IGP (IV. DIO): MI HRVATI! MI EUROPLJANI!
Tekst: Branka Šeparović
Foto: HRT/R. T./B. Š.
More je modri, slani, vodeni pokrivač nad 71 posto površine Planeta, i oplakuje (izraz dolazi vjerojatno od suza koje su isto slane) dijelove kopna – staništa ljudi. Najveći su kontinenti, ima ih sedam, a Europa je 6. po veličini. Taj naš usidreni brod, naša jedina domaja Europa izdvaja se iz ostalih kontinenata sa dvije posebnosti. Jedini je kontinent koji nema potpuno okruženje morem. Na sjeveru Arktički ocean, na zapadu Atlantik, a prije 25 milijuna godina njegove oceanske vode ulile su se na jugu, u Sredozemni bazen, pa u njegovom Jadranskom zaljevu zaigrali čaroban splet vode i kopna. Ali na istoku granica ide tek slijedom vodenih tokova, usjeka rijeka i uz mora kojima graničimo sa Azijom. Dakle, po geografskim kriterijima to je euroazijski kontinent, ali je ipak Europi samostalnost, izdvajanje u zasebnu cjelinu izborila jedinstvena, veličanstvena, fascinantna civilizacija – nikla i procvjetala na blaženstvu kršćanstva.
EU GNIJEZDO OD 50 RAZLIČITIH NARODA
Kroz mnoga stoljeća razvijala se, snažila i širila ljudska uljudba i kultura po velikom dijelu svijeta, danas poznatog kao zapadna civilizacija a Europa je njeno ishodište sa površine od 10.800.000 km2, što je tek 2 posto ukupne Zemljine površine, odnosno 6,8 posto ukupnog kopna. Međutim, kao kontinent Europa se razlikuje od ostalih, koje karakterizira sličnost stanovništva, sa činjenicom da ovdje, kod nas, živi više od 50 različitih naroda u svojim suverenim državama, a šest ih je ograničenog suvereniteta. U raznolikoj klimi i bogatoj bioraznovrsnosti, živi 11 posto svjetske populacije: Europljani, popis 2018.: 746.419.440 stanovnika (gustoća naseljenosti 72,9/km2). Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda, a pripala nam je kroz povijest zadatak, čast i slava da stoljećima čuvamo Europu i kršćanstvo pred najezdom nekršćana s druge strane Drine. U našim genima odzvanja sloboda, pa je tako EU za svoju himnu izabrala „Odu radosti“ Ludwiga van Beethovena, a Hrvati se proslavili „Himnom slobode“ od Ivana Gundulića dubrovčanina. Međutim, dok Europa potvrđuje slobodarstvo sa čak tri rezolucije protiv totalitarnih režima, Hrvatska ima politički bedem o koji se to obija.
REZOLUCIJA EU PARLAMENTA
Rim 2006. Rezolucija Vijeća Europe: „Totalitarni komunistički režimi što su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću bili su, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava, uključujući ubojstva i pogubljenja, kako individualna, tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrti od gladi, uništenje, prisilni rad i drugi oblici kolektivnog fizičkog mučenja.“
Rezolucija Europskog parlamenta: „Europska savijest o totalitarizmu obilježava pad komunizma i kraj komunističkih diktatura“ prihvatile su Mađarska, Estonija, Letonija, Litva, Poljska, i posljednjim zakonima zabranili isticanje nacističkih i komunističkih simbola, i slavljenje njihovih vođa u nedavnoj prošlosti.“
Slovačka je proglasila svog isusovca kardinala Jana Koreca „savješću slovačkog naroda“. On je rekao „posljednju riječ u životu čovjeka i naroda, naše povijesti, sadašnje i buduće Europe ima Bog. Komunizam i nacizam su pali jer su građeni bez Boga!“.
DOKUMENT EU SAVJESTI
2019. (predhrvatsko zasjedanje EU): „Rezolucija Europskog sjećanja na budućnost Europe“. Dokument je nastao kao potvrda uzornog europskog parlamentarizma i njegovog odmaka od svih totalitarizama. To je dokument europske savjesti, sjećanja i osude. Riječ – budućnost! Ocjenjuje i upozorava na izgubljeno vrijeme u nečinjenju otpora, što je usporilo uređivanje, normaliziranje i razvoj društava s komunističkim naslijeđem te dovelo u pitanje njihovu sigurnost, ali i europsko jedinstvo i sigurnost.
