KLIMATSKA KRIZA 2050. GODINE 4. DIO

Tekst: K. S.

Foto: M. T.

Od sučeljavanja s porotom prošla su dva mjeseca. Razišli smo se u kiselom raspoloženju jer su nam se svima CO2 čipovi crvenili što je značilo da smo prešli dnevni limit emisije tog stakleničkog plina, i da se odmah moramo podvrgnuti postupku dekarbonizacije, a to znači da odmah moramo prionuti na spavanje, te da moramo mirovati sve dok čip ponovo ne zazeleni. Tu pomaže vještina joge, ali ju nemaju svi. Što se mene tiče, dobio sam na vremenu. A što se vremena pak tiče, kiša je prestala, a to je dobro.

Povratak Sunčeve energije

Dani su sada vedri, a naša solarna elektrana veselo proizvodi struju koja puni naš kućni akumulator pa smo sada u kući svi sretni. Doduše, samo po danu, to jest 10 sati dnevno. Susjeda s električnim autom smo poslali k vragu. Netko mu je izbušio gume. Struje sada ima dovoljno za sve potrebe osim za grijanje. Jednostavna računica kaže da krovna solarna elektrana površine 245 m2, u idealnim uvjetima tijekom dana proizvodi 49 kW struje na sat,  što podijeljeno na 16 kućanstava u mojoj zgradi iznosi 3 kW po stanu. To ni približno nije dostatno za sve potrebe, pa se struja ne troši na grijanje nego samo za kuhanje, napajanje računala i rasvjetu, uz povremeno korištenje stroja za pranje rublja i klime (ljeti). Moramo jako ekonomizirati s energijom, pa se akumulator puni samo viškovima struje u vrijeme kada susjedi nisu kod kuće. Na žalost, većina mojih susjeda su stalno kod kuće zbog poodmakle životne dobi.

Kada padne snijeg, unatoč suncu drastično padne proizvodnja struje, jer on zamrači solarne panele, a po zimi je i broj sunčanih dana manji od broja oblačnih! Tko se uopće sjetio ‘obnovljivih’ izvora energije i da oni mogu u potpunosti zamijeniti neobnovljive? Samo netko tko ili živi uz toplu Golfsku struju, ili uz aktivni vulkan.

Nagovaraju nas da iskoristimo geotermalne izvore energije, kao da živimo na Islandu. Ti pametnjakovići nikada nisu studirali geologiju, jer da jesu znali bi da je taj resurs jako lokaliziran pa se vruća voda ne može dopremati na velike udaljenosti, a i da je izdašnost bušotina vrlo mala i dostatna samo za grijanje sela ili manjih naselja. Osim ako živite na Islandu.

Da zaključim, smrzavamo se i vapimo za ogrjevom. Zbog toga su se mnogi već iselili iz grada i otišli živjeti u toplije krajeve, što je prouzročilo drastični pad cijena nekretnina u gradu, a isti trend vidimo širom Europe. U napuštene stanove su se ponegdje uselili beskućnici koji ne poštuju ograničenja i zabranu korištenja fosilnih goriva pa se griju na što stignu. Najčešće pale namještaj i grane iz parkova. Time se nekontrolirano oslobađa CO2 što ide na teret klimatske komune, ali i mijenja strukturu i broj njenih stanovnika, što je razlog nedavne inicijative za njihovo prekrajanje.

Zima – ljeto 2051.

Meteorolozi se zaklinju u globalno zatopljenje, što se u SAD sluša s gnušanjem jer je ove zime samo u New Yorku od hladnoće umrlo više od 200 ljudi, a desetci tisuća su se smrzavali u hladnim domovima. Srećom po Amerikance, oni su izašli iz klimatske agende pa se bahato griju na struju koju proizvode termo i nuklearne elektrane. Tamo Greta nije uspjela zaluditi djecu štrajkovima za klimu koji su se proširili po cijeloj Europi. Markiranje iz škole je poznato još od antike, a bistra djeca su pronalazila maštovite izlike da ne idu u školu. Baš kao i Greta, kojoj se to naposljetku isplatilo pa je mukte proputovala svijet i lijepo zaradila na prodaji knjige i filma.

