KAKO JE RIJEKA POSTALA GRAD-SLUČAJ
Povodom nesvakidašnjih političkih zbivanja u Rijeci koji su egzekutivnom odlukom Gradskog odbora riječkog SDP-a na unutarstranačkim izborima na kojima se odlučivalo o kandidatu za riječkog gradonačelnika, s 15 glasova izabrali Sandru Krpan, dok je aktualni gradonačelnik Marko Filipović dobio tek sedam glasova, prenosimo zanimljiv tekst iz političkog tjednika 7Dnevno i s portala Dnevno.hr pod naslovom „Rijeka je postala grad-slučaj koji spašava HDZ: Iva Piglić gradonačelnika voza u bijelom Maseratiju“, a koji je po mišljenju mnogih medijskih analitičara bio inicijalna kapsla koja je zapečatila političku sudbinu trenutnog gradonačelnika Filipovića.
Tekst: Željka Babić
Foto: 7Dnevno/Grad Rijeka
Kako je propao rock and roll – pogledaj pod Grad Rijeka. Nekoć grad rocka, danas grad cajki, nekoć grad SDP-a, danas grad koji propada i koji bi na sljedećim izborima mogao, prvi put nakon 70 godina, promijeniti političku boju.
Ne zato što su građani prestali biti “crveni”, nego zato što je grad jednostavno pred propašću. Osim broja stanovnika koji kopni bržom dinamikom nego u Slavoniji ili Baranji (prije 12 godina Rijeka je imala 128.000 stanovnika, a sada jedva stotinu tisuća, no i taj broj treba umanjiti jer dio radne populacije danas živi u Zagrebu i samo je prijavljen u Rijeci), tu je i problem vlasti koja de facto ne funkcionira. Gradonačelnik Marko Filipović, nastao u političko-kemijskom laboratoriju bivšega lokalnog šerifa Vojka Obersnela i PR-ovca Krešimira Macana, praktički na posao u gradsku upravu samo svraća, a većinom je na putu ili obilazi lokalna događanja.
Ukinuo je javne sjednice gradskih tijela, obustavio susrete s novinarima i praktički više nitko ne zna što se događa iza zidova na Korzu 16. U Gradskom vijeću nema većinu, a Riječane opterećuje novim i novim nametima – najprije je poskupjela voda, pa čistoća i odvoz smeća jer su mu štrajkali smetlari, a sada poput Tomaševića diže i porez na dohodak na maksimalne iznose od 22 odnosno 33 posto jer mu je budžet u teškom minusu.
Tko će mu za to u Gradskom vijeću zapravo glasati – ne zna se jer SDP odavno nema većinu u Gradskom vijeću, a sada je i PGS pobjegao IDS-u pa je pitanje ima li i onu zadnju, 17. ruku za svoju fiskalnu i proračunsku politiku. Za to vrijeme on je i predsjednik SDP-a u Rijeci, ali stranka se ne sastaje niti je sposobna organizirati bilo kakve događaje.
Izlazna strategija
U svojoj crvenoj bazi SDP je u rasulu i samo netko mora izgovoriti “car je gol”. Za prošlu konvenciju nisu uspjeli čak ni prikupiti delegate koji bi otišli u Zagreb. Dok su se nekoć za ta mjesta provodili izbori, sada su u stranci morali moliti delegate da odu na stranački skup u Zagreb i platiti im ručak jer nitko nije želio sudjelovati na SDP-ovu događanju u centrali. SDP je u Rijeci još samo kula od karata i samo je pitanje tko će i ondje, kao i u ostatku Hrvatske, ugasiti svjetlo.
Rezultat je to dugogodišnje politike Filipovićeva prethodnika Vojka Obersnela koji se nije bavio strankom, nego uglavnom trošio gradski novac na odjel kulture, koji je vodio bivši član Leta 3 iz faze u kojoj su nastupali goli, samo u brnjicama, Ivan Šarar sa svojom družicom iz Novog Sada Fridom Šarar kao riječkom “it djevojkom” s kojom je pokretao skupe i neprofitabilne kulturne projekte, poput Republike ili uostalom propale Europske prijestolnice kulture. Obersnel je rođen netalentiran za biznis pa u Rijeku u 20 godina vlasti nije doveo ni centa novih investicija.
