HORROR PRIČA O RASKRINKAVANJU KORONE

Tekst:  Ines Hrain Ludosan

Foto: LIP

Igor odloži šalicu s kavom pa obriše jednu vruću suzu koja mu je potekla iz oka. Pred sobom je imao stari album sa slikama. On i Robert u malom gumenom čamcu. Na rukama im plave narukvice za plivanje. Dobro se sjećao tog ljetovanja u Vlašićima, njemu je bilo šest, a Robertu četiri godine. Listao je dalje, naiđe sad na slike njih dvojice u starijoj dobi. Ponovno sjede u čamcu, ovaj put to je kajak za odrasle, spuštaju se Zrmanjom. Na idućoj stranici uzbuđeno se smiju i pokazuju nešto rukama. Velebit, dvije tisuće i sedma. Naravno, tog su dana među stijenama spazili medvjeda. Iz očiju mu potekne još nekoliko suza. Okrene zadnju stranicu. Robertov sprovod. Lijes bez cvijeća, povorka bez ljudi. Za lijesom ide samo on, njihov obamrli otac i uplakana teta. Tamo dalje, uz čemprese, stajala su dvojica Robertovih pristaša, boraca za „raskrinkavanje korone“. Pokopan je poput psa, bez ijednog cvijeta i bez muzike. Naredba odozgo. Zabrana dostojanstvenog sprovoda.

Igor zatvori album. Nevidljiva ruka stisnula mu je dušu i srce, zaustavila disanje. Nije se mogao suočiti sa surovom stvarnošću. Brat mu je ubijen jer je sudjelovao na protestnom okupljanju na varaždinskom Korzu. Desetorica maskiranih „zaštitnika zdravlja“ dotukli su ga kao živinu na cesti, samo zato jer nije prihvaćao da je korona opaka bolest.

Igor je u početku vjerovao medijima i Stožeru, smatrao je da bi ipak bilo teško zavarati cijeli svijet i prodati takvu lažnu paniku naprednim zapadnjacima, kad ta bolest ne bi bila uistinu opasna. No, nakon bratova ubojstva, počeo je proučavati izjave svjetskih stručnjaka, ispitao je činjenice i povezao se ljudima iz raznih zemalja koji su uspostavili svojevrstan pokret otpora. Aktivno je sudjelovao na svim stranicama koje su se protivile nametnutim mjerama i širio istinu u koju je vjerovao –  da je korona samo drugi naziv za ovogodišnju gripu. S onima koji su slijepo slijedili mjere i ni malo nisu mućnuli vlastitom glavom, više nije ni razgovarao. Stekao je sasvim novi krug prijatelja. Zajedno su pripremali buđenje svih naroda svijeta i raskrinkavanje korona prevare na planetarnoj razini.

Nekadašnji prijatelji ionako su ga izbjegavali, ne znajući kako da mu pristupe u njegovoj boli i bojeći se da ih ne udavi svojom žalosnom pričom.

Eto, upravo sad, u pola četiri, imao je dogovorenu kavu s jednim istomišljenikom. Igor stigne na terasu kafića pa stavi masku preko lica i naočale. Takav je bio dogovor, svi u pokretu otpora nosili su maske i naočale, ponešto zbog simbolike, ponešto zbog konspirativnosti. Nošenje maske bilo je obavezno u zatvorenim prostorima, no, kako je krenulo, uskoro će se nositi svugdje. Igor je mrzio masku i sve koji su je nosili po ulicama. Ovakvi sastanci bili su jedini trenuci u kojima se osjećao dobro pod maskom, opako i zavjerenički.

Stiže i prijatelj, niskog rasta, s maskom i naočalama, na Internetu poznat kao Zmaj 2020. Igor nije skrivao vlastiti identitet, on je pod vlastitim imenom vodio svoju borbu, ojađen, bijesan i tužan zbog Roberta, htio je da se zna da ratuje pod njihovim zajedničkim prezimenom.

