, ništa se nije promijenilo. Jednom rob zauvijek rob.
(nastavit će se)
