CIA & GFI: IZ HRVATSKE OPLJAČKANO 54 MLRD US DOLL
Tekst: Vjekoslav Krsnik
Foto: N1/N. S.
Ne treba se nimalo čuditi da je ovih dana pismo što ga je američki kongresnik Doug Lamborn (republikanac) uputio premijeru Andreju Plenkoviću, ali i američkom državnom tajniku Anthonyju Blinkenu u kojemu zahtijeva odgovore o blokiranim američkim investicijama i masovnoj korupciji u Hrvatskoj prošlo u vodećim medijima, prije svega u javnim HTV-u i HR-u poptuno nezapaženo. Te dvije vodeće javne medijske kuće uz naravno profesionalno korumpirane komercijalne tiskovne i elektroničke medije dio su sustavne kampanje u kojoj se godinama, dakle od samog početka prikriva masovna korupcija kao najveći problem hrvatske države i društva.
KORUPCIJA PREVLADAVAJUĆA DRUŠTVENA POJAVA
Prije nego što navedemo ozbiljna upozorenja što ih je zastupnik u Predstavničkom domu američkog kongresa Doug Lambron uputio premijeru Plenkoviću i američkom državnom tajniku Blinkenu treba podsjetiti na poznate činjenice o masovnoj korupciji koja vlada u hrvatskoj državi od samog njenog stvaranja. Između ostalog ona je bila način na temnelju kojega je hercegovački tajkun Miroslav Kutle u jednom trenutku stekao vlasništvo nad 200 privatiziranih poduzeća naslijeđenih iz socijalističke Hrvatske, dok je zagrebačka pretvorbena mafija zagospodarila najvećim bankama prodajući ih za bagatelu stranim bankama. Prema procjenama CIA-e u prvih deset godina hrvatske nezavisnosti iz zemlje je opljačkano 10 milijardi dolara. Tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu William Montgomery kad je na vlast došla Mesić-Račanova garnitura ponudio je novoj vladi jednu američku agenciju koja se bavi povratom opljačkanog novca. U susretu s njima u Zagrebu jugokomunistički aparatčik Ivica Račan nakon što je izdao nacionalne interese ustupanjem oružja teritorijalne obrane JNA počinio je još jedan veleizdajnički čin, jer je odbio njihovu ponudu navodno zbog visoke provizije. Korupcija je tako postala prevladavajući društveni pojava s kojom se ni jedna politička struktura ne samo da nije uhvatila u koštac nego se u nju jednostavno uključila, što je otkriveno u nekim od velikih korupcijskih afera od kojih je najistaknutija bila ona Ive Sanadera. On međutim nije sam odstupio s mjesta premijera, nego je na to bio prisiljen pod pritiskom moćnog vanjskog faktora. U izvješću 2020. godine jednog agenta CIA-e koji je pratio tu problemtiku u Hrvatskoj navedeno je da u Hrvatskoj postoji korupcijski udruženi zločinački pothvat tajkuna i političara. On je naveo: “Nimalo opravdano gašenje proizvodnje radi tuđeg privatnog interesa, uništavanje energetske neovisnosti jedne države, ugrožavanje egzistencije tisuća radnika i članova njihovih obitelji te tjeranje tih ljudi u egzodus – to je veleizdaja!” On je podsjetio da je prema analizi američke institucije sa sjedištem u Washingtonu koja se na globalnoj razini bavi pranjem novca “Global financial Integrity” iz Hrvatske po raznim osnovama od 2004. do 2020. godine opljačkano više od 54 milijarde dolara.
SABOTAŽA AMERIČKIH INVESTICIJA
Ništa se nije promijenilo ni za mandata Andreja Plenkovića a najočigledniji je dokaz niz ministarskih ostavki koje su podnesene zbog korupcije u koju je uvučen i sam premijer što je njegov “modus operandi”. Kongresnik Doug Lamborn uputio je pismo premijeru Plenkoviću i državnom tajniku Blinkenu ponukan i odnosom hrvatskih vlasti prema američkim investitorima. To nije novost jer takav odnos postoji već godinama. Podsjetit ću na ponudu koju je prilikom njihovog boravka u Washingtonu u kolovozu 2000. godine dao predsjednik Clinton predsjedniku Mesiću i premijeru Račanu. Zahvaljujući Hrvatskoj što je učinila za američke interese na Balkanu on je predložio da jedna jaka poslovno-vladina delegacija do kraja rujna 2000. godine posjeti SAD kako bi s velikim američkim biznisom razmotrila jačanje američkih investicija u Hrvatskoj. Ivica Račan je zanemario tu ponudu i umjesto da vodi takvu delegaciju u Ameriku otišao je u rujnu na kongres britanskih laburista.
Kongresnik Doug Lamborn u pismu premijeru Plenkoviću i državnom tajniku Blinkenu ukazuje na prepreke s kojim se suočavaju američki ulagači u Hrvatskoj kao i na posvemašnju korupciju koja “dopušta prodor ruskog utjecaja na našeg regionalnog saveznika”. On podsjeća da Hrvatska “kao članica Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza služi kao neprocjenjiv regionalni partner Sjedinjenim Američkim Državama u jugoistočnoj Europi i regiji Balkana”. On podsjeća na ruski utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, spominjući grupu “Fortenova” i Sberbanku kojom upravlja Kremlj, a posebno se osvrće na prorusku politiku predsjednika Milanovića koji se usprotivio obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatakoj i protivnik je priključenja Švedske i Finske NATO savezu. U pismu se spominje i naklonost bivše predsjednice Koilinde Grabar Kitarović prema ruskim invesaticijama kao i činjenica da ruski oligarsi koji su pod američkim sankcijama imaju nekretnine u Hrvatskoj. Podsjeća da američki porezni obveznici preko USAID-a, Svjetske banke, MMF-a EBRD-a indirektno sudjeluju u investiranju u hrvatsku infrastrukturu, dok je američkim privatnim ulagačima blokirano ulaganje pod jednakim uvjetima. Konkretno navodi da američki porezni obveznici financiraju servisiranje američkih ratnih brodova u brodogradilištu Viktor Lenac jačajući gospodarstvo grada Rijeke dok s druge strane lokalni političari blokiraju američke privatne investicije u tom gradu.
TKO SU STVARNI VLASNICI GRADA RIJEKE?
Da ne bi samo ostalo na konstatacijama o korupciji koja pogađa američke investitore kongresnik Doug Lamborn postavio je premijeru Plenkoviću šest pitanja na koja očekuje odgovor do kraja rujna. Kao prvo pita kad će Hrvatske ukloniti barijere američkim privatnim inestitorima koji ne daju mito. Zašto Hrvatska a posebno grad Rijeka koriste praksu iznuđivanja prema ulagačima iz SAD, čime se krši ugovor između dvije države potpisan još 2001. godine. Postavlja se i pitanje “Zašto USKOK i hrvatski pravosudni sustav odbacuju kaznene prijave i odbijaju istraživati ozbiljne optužbe međunarodnog pranja novca u gradu Rijeci i Hrvatskoj?” Kongresnika Lamborna zanima i odgovor na pitanje zašto hrvatske vlasti nisu zatražile pomoć od američkih vlasti u sumnjivim slučajevima međunarodnog pranja novca u Hrvatskoj novcem koji potječe iz Irana, Nigerije, Rusije, Lihtenštajna, Češke i Kine. Njega zanima i tko su stvarni vlasnici strateških poduzeća na području grada Rijeke, što uključuje Luku Rijeka, kontejnerski terminal Zagreb Deep Sea, tvrtku “Gasfin”, građevinsku tvrtku “GP Krk” koja je dobila svaki ugovor o izgradnji objekata što financiraju američki porezni obveznici, te brodogradilište Viktor Lenac koje servisira američke ratne brodove. I konačno zašto je Hrvatska dopustila da luksuzna jahta “Irina Vu” u vlasništvu uzbekistanskog oligarha bliskog prijatelja Vladimira Putina dok je bila pod međunarodnim sankcijama napusti marinu Murter. Sve su to pitanja koja ne zanimaju samo američkog kongrtesnika nego i širu hrvatsku javnost kojom manipulira uspostavljajući cenzuru nad vodećim medijima sam predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković.