Njemački Lursen koji je sada došao graditi marinu i zakupio cijeli centar grada posljedica je samo činjenice da lokacije na moru danas vrijede enormno puno pa uvijek to mogu i preprodati. Uglavnom, u tri godine otkako su se pojavili još nisu sagradili ništa, a židovski Brown koji je uzeo Jadran hotele suočio se s činjenicom da glavni hotel u centru grada, na kojem su željeli graditi novu luksuznu turističku priču u Rijeci, doslovce tone – na delti Rječine hotel Kontinental utonuo je više od dva metra u živi pijesak i potpuno je nemoguća njegova obnova ili bilo kakva gradnja. Zato sada traže izlaznu strategiju, a za kupnju središnjeg gradskog hotela Bonavia našli su nove partnere za dokapitalizaciju, kako bi sami lakše pobjegli iz – grada koji tone.
Sve po starom
Uza sve to, vlast u Rijeci potresaju i velike afere. U urede gradske uprave na Korzu 16 ovog su proljeća upali i istražitelji Europskog tužiteljstva koji su uhitili direktoricu Čistoće Jasnu Kukuljan i bivšu glavnu komunalnu pročelnicu Irenu Miličević koja je godinama poslove dodjeljivala svom bliskom prijatelju Josipu Puriću iz GP Krka. Svi zajedno namjestili su, kako u EPPO-u tvrde, natječaj za izgradnju sortirnice europskim sredstvima tvrtki bliskoj SDP-u – Tehnixu vlasnika Đure Horvata, koji je u međuvremenu i umro, ali niti je itko u gradskoj upravi zbog toga dobio otkaz, niti je sortirnica proradila.
U Filipovićevoj gradskoj upravi, naime, ne znaju kako raspisati natječaj za tvrtku koja će upravljati propalim projektom. Jasna Kukuljan i dalje je zamjenica direktora u Čistoći, nije čak ni suspendirana, a Irena Miličević je u mirovini i šeće unuke.
Filipović sam, pak, odlučio je skinuti sa svoje grbače Obersnelove kadrove u okruženju pa je upravo u tijeku natječaj za nove pročelnike. Obersnel je posljednje dvije godine redovito dolazio u gradsku upravu, kao da je još gradonačelnik, a onda su ga Filipovićevi ljudi potjerali, kao i njegove intimuse, od Šarara koji je napustio upravu do njegovih vjernih PR-ovki koje su ga godinama zabavljale i smišljale spačke za sve ostale u gradu i stranci.
Obersnel i dalje kao duh luta gradom i najčešće stoji iza Filipovićevih leđa na gradskim događanjima, ali čim ode, inače vrlo duhoviti Filipović, uvijek izgovori istu foru: “Evo, upravo mi je rejting porastao pet posto.”
Iako ga zovu “čovjek-kufer”, kako ga je još davnih dana prozvao žovijalni predsjednik Zoran Milanović jer većinu vremena provodi na putovanjima, i to onima besplatnima pa čak nije ni teret za gradski proračun, Filipović ipak ne želi biti lutka na koncu.
Vreća krumpira
Osim Obersnela, potjerao je od sebe i donedavnog prijatelja Ivicu Lukanovića, čovjeka koji vodi regionalni SDP, a koji je na prošlim izborima platio Krešu Macana da od njega napravi elektibilnog kandidata. Nije riječ o tome da je Macan uspio, nego o tome da u Rijeci pobjeđuje i vreća krumpira ako na njoj piše SDP (barem je tako bilo posljednjih sedam desetljeća). Lukanović je mislio da će mu Filipović biti “posilni” pa se čak angažirao u gradskoj upravi kao vanjski konzultant za tarifu od tada 10.000 kuna, no nakon što je skandal objavljen, Filipović je i njega potjerao i sad gradi potpuno novu strukturu ljudi s kojima surađuje.
Među takvima je i nova lokalna “it djevojka” Iva Piglić sa svojom tvrtkom IPL ART, takozvana kulturna menadžerica, čiji je otac jedan od osnivača HDZ-a u riječkoj regiji, ali se ona sada pragmatično priklonila SDP-u pa joj gradske uprave Rijeke i Opatije daju u bescjenje elitne gradske i izložbene prostore u kojima ona organizira svoje izložbe Picassa, Miróa i drugih, a zapravo je riječ o njihovim plakatima koji se mogu naći u bilo kojoj boljoj galeriji. Inače, njezin prethodni poduzetnički pothvat bio je pokretanje mrežne stranice namijenjene gay dečkima koji dolaze u Hrvatsku na odmor, pod nazivom Gay Travel Croatia.