Dugo toplo ljeto

Sad nam najavljuju dugo i vruće ljeto. Opet se moram zapitati – tko tu koga? Pa normalno je da je ljeto vruće, takvo je po definiciji. Ali, pamtim i drukčija ljeta. Bilo je godina kada su ljetne oluje bile svaki mjesec, barem po jedna, i nakon svake bi puhala jaka bura, ponekad toliko snažna da trajekt ili katamaran nije niti isplovio prema otocima. A opet, bilo je i ljeta kada noćne temperature nisu pale ispod 32-33C, pa sam spavao (bolje reći ležao i hranio komarce) u dvorištu. Asfalt se znao rastopiti, tako da se parkirani automobili navečer nisu mogli pomaknuti jer su im gume bile doslovce vulkanizirane za cestu. Tada to nitko nije pripisivao globalnom zatopljenju, niti antropogenom utjecaju na klimu, jer su ti pojmovi izmišljeni kasnije. Više nas je brinula nestašica pitke vode, šećera i kave, pa se putovalo u Trst po kućne potrepštine. Tko ne vjeruje, može provjeriti dnevne novine iz 1970-tih godina.

Klime i klima

Eto, došlo je i ljeto, opet u jednom danu. Još jučer smo cvokotali na jutarnjem zubatom suncu koje je stidljivo provirilo iz tankih rupa u tmurnim oblacima koji su nas veći dio dana zalijevali kišurinom. Poslijepodne se razvedrilo i ubojite sunčeve zrake su se nenajavljeno sručile na napaćene i promrzle ljude. Pun nepovjerenja u vremensku prognozu, izšuljao sam se iz kuće da provjerim stanje. Što sporije – to bolje, da ne izazivam vraga s mojim CO2 čipom. Idućih dana sam se ipak držao podalje od ulice pa sam kibio na svijet s balkona u maniri starih baba koje su u mojem djetinjstvu s prozora nadzirale i komentirale ulični život.

Zagrijalo je, a vani se ništa nije događalo, čak nije bilo ni šetača pasa. Prošetao sam do obližnjeg kafića na kavu. Jutro je, a već je vruće. Prolazim pored susjedne zgrade kad me doslovce opekao vreli zrak koji je puhao iz klime stana u prizemlju. Trebalo se udaljiti od te zgrade barem pedesetak metara da se odmaknem od te antropogene vreline koja se ispuhivala iz svih njihovih klima. Do nedavno su se žalili na hladnoću, a sad se žale na vrućinu, pa tko bi njima ugodio? Ali, nije to bez vraga! Ako iz bezbroj klima-uređaja ispuhujete topli zrak iz stanova, grijete svojom toplinom ulice i pridonosite njihovom zagrijavanju više nego CO2 ili bilo koji staklenički plin! Znači, postoji i nezanemarivo antropogeno zagrijavanje, ali na lokalnom planu, gradsko. A na njega bi se vrlo jednostavno moglo utjecati samo gašenjem klima-uređaja. Ali to nikome ne pada na pamet! Pa kako je čovječanstvo opstalo svih prethodnih stoljeća bez tog bisera tehnologije 20. stoljeća?

Gradske su temperature ovih dana dosegle rekordne vrijednosti. Planinske pak nisu pokazale ništa neuobičajeno za ovo godišnje doba. No, kako su naselja u stvari posvuda, to se toplinski učinak klima-uređaja nažalost osjeti i u obližnjim brdima, a to je izlika da nam se ograniči emisija CO2, zabrani roštiljanje, korištenje fosilnih goriva, pa čak konzumacija meni jako dragog graha!

(Nastavak slijedi)

 

 

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon