IZBORI U SDP-U: U STRANCI OD 11 TISUĆA ČLANOVA PRAVO GLASA IMA 22 TISUĆE?
Tekst: V. Krsnik
Foto: SDP
Vodeća oporbena stranka SDP (Socijaldemokratska partija) prošlog tjedna dobila je novo vodstvo na čelu sa bivšim ministrom u Vladi Zorana Milanovića Sinišom Hajdaš Dončićem. Unutarstranački izbori pokazali su da je SDP suočen s krizom identiteta jer se još uvijek nije i ne pokazuje namjeru da se politički prilagodi promjenama kroz koje prolazi Republika Hrvatska kao nova država nastala raspadom komunističke jugoslavenske federacije. Temeljni problem SDP-a je ideološke naravi jer je to stranka koja se i tridesetak godina nakon stjecanja nezavisnosti u kojem razdoblju je Hrvatska postala članica NATO-a i punopravna članica Europske unije i Schengenskog prostora još uvijek nije do kraja odrekla jugokomunističkog naslijeđa.
SKH PREIMENOVALI U SDP
Uvijek treba podsjetiti na sramotnu izdajničku ulogu koju je prilikom raspada komunističke federacije odigrao čelnik SKH-a preimenovanog u SDP (Stranka demokratskih promjena) Ivica Račan, prepuštajući oružje republičke Teritorijalne obrane tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Ivica Račan kao ni tadašnje čelništvo Saveza komunista Hrvatske u kojem je čelnu funkciju imao jedan Srbin ni u snu nisu htjeli pomisliti da raspad svjetskog komunističkog pokreta predstavlja priliku da se hrvatski narod pri raspadu Jugoslavije izbori za vlastitu državu, kako je to na određeni način računao Franjo Tuđman kao predsjednik novoosnovane političke stranke Hrvatske demokratske zajednice.
PREOKRENULI KAPUTE
U tu je novoosnovanu hrvatsku političku stranku prije prvih izbora ušlo prema jednoj stranoj obavještajnoj procjeni 27.000 tadašnjih članova SKJ. Još je važnije da su zastupnici SDP-a u novom Hrvaskome saboru izašli iz sabornice kad se glasovalo praktički o izlasku iz komunističke Jugoslavije. Taj mentalni sklop vezanosti za propali jugoslavenski eksperiment ostao je jak i do danas u članstvu Socijaldemratske partije i predstavlja prevladavajući ideološki i politički orijentir. SDP još uvijek nije shvatio da su oni via facti dio hrvatske političke strukture, pa se tu i tamo događaju situacije koje u SDP-u ilustriraju nacionalno političko slijepilo. Tako se svojedobno dogodilo da su morali zvati američkog stručnjaka za odnose s javnošću koji im je rekao da se moraju identificirati kao hrvatska stranka da bi dobili izbore. Svježiji je primjer glasovanje u Hrvatskome saboru o Zakonu o hrvatskome jeziku. Njihov predsjednik Peđa Grbin čak je taj zakon nazvao kretenski, pa čak i sam jezik ne naziva nacionalnim imenom nego “naš jezik”. Među čak 17 glasova protiv usvajanja toga zakona većina je bila članova i članica SDP-a, uključujući na ovim stranačkim izborima i novog predsjednika stranke Sinišu Hajