POZADINA NASRTAJA TELEGRAMA NA P. KALINIĆA

Tekst: Panopticum

Foto: Republika/A. H.

Uslijed prirodnih katastrofa koje ne biraju mjesto i vrijeme, a pogodile su u posljenjih nekoliko mjeseci hrvatsku metropolu, na portalu Telegram objavljen je tekst izvjesnog Kristijana Došena pod naslovom „Kako su potres, poplava i korona razotkrile Bandićevog ključnog čovjeka za katastrofe”, a posvećen je Pavlu Kaliniću. Spomenuti tekst predstavlja doslovno sprdanje s činjenicama. Hrvatske javnosti radi, ali i novinarske struke, važno je napomenuti da u pozadini tog, ali i drugih novinskih članaka koji se publiciraju u produkciji portala Telegram na temu pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, Pavla Kalinića, a na čijem je čelu odbjegli nekadašnji vlasnik EPH-a, Ninoslav Pavić, nemaju za utemeljenje objektivno izvještavanje hrvatske javnosti već u sebi sadrže prikriveni motiv bezobzirne osvete vlasnika portala, a koji ga godinama žulja, obzirom na činjenice koje iznosimo u nastavku teksta.

ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA ZA OSVAJANJE MEDIJSKOG PROSTORA

Naime, opće je poznata činjenica da je zbog dugodišnjeg gospodarskog kriminala nekadašnji vlasnik Europapress Holdinga, Ninoslav Pavić uhićen u večernjim satima 4. prosinca 2000. godine. Uz Pavića uhićeni su Vinko Grubišić, Juraj Hrvačić, Ivan Majić, Zdravko Jurak, Dražen Mandić i Anton Crlenjak, te su iza ponoći u pratnji policije u civilu prepraćeni kod istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu.

Ministarstva pravosuđa i unutarnjih poslova potvrdila su u ponedjeljak, 5. prosinca 2000. da je u tijeku policijska istraga u slučaju ortačkog ugovora, kojim su, kako je objavio list Republika, Pavić, Grubišić, Ivić Pašalić i Miroslav Kutle, htjeli u potpunosti kontrolirati hrvatski medijski prostor. Podsjetimo, tiskano izdanje lista Republika pokojnog Ive Pukanića objavila je presliku tajnog ortačkog ugovora. Potvrdu postojanja tog ugovora dao je i neizravno tadašnji direktor EPH Christoph Rohner koji je izjavio da je tzv. “ortački ugovor” objavljen u listu Republika zastario, budući su to bile tek strateške namjere iz prošlosti, ali koje nikad nisu realizirane. Dakle, priznao je postojanje ugovora koji, navodno, nije realiziran ali samim time je priznao i utemeljeno postupanje policije i hrvatskog pravosuđa.

KAKO JE NINOSLAV PAVIĆ PUŠTEN IZ PRITVORA

Kako je izjavio tadašnji ministar pravosuđa RH Stjepan Ivanišević na tiskovnoj konferenciji, istraga protiv Ninoslava Pavića i njegovih ortaka pokrenuta je zbog osnovane sumnje da je »sudionicima toga ugovora bila svrha ostvariti dominaciju u području elektroničkih i tiskanih medija«. Nakon toga, počeli su neopisivi politički pritisci na tadašnjeg premijera Ivicu Račana da se osumnjičeni Ninoslav Pavić pusti iz pritvora.

Međutim, tadašnji ministar pravosuđa RH Stjepan Ivanišević odbio je potpisati taj na zakonu neutemeljeni dokument o puštanju iz pritvora Ninoslava Pavića, te podnio ostavku. Zbog svega toga Račanov kabinet potresao je neopisiv skandal obzirom na antikorupcijsku kampanju kojom je SDP tada došao na vlast dobivši povjerenje građana Republike Hrvatske. Tada, gotovo cijela Vlada Ivice Račana i njegovi najbliži suradnici, među kojima i Pavle Kalinić, bili su protiv protuzakonitog postupanja i uplitanja izvršne u pravosudnu vlast Republike Hrvatske na način da se Ninoslav Pavić pusti iz pritovora, međutim tadašnji premijer Račan je na mjesto Stjepana Ivaniševića predložio, a Sabor imenovao novu ministricu pravosuđa Ingrid Antičević Marinović koja je po partijskom zadatku potpisala Pavićevo puštanje na slobodu. Dakle, Ninoslav Pavić nije pušten iz hrvatskog zatvora temeljem vjerodostojnog rješenja suda već političkom odlukom koju je potpisala novoimenovana ministrica pravosuđa Antičević Marinović, poznatija u političkim krugovima kao “pčelica Maja”. Poveznicu stanja u hrvatskom pravosuđu s Ingrid Antičević Marinović, trenutno na funkciji sutkinje Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje je još uvijek aktualno, možda je najbolje opisao u svom novinarsko-odvjetničkom osvrtu Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković u tekstu pod naslovom “SAPIENTI SAT: Pipl mast trast as!”.

KAD KRIMINALAC MORALIZIRA

U takvim okolnostima hrvatski medijski prostor dobrim dijelom satkan je od likova poput Ninoslava Pavića koji je, očito, i nakon svega što mu se dogodilo s aferom Gruppo, nastavio sa svojom ustaljenom praksom i dalje u poslovnoj karijeri nakladnika i publiciste. Dakle, izvana presvučen pozlatom medijskog mogula, a iznutra sitni kriminalac koji je i vlastitu punicu umočio u kriminal na projektu Rotonde u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici. Nadalje, nekadašnji EPH, poznatiji u javnosti kao “epehazija” drmala je naslovnicama i pratila svaki korak vlasti bez obzira na redakcijsko političko uvjerenje. Prema pisanju pojedinih hrvatskih medija, a koji nikada nisu demantirani, Paviću je EPH služila i za reketarenje pojedinih ljudi i tvrtki, a sakupljač reketa uvaženog nakladnika nije bio nitko drugi do Orsat Miljenić, trenutno na poziciji voditelja ureda predsjednika RH, Zorana Milanovića. Miljenić je osim što je sakupljao novac i usluge od žrtava Pavićevog medijskog reketarenja, ostao upamćen u međunarodnoj zajednici kao falsifikator i kurir službene dokumentacije Republike Hrvatske za potrebe suda u Haagu temeljem koje su osuđeni nevini ljudi na dugogodišnje zatvorske kazne.