OPSTRUKCIJE NORMALNIH ODNOSA S EU
Ako žele vidjeti kako to izgleda u praksi, onda je to vrlo zorno na besprimjernom primjeru kako se odupiru jugokomunisti i njihovi ataci svemu što je za Hrvatsku važno, a pritom su se usredotočili na daljnje razaranje našeg državnog teritorija. Osim što su sa istim sojem ljudi sa druge strane granice dogovorili način kako uzeti Hrvatskoj dio kopna i mora u Piranskom zaljevu od poluotoka Kleka i na Prevlaci, još, da zločin bude strašniji a perverzija veća, sa tim nazvali su ih „neriješenim graničnim sporovima“, ometaju naš normalni odnos sa Europom i primjenu blagodati Međunarodnog prava UN-a. Naši „sunarodnjaci“ iz Europe kao „djedovine djedovina“, „domovine domovina“ moraju konačno saznati da su Hrvatsku okupirali upravo oni protiv koji su rezolucije uperene i zato stižu stalno antieuropske poruke. Šire laži po Europi o hrvatskom fašizmu, nalaze suradnike koji će na zahtjev slovenskih okupatora hrvatskog teritorija prijećiti ulazak Hrvatske u Europsku uniju, sada im je najnovije tumačenje kako ćemo imati velike štete i probleme ako se sa našim IGP priključimo nizu europskih IGP, jer će europski zakoni biti iznad naših. Daj Bože, jer smo u ovoj okupiranoj Hrvatskoj u posljednja tri desetljeća napravili više štete moru nego za vrijeme cijele povijesti: na morskom dnu pustoš, u vodama zagađenje, riba i svi morski organizmi nestaju, površina je pokrivena bezbrojem plovila zagađivača a obala unakažena sirovom betonizacijom…
PROGLAŠENJE IGP NAJAVLJENO NA PRVOJ SJEDNICI PLENKOVIĆEVE VLADE
Valja podsjetiti kako je od prvog trenutka pojave Andreja Plenkovića počeo napad na njega kao čovjeka Europe, kao projekta Bruxellesa, i to traje cijelo vrijeme očekivano kod lijevih, apsurdno kod desnih. Iz te činjenice se iščitava da je razlika u vanjskim prikazivanjima a identičnost u suštini. Posjedujem zapisnik sa prve sjednice Vlade, kojoj je kao premijer predsjedao Andrej Plenković. Odmah u uvodu rekao je da valja proglasiti IGP. Iza toga je zapisano: (slijedi diskusija..) cijelo vrijeme, dok se trabunjalo o nekakvom ZERP-u i slično, Andrej Plenković ni jednom se tome nije pridružio, a nedavno je izjavio: proglasit ćemo IGP do kraja jesenskog zasjedanja. Kada tako stvarno bude, trebat će dobro razmisliti zašto bi za Hrvatsku Europa i premijer, koji ima tako dobru reputaciju u Europi, bio problem a ne dar s neba. Proglašenje IGP je golem, nemjerljiv dar Hrvatskoj, jer dobivamo više od 27 tisuća km2 mora iste boje i iste vrste kao površine koje su ga do sada odjeljivale državnom granicom teritorijalnog mora.
SANADEROV I GRANIĆEV EKSPERT ZA MEĐUNARODNO PRAVO
Međutim, to je sasvim sigurno politička prekretnica u kojoj će se morati pitati i morati objašnjavati, jer veleizdaja koja nam je desetljećima branila korištenje bogatstva ima svoju cijenu i potrebu osude bezobrazluka. Vrlo rijetko, u sredini nekog teksta, možemo pročitati glas naroda: „Bez obzira tko je na vlasti, HDZ ili SDP, uvijek iza zastora isti močnici onemogućuju proglašenje IGP. Običnome čovjeku zaista je neobjašnjivo kako jedna od najljepših obala na svijetu i geostrateški jedna od najvažnijih obala euroazije nema IGP?“… ali zato, godinama imamo pravi medijski teror sa tim kako ih je anonimni čitatelj Hrvatskog tjednika opisao moćnicima. Tako jedan od naslova istaknutog velikim slovima piše: Razgovor sa ekspertom za Međunarodnom pravo, akademikom Rudolfom: „Gospodarski pojas bio je cijena koju smo platili kao ulaznicu u Europu“…!! To se odnosi na činjenicu da je Rudolf godinama pregovarao o onome o čemu se ne pregovara, sa Slovencima, i stalno javno tumačio kako oni nisu u pravu, ali su neugodni i uporni. Potom su ti koji nisu u pravu našli uz Rudolfa, Kosoricu, Pahora i sličnu bolumentu, ekipu koja je zaustavila pregovore Hrvatske sa EU, jer su se ljutili što smo htjeli proglasiti IGP, i tako prekinuti njihovu pomnu i dugo spremanu legalizaciju agresije. Ništa mi nismo morali dati, ništa nismo smjeli tumačiti i valja konačno pitati tko to plaća cijenu, za što i uime koga? Nije Međunarodno pravo mora hrvatska država i Jadransko more Hreljić. I ovih dana, u muci što su ovu veliku rundu izgubili, hrvatski izdajnici ponavljaju kako je Europa protiv i kako je naš interes na Jadranu ugrožen europskim propisima.
PISMO HRVATSKE RUŽE
Osim logike i Međunarodnog prava koje se može pročitati u svakoj knjizi, posebno Iblerovoj, postoje dokumenti, a među njima sljedeći: gospođa Ruža Tomašić, hrvatska europarlamentarka, uputila je 16. rujna 2013. pitanje za pisani odgovor upućeni Komisiji:
Predmet: Pravo RH na proglašenje Gospodarskog pojasa u Jadranskom moru.
Prema UN-ovoj konvenciji o pravu mora Republika Hrvatska ima nepobitno pravo na proglašenje svog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru. Osim toga, studija koja je o toj tematici naručila Komisija, ističe i pozitivne ekonomske učinke takvog proglašenja za hrvatsku ekonomiju, ali i na ekonomije ostalih mediteranskih članica i EU općenito. Ovim putem želim vas pitati ima li komisija formiran stav o proglašenju hrvatskog IGP i da li je ta opcija dostupna RH sa stajališta prava, ili pak postoje pravne prepreke od strane EU da naša država na taj način zaštiti svoje morske resurse…
Odgovor gđe Damanaki u ime komisije (25. listopada 2013.):
Proglašavanje IGP-a ostaje u nadležnosti obalnih država, dakle u EU-u, to su države članice koje imaju izlaz na more. Obalne države članice, uključujući Hrvatsku, suvereno mogu odlučiti hoće li proglasiti takav pojas u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora (UNCLOS) sa ciljem osiguravanja gospodarskog potencijala svojih resursa na održiv način. Komisija s pozornošću prati razvoj događaja na Sredozemlju u pogledu uspostavljanja pomorskih pojaseva, te u tom smislu priprema političke preporuke u skladu sa Konvencijom UN-a. Tom se političkom inicijativom nastoji pridonijeti potpunom iskorištavanju morskog bogatstva od strane država članica, promičući interese UN-a u području gospodarskog napretka, otvaranja radnih mjesta i rasta.
- napomena autorice: što ćemo sada sa tim činjenicama? kome to Europa nešto brani – tko se usuđuje lagati i falsificirati istinu i ZAŠTO?
Nakon što država članica proglasi IGP, te vode postaju „vode EU-a“, što znači da podliježu važećem zakonodavstvu EU-a, primjerice zajedničkoj ribarskoj politici i zakonodavstvu Unije u području zaštite okoliša.
- napomena autorice: kao što nije ništa sporno da je hrvatsko kopno europsko kopno, tako nije sporno da su hrvatske vode europske vode. Kao ravnopravna članica europsko zakonodavstvo je i naše uz mogućnost da tome damo svoj kreativni doprinos. Hvala Bogu da smo dočekali mjere zajedničke ribarske politike i zaštite okoliša, jer kao što priroda nema granica, tako su što veće društvene zakonodavne mjere na širim područjima efikasnije. Jedan od ciljeva EU je da niz IGP-a Europe bude zajednička prirodna i pravna prepreka strašnom zagađivanju sa kontinenta u more i jednako tako strašnom zagađivanju iz oceana u područje Europskih Gospodarskih Pojaseva.
No kada je riječ o isključivoj nadležnosti Unije, kao u slučaju očuvanja morskih bioloških resursa, države članice za pojas svog IGP-a ne mogu donositi propise niti u tom području sklapati poslove s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, jer je to dio nadležnosti EU-a. S druge strane, države članice u potpunosti mogu uživati u prednostima održivog iskorištavanja resursa u svojem IGP-u.
- napomena autorice: to što pojedina država i njeni mafijaši ne mogu sklapati poslove bez kontrole, odnose se na tajnu eksploataciju morskih bogatstva na opasne posljedice koncesija, na ribolov, bušenje morskog dna, gradnju umjetnih otoka ili bilo čega drugoga, nama je pravi spas.
POSAO ZA DORH
Kada se IGP proglasi, onda ćemo pitati i argumentirano dokazati razlog i sadržaj pitanja zašto je Ibler, jedan od istaknutih kreatora IGP u svjetskoj ekipi međunarodnih pravnika, potpuno zanemaren i zaboravljen, a raznih Rudolfa, Granića, Bačića svuda, „iskaču iz paštete“, kako bi rekao Stipe Mesić. Mnogi su sudjelovali u pokušaju da Hrvatska osim svih AVNOJ-evskih otimačina izgubi još teritorij – na sjeveru ustupanjem 40 km kopna Slovencima i novom granicom na moru, u sredini ustupanjem otočića ispred poluotoka Klek i mora do Korčule, na jugu ustupanjem mora od crte sredine prema Boki do Prevlake i poluotok Prevlaku…
Granić, Pusić, Biščević, Picula i drugi imaju zbog svega sjajne karijere, riješenu egzistenciju i veliku medijsku pompu i zaštitu od sebi sličnih. Odakle početi? Od dokumentacije, od DORH-a i od prvog pitanja koji čini ona minijatura što u pravilu pokreće lavinu: zašto je sa popisa od 1246 hrvatskih otoka, otočića, hridi i grebena nestao Mali i Veliki Školj?