Nedavno je izbila i afera kada su kulturni kritičari i stručnjaci u tom području objasnili kako u svemu što IPL organizira nema nikakve umjetničke vrijednosti niti su zadovoljeni osnovni kriteriji, ali to ne bi bio nikakav problem, osim blamaže kulturne menadžerice Piglić – koja gradonačelnika po gradu inače voza u svom bijelom Maseratiju, što baš i ne izgleda socijaldemokratski – da Grad nije službeno prenamjenjivao gradske prostore kako bi Piglić u njih ušla.
Podjela imovine
Zadnji primjer je prekrasna secesijska zgrada stare Name na Korzu, gdje je gradska uprava najprije enormnim dizanjem cijena čak uspjela istjerati i veliki brend poput H&M-a, da bi potom prostor dobio prenamjenu za kulturnu aktivnost, gdje ga je Piglić unajmila po bagatelnoj, praktički socijalnoj cijeni, i to bez natječaja, i ondje otvorila trajnu izložbu koja praktički nema nijedan eksponat, nego je riječ o svojevrsnim instalacijama anonimnih autora posvećenima feminizmu, i to s cijenom ulaznice od – 12 eura.
Sve vodi k tomu da bi Piglić uskoro za svoje kulturno izražavanje mogla dobiti još jedan kultni gradski prostor – bivšu kavanu i knjižnicu Filodrammatice, još jedan atraktivni prostor na Korzu, odakle su također najprije visokim cijenama potjerali gradsku kavanu (koju je inače držao vlasnik kultne Bevande Zoran Maržić), a sada su iseljene i knjižara i knjižnica, kako bi se prostor dokraja oslobodio, pa se s nestrpljenjem čeka kakvu će izložbu Piglić ondje otvoriti.
Filipovićevo prijateljstvo s njom nije uopće upitno jer su društvene mreže prepune njihovih zajedničkih fotografija i druženja, a je li gradonačelnikov brak s Mašom, kolegicom bliskih političkih uvjerenja iz Srbije, i dalje aktualan, to je jedna od glavnih tema na riječkom Korzu. Filipović je, naime, oženjen, bez djece, osobom koja živi u Srbiji, a zanimljivost je da su u brak stupili u Las Vegasu, i to na dan kad oboje imaju rođendan.
No oduševljenje Ivom Piglić ne dijele stručnjaci iz kulture, pa je tako na svojoj osobnoj stranici PerceiveArt nezavisna kustosica i povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol nedavno objavila temeljit osvrt na 1. Biennale u Opatiji.
Prijetnja tužbom
Riječ je o manifestaciji koja je, unatoč svom nazivu, najavljena i za sljedeću godinu, kada se obilježava 180 godina turizma u Opatiji. Švec Španjol propituje kompetentnost organizatorice ovih izložbi za koje tvrdi da su sumnjive kvalitete, posebice s obzirom na porijeklo radova kojima su se bavile. Njezin je tekst prenio i nedavno pokrenuti riječki portal ArtKvart.hr koji vodi i drži riječki roker Čarli Čargonja, da bi zatim zatražio komentar prozvane organizatorice ovog opatijskog događanja, na što im je ona zaprijetila tužbom.
No tada se od ovih inicijativa ogradila i riječka Akademija primijenjenih umjetnosti, koju je IPL ART navodio kao suradnika u projektu, a na kraju čak i riječki studenti umjetnosti na koje se organizatorica pozivala, a koji su poručili kako sve to s njima nema nikakve veze i nije riječ o njihovim radovima.
Osim organizacije u režiji Ive Piglić, spomenute izložbe veže činjenica da o njima ne postoje osnovne informacije, što su organizatorici također zamjerali kustosi i likovni kritičari. Za prvu izložbu (grafike Picassa i Miróa), prema njihovim riječima, nije se znao kustos niti odakle su bile pristigle umjetnine, dok je za drugu (Mi.Ona.Coco) bilo propušteno navesti tko je njezin autor.
Nova gradska knjižnica trebala se graditi u centru Staroga grada i na projekte su se potrošili milijuni, da bi se na kraju selila na potpuno novu lokaciju Art-kvarta, gdje je obnovljena i Palača šećerane kao novi gradski muzejski prostor. No za projekte koji nisu realizirani, a koji su prije toga bili napisani pa više puta dorađivani, trošili su se milijuni. Isto je i s famoznim riječkim autobusnim kolodvorom – sada već pokojni vijećnik Hrvoje Burić, koji je bio jedini ozbiljni konkurent SDP-ovim vlastima u posljednja dva desetljeća, izračunao je da su samo papiri za gradnju novog megalomanskog kolodvora stajali gotovo 60 milijuna kuna.
U međuvremenu, projekt je s Obersnelove ideje javno-privatnog partnerstva prešao u novi model prodaje strancima, i to austrijskoj tvrtki koja već drži dio riječkih parkirališta čija je cijena sata vjerojatno najviša u Hrvatskoj i već odavno iznosi više od 2 i pol eura.
Tako je tvrtka Best in Parking – razvoj kupila gradskih 14.800 kvadrata u centru grada, a kao jedini ponuditelj na natječaju postigla cijenu od 5750 kuna po kvadratu, odnosno ukupno 11,3 milijuna eura. Ugovor je potpisan prošle godine s rokom gradnje od 24 mjeseca, ali na Žabici još nitko nije vidio radove.
U HDZ-u sigurni u pobjedu na izborima
Dok SDP-ova vlast srlja u aferama i nemogućnosti da realizira ijedan projekt, HDZ na velika vrata ulazi u svijest Riječana. Ministarstvo prometa Olega Butkovića, čiji je to teren jer dolazi iz Novog Vinodolskog pa je “gubernator” ove regije, gradi novu luku na zapadnom prilazu gradu, s novom modernom cestom D-403 čije se otvaranje očekuje uskoro, ali i zapadnim krakom ulaska u grad kroz novu cijev tunela Učka i novom zaobilaznicom do Matulja koja će biti otvorena iduće godine, a u samoj luci u centru grada, Porto Barošu, putem ACI-ja gradi i novu marinu koja će promijeniti vizuru Rijeke.
Rijeka je oduvijek bila lučki i industrijski grad bez pravog pristupa moru pa je i riječki Korzo smješten dublje u kopnu, a riva je tek donekle živa, no sada će s novom ACI marinom potpuno promijeniti i izgled i duh. HDZ-ovci trljaju ruke jer znaju da Riječani vide promjene koje država izdašno plaća pa su sigurni da će na izborima 2024. u 8. jedinici prvi put u povijesti dobiti više mandata od SDP-a, čak i ako se Peđa Grbin kandidira u toj jedinici, a ne u Zagrebu. To će biti kraj ere SDP-a u Rijeci, a možda i same stranke kakvu poznajemo.
Galeb postaje SDP-ov Titanic
O svemu u Rijeci najbolje govori priča o Titovu brodu Galeb, na čiju je rekonstrukciju već dosad utrošeno oko 110 milijuna kuna ili gotovo 15 milijuna eura, ali brod je još na navozima Viktora Lenca, premda je u funkciji trebao biti još za projekta EPK 2020. godine.
Ideja je da se ova plutajuća Kuća cvijeća stavi u turističku i ugostiteljsku funkciju u riječkoj luci na samoj rivi, ali ni na četvrti natječaj za otvaranje hostela, restorana i barova na ovom brodu još se nitko nije javio i Filipovićevoj vlasti propada i taj projekt.
Poznato je da se natječajem tražio zakupac za manji dio površine broda, odnosno za 993 četvorna metra broda od ukupno 5500 četvornih metara površine Galeba, te da se najveći dio broda preuređuje u muzej, a na svakom novom od četiri natječaja bila je smanjivana cijena najma, kao i jamčevine za pristup licitaciji, a na kraju i postotak u kojem zakupnik sudjeluje u troškovima održavanja, no interesa i dalje nema.
Naime, prema natječajnim uvjetima, zakupac komercijalnog dijela budućeg broda-muzeja o svom trošku mora urediti 993 četvorna metra prostora budućeg restorana, terase i hostela. Pritom, Rijeka je imala i podršku HDZ-ova Ministarstva kulture za ovaj projekt, a i dio bespovratnih sredstava iz EU-a: od gotovo 59 milijuna kuna bespovratnog novca EU-a za projekt EPK iz 2020. godine na brod Galeb odnosilo se 27,3 milijuna kuna. Ali ništa nije pomoglo da projekt uspije i Galeb definitivno postaje SDP-ov Titanic u Rijeci.