• Bok – reče ovaj. Nosio je masku s okruglim filterom, oko kojeg je nacrtao praseću njušku.
• Bok – odzdravi i Igor smijući se prasećoj njušci, pa se rukuju u inat svim Stožerima ovoga svijeta koji zabranjuju ljudski dodir.

Naruče kave i započnu razgovarati. Najprije su pretresli sve teme oko simptoma bolesti, zgražajući se nad činjenicom da većina oboljelih niti ne zna da ima koronu, sve dok se ne testiraju. Od onih koji pokazuju simptome, uglavnom svi ozdravljuju brže i lakše nego od klasične gripe. Igor spomene i činjenicu da je njihov djed umro od gripe, bez ikakve pompe i respiratora, prije dvadesetak godina. Došljak još jednom izrazi sućut zbog Roberta i njegove nepotrebne smrti. Zatim približi glavu Igoru.

• Rekao si da mi moraš uživo reći najnovije poteze tvoje grupe. Da ne smiješ napisati u poruci.
• Naravno, sve poruke se čitaju. Vidiš kako na fejsbuku ne dopuštaju niti jednu objavu protiv korone. Dok bez problema smiješ objaviti sliku golog predsjednika ili neku pljuvačinu po Vladi. Korona drama i njezini pokretači postali su najveća svjetska vlast.
• Da, to je strašno… Što misliš, tko to u stvari ima koristi od toga?
• Ja sam razmišljao ovako, prije svega ovo je udar na zapadnog čovjeka i na napredne narode istoka. Udar na one koji raspolažu oružjem i medijima. Ruralna afrička, azijska ili južnoamerička područja ionako nitko ne spominje. U početku sam još mislio da ovu igru vode najveće i najbogatije svjetske face, kako bi svima prodali cjepivo i postali još bogatiji. No tada sam išao dublje, ako su htjeli postati još bogatiji, mogli su izmisliti, primjerice, aparatić za pročišćavanje zraka kojeg mora imati svako kućanstvo. Svi bi ga radosno kupili i puno lakše bi povjerovali u tu foru, bez tolikog otpora. Ali ne, oni su baš namjerno izmislili bolest, maske i obavezu da se svaki stanovnik zemlje mora cijepiti. Ljude su stisnuli u kuće i potlačili, a to nikako ne odgovara njihovoj ideji bogaćenja. Svaki bogati zapadnjak potrošio bi puno više novaca da nema korone, kupovao bi automobile, robu, hranu, putovao i trošio, sve u džep upravo svjetskim moćnicima.
• Dakle, misliš da to nisu izmislili svjetski moćnici? Ima teorija da su bolest izmislila tri studenta, eksperimenta radi. Proširili u medijima priču, ono, o nevidljivom krokodilu. Kad svi viču „krokodil, krokodil!“, a nitko ga nije vidio. Poduzmu se hitne mjere zaštite, pa kad ljudi pitaju – a gdje je taj krokodil?, odgovor glasi – nema ga jer smo poduzeli mjere protiv krokodila.

Igor se nasmije. – Da, tu sam teoriju prožvakao i ispljunuo. Sad sam uvjeren, odnosno, gotovo da sam siguran, o čemu se zapravo radi.

• Reci… – prijatelj ponovno napeto približi lice Igoru.
• Do ovog otkrića zapravo sam došao razmišljajući kome bi ovo sve bilo u interesu. Naš Stožer nije sve to izmislio sam, pogotovo ako se sjetimo da su u početku još proglasili da ta bolest nije teška. Kasnije im je netko naredio da šire paniku, i njima i svim Stožerima i medijima ovoga svijeta.
• Na koga onda sumnjaš?
• Kao što sam rekao, svaki čovjek na Zemlji teži tome da bude bogat, moćan, zgodan, vječno mlad, privlačan suprotnom spolu. Maskiranje, zatvaranje, propast gospodarstva jednostavno ne može odgovarati niti jednom moćniku. Sa Zemlje.
• Sa Zemlje…?
• Sa Zemlje. Shvatio sam da su među nama došljaci, koji nisu sa Zemlje i oni žele pokoriti ili preuzeti cijelu planetu.
• Uh, ti si se malo previsoko vinuo, ja baš ne bih išao tako daleko.
• Nije to samo moja fiks ideja! Kad sam se povezao s ljudima iz svjetskog otpora, shvatio sam da oni već odavno sumnjaju na to. Naravno, ovi vanzemaljci morali su imati podršku među svjetskim moćnicima. Zasigurno su im obećali, nešto što do sad nisu mogli novcem kupiti, vječnu mladost, putovanje svemirom…
• A na kraju će i sami završiti kao ostatak čovječanstva, samo su pijuni u njihovoj igri.
• Točno, bravo. Zbog toga se toliko inzistira na maskama, oni su među nama i ne mogu udisati ovaj zrak, moraju na ustima nositi male aparate za prilagođavanje omjera plinova. Zato su maske tu, da se lakše infiltriraju među nas!
• Imaš pravo, sve više mi tvoja teorija sjeda na mjesto…
• Nije samo moja, kao što sam rekao. A što je najgore, neki od nas su ih vidjeli. Izgledaju kao mi, ili se takvima pričinjavaju, koža im je jedino bljeđa. Naša im zemlja savršeno odgovara, a atmosferu će s vremenom prilagoditi sebi. A kad nas sve procijepe, u jednom trenutku će stisnuti gumb i svi postajemo robovi. Ili padamo mrtvi. Još nismo dokučili jesu li im potrebne ljudske jedinke ili samo naši resursi, naša voda, naše šume.
• Pa to je prestrašno! I ja se želim uključiti u ovo! Ukoliko se pokaže da nije istina, jedino što se može dogoditi to je da nas ismiju. Ako je pak istina, želim stati na stranu ljudskog roda i spasiti naš svijet! Gdje da se povežem, s kim?
• Evo – tiho reče Igor. – Imam ovdje popis svih naših imena, na četiri stranice, ima nas nekoliko tisuća u raznim državama svijeta. Čekamo da Pjer iz Francuske da znak pa da raskrinkamo tuđinsku rasu. Dat ću ti popis, što nas je više, to smo jači.
• Mi smo spasitelji svijeta, kako veličanstveno! – oduševi se prijatelj i uzme popis čelnika pokreta otpora Igoru iz ruke.
• Javit ću ti se ovih dana – reče Igor. – Popis ne pokazuj nikom bez da si provjerio sa mnom je li ta osoba svim srcem uz našu ideju. A ti se slobodno poveži s njima.

Prijatelj kimne glavom, pruži Igoru ruku pa ode stisnuvši u zraku pesnicu u znak ohrabrenja njihovoj borbi.

Igor osta sjediti još malo i zadovoljno skine masku. Sve nas je više, sve je veća nada da ćemo spasiti svijet, pomisli.

Došljak ode iza ugla, skine naočale, pa se ukaže njegovo potpuno bijelo lice koje sunca nikad nije vidjelo. Otvori presavinuti popis i prinese ga očima. Zeleno svijetlo iz očiju prijeđe preko svih stranica papira pa se začuje tihi zvuk nekakvog grgoljenja iz došljakova grla. Kad je poskenirao popis, pospremi ga u džep, ponovno stavi naočale i krene ležerno dalje.

Nitko nije mogao posumnjati da je „maskica“ na došljakovom licu zapravo filter koji vanzemaljcu omogućava disanje, sve dok ne uspije uz pomoć ostalih svoje vrste u potpunosti preokrenuti Zemljinu atmosferu te preuzeti i ovaj svijet.

Napomena autorice: SF priča „HORROR PRIČA O RASKRINKAVANJU KORONE“ je nastavak (II. dio) prve priče o vlasti i podanicima u vrijeme korone pod naslovom “NEVJERNIK”, a koja je također objavljena na internetskim stranicama portala Panopticum.