Osim što je volio formirati medijsku javnu sliku Hrvatske, Ninoslav Pavić je volio i novac. Naime, opće poznata stvar je kako je Pavić, odnosno EPH kojim je upravljao dugi niz godina, Republci Hrvatskoj ostao dužan iznos od preko 2 (slovima: dvije) milijarde kuna na ime poreznog duga, te uz pomoć politike ušao u fantomsku predstečajnu nagodbu u vrijeme suspektnog ministra financija RH, Slavka Linića. Za razliku od Ninoslava Pavića, a usporedbe radi, ravnateljica Porezne prave za vrijeme mandata ministra financija Slavka Linića, Nada Čavlović Smiljanec osuđena je i kažnjena prije nekoliko tjedana s dvije godine zatvora za prolongiranje naplate poreznog duga osječkom poduzetniku Željku Bilošu. O Pavićevoj ljubavnoj idili s osuđenim bivšim premijerom Ivom Sanaderom bolje da ni ne govorimo.

Bježeći pred financijskim slomom Ninoslav Pavić je prodao svoje udjele u EPH pokojnom odvjetniku Marijanu Hanžekoviću, čije nasljendike sada sudski tuži, tražeći oko 260 milijuna kuna odštete. Drugim riječima, želi još novca.

Posebnu financijsku epizodu u životu Ninoslava Pavića, u poslovom smislu, čini odnos s Damirom Farkašem i tvrtkom Hypo Consultants koja je često bila predmet podnošenja kaznenih prijava tijelima DORH-a. Sve to Pavić je prevladao u političko-poslovnom slalomu gdje mu je čak i nekadašnji ministar policije iz kvote SDP-a spavao u stanu čije je vlasništvo (Com Com d.o.o.) formalno pripadalo konglomeratu EPH.

Odlaskom iz EPH Ninoslav Pavić osniva Telegram u tiskanom i elektronskom izdanju te seli u arhitektonski identičnu zgradu onoj EPH, ali na drugoj adresi u Zagrebu koja je istovremeno sagrađena kada i ona u Koranskoj 2. U istoj Pavićevoj zgradi gdje se nalazi redakcija Telegrama, stoluje i njegov nekadašnji kompanjon iz propale tvrtke Adriatica Net, Marko Vojković, poznatiji u javnosti kao knjigovođa Josipovićevog ZAMP-a. Pokrečući novi medij, na čelo nove tvrtke Telegram media grupa d.o.o. postavlja svog ne pretjerano talentiranog sina Mirana Pavića kojem je prije toga financirao vrtoglavo skupo višegodišnje školovanje u inozemstvu.

POKUŠAJ DESTABILIZIRANJA LOKALNE VLASTI

Ne ulazeći u profesionalno mišljenje struke, kako građevinske, tako i meteorološke, kao ni u predizbornu kampanju za lokalne izbore koji će se održati u svibnju 2021. godine, a koja je već započela završetkom parlamentarnih izbora, mišljenja smo da osoba prikrivena novinarskim perima redakcije kojoj je neformalni vlasnik, ne predstavlja vjerodostojan način oslikavanja činjeničnog stanja, posebno ako dolazi od osobe poput Ninoslava Pavića koji je detektiran, ali nikada procesuiran kriminalac. Politika koja je to sve omogučila Ninoslavu Paviću putem svojih institucija, nikada ne sankcioniravši takvu osobu, upravo je dobila svoju nevjerodostojnu predstavnicu u Uredu europske javne tužiteljce, Laure Codruţa Kövesi, u liku i djelu Tamare Laptoš.

Posebno je zabrinjavajuće da se na navedene Pavićeve medijske objave odmah sinhronizirano nadovezuju političke grupacije ili pojedinci koji pretendiraju ka preuzimanju lokalne vlasti, od kojih je Grad Zagreb posebna političko-financijska delicija. Također, jedan od mogućih povoda na javni obračun s pročelnikom zagrebačkog UHS-a, Pavla Kalinića jest njegov nedavni medijski komentar o stanju na političkoj sceni Zagreba, a i šire, kojim se osvrnuo na financiranje gradske oporbe putem tzv. NGO udruga, kazavši pritom na su redom financirane putem Georga Sorosa.

Nastavno na iznjeto, slikovit primjer tog sinergijsko medijsko-političkog djelovanja je pojava Anke Mrak Taritaš, neprocesuirane građevinske barunice iz Gunje, kao moguće kanditakinje za mjesto gradonačelnice Zagreba. Gotovo identično kao i u slučaju Ninoslava Pavića, Mrak Taritaš umjesto da završi u Rementincu nakon lopovluka u Gunji, i to službenom prijavom MUP-u od strane SOA-e, dobila je političko-pravosudnu zaštitu s odbačajem kaznenih prijava financijski težih od bojanja Sanaderovih tunela.

No, bilo kako bilo, te držeći se objektivnog stava, dijelimo mišljenje da će zadnju riječ o dosadašnjem upravljanju hrvatskim glavnim gradom dati birači na sljedećim izborima, a ne spisatelji novinarskih pamfleta i njihovi prikriveni politički sponzori.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon