HAŠKI KRIVOLOV MIROSLAVA TUĐMANA
Tekst: D. S. / HINA
Foto: HSN
U hotelu Sheraton u Zagrebu je u četvrtak, 28. studenog 2019. održano pred mnogobrojnom publikom predstavljanje knjige Haški krivolov autora Miroslava Tuđmana. Tuđmanovu knjigu je objavila Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba u opsegu od 511 stranica. Uz autora, knjigu su predstavili akademik Davorin Rudolf, povjesničar Ivo Lučić, odvjetnica Nika Pinter, a u ime nakladnika Anita Šikić i Željko Raguž. Knjiga “Haški krivolov – Analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74” dr. Miroslava Tuđmana vrijedan je i autentičan doprinos izučavanju prakse Međunarodnoga kaznenoga tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) te znanstvena analiza proceduralnih, ali i supstantivnih pogrešaka koje su vijeća toga Tribunala, i to u sklopu Raspravnog i Žalbenog vijeća, počinila u predmetu Prlić i dr. Kako navode pojedini kritičari i to temeljem podrobne analitike, knjiga prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana vremenom će postati klasik crne kronike jednoga nedomišljena eksperimenta koji je nepovratno kolabirao tragičnim finalom nepravedna suđenja u predmetu Prlić i dr.
NAJDUŽI I NAJSLOŽENIJI POSTUPAK PRED MKSJ
Riječ je o jednom od najsloženijih i najdužih sudskih postupaka koji se vodio pred MKSJ. Optužnica je potvrđena još 2004. godine, a presuda je donesena potkraj 2017. godine. Predloženo je više od 10 tisuća dokaza od kojih i brojni dokazi obrana optuženika koji su bez valjana obrazloženja odbijeni ili jednostavno zanemareni iako je nedvojbena njihova iznimna probativna vrijednost kako u odnosu na okolnosti navodna zajedničkoga zločinačkog pothvata, tako i glede navodna sudjelovanja i doprinosa optuženika u njegovu stvaranju i održavanju.
KARAĐORĐEVO POSLUŽILO KAO KRUNSKI DOKAZ
U svojoj knjizi dr. Tuđman detaljno se bavi argumentacijom Raspravnoga i Žalbenoga vijeća u odbijanju dokaznih prijedloga obrane i usvajanju dokaznih prijedloga Tužiteljstva bez primjerena obrazloženja.
Naime, dr. Miroslav Tuđman na temelju niza argumenata, transkripata i izjava tvrdi da se “optužnica i presuda o tom pothvatu ne zasnivaju na materijalnim činjenicama nego na interpretacijama pisanih dokumenata i to primarno predsjedničkih transkripata, te na iskazima svjedoka koji nisu neposredni sudionici određenih zbivanja nego njihovi tumači, zatim na ekspertizama i svjedocima teorije urote poput sastanka u Karađorđevu koji je krunski dokaz urote, a o čemu ne postoje ni svjedoci ni zapisnici.
Koncept odnosno teorija zajedničkoga zločinačkog pothvata u literaturi je označena i kao “mreža” odnosno “čarobni metak” tužiteljstva MKSJ koji omogućuje kažnjavanje i bez obzira na individualnu krivnju, već na temelju sama pripadanja određenoj civilnoj ili vojnoj strukturi, čiji su niže rangirani pripadnici počinili inkriminirana kaznena djela. Tuđman je istaknuo kako je knjiga analiza »dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata« u predmetu protiv dr. Jadranka Prlića, Brune Stojića, generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, te Valentina Ćorića i Berislava Pušića.
Brojni su autori takvu koncepciju proglasili promašenom i suprotnom temeljnim načelima kaznenog prava – načelu krivnje i načelu zakonitosti. Takva zatvorenost uz dozu samodostatnosti i institucionalna autizma, ignorancija i nepoštivanje temeljnih pravnih načela, ali i povijesnih činjenica, gotovo je bez presedana u povijesti međunarodnoga kaznenog sudovanja i s pravom je podvrgnuta kritici.
KRIVO ADRESIRANJE ZLOČINA
Kako je naglasio autor, naslov knjige je takav zato što je haški Tribunal krivo adresirao zločine za šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata, te zato što nije poštivao pravne norme i standarde, nego je »lovio u mutnome» kako bi bila podignuta optužnica, a potom i donijeta presuda – u suprotnosti sa činjenicama i raspoloživim dokazima.
Nadalje, dr. Tuđman navodi da je Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila politička organizacija Hrvata kao konstitutivnoga naroda, bez koje ne bi bila obranjena Bosna i Hercegovina od agresije, ali isto tako i spriječen prodor jugo-komunističke armije početkom 1992. prema Splitu i Zadru. Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila je politički odgovor protiv velikosrpske agresije, ali i muslimanskoga hegemonizma. Njezina jasna poruka je bila da su Hrvati konstitutivni i suvereni narod u Bosni i Hrecegovini, a te su se odredbe sačuvale i u Washingtonskim i Daytonskim sporazumima. Osim toga, Federacija je nastala na podlozi Owen-Stoltenbergova mirovna plana da se hrvatska i muslimanska republika ujedinjuju u Federaciju, koju čine kantoni.
POPRATNE RIJEČI GOSTIJU
Uz autora, u popratnom govoru akademik Rudolf je naglasio kako je knjiga vrijedan i autentičan doprinos proučavanju prakse Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Naglasio je kako se prof. Tuđman detaljno bavi argumentacijom raspravnoga i žalbenoga vijeća u odbijanju dokaznih prijedloga obrane i usvajanju dokaznih prijedloga tužiteljstva bez primjerena obrazloženja.
Odvjetnica Nika Pinter smatra kako su brojni autori koncepciju MKSJ proglasili promašenom i suprotnom temeljnim načelima kaznenog prava – načelu krivnje i načelu zakonitosti. Knjiga je, nadalje smatra odvjetnica Pniter, analiza na koji se način presude ne smiju pisati te kako se kazneni postupak ne smije voditi.
LUČIĆ O MESIĆU I UDBINOJ FARMI SVINJA
Po riječima povjesničara Ive Lučića knjiga je jedna cigla u zidu istine o hrvatskoj teškoj, ali slavnoj povijesti. Postupak u Haagu usporedio je s montiranim postupcima skupini Hrvata u Australiji kojeg je vodio tužitelj Graham Blewitt i skupini Hrvata lažno optuženih za ubojstvo ministra policije Federacije BiH Joze Leutara. Kako nadalje navodi, tzv. “Međunarodna zajednica” koju predstavljaju i simboliziraju osobe poput Grahama Blewitta, Carle del Ponte, Carla Bildta, Wolfganga Petritscha, Paddya Ashdowna, Carmela Agiusa i sličnih, ima ključnu ulogu u obespravljenju, iseljavanju i pokušaju uništenja Hrvata u BiH. Njima su u tome pomagali i mnogi u Republici Hrvatskoj i u BiH. Pritom svakako treba spomenuti bivšega predsjednika Stipu Mesića, ali i ne zaboraviti sve one njegove službenike i sljedbenike koji se nisu zadovoljili tek farmom svinja poput lažnog svjedoka iz jedne Blewittove australske priče.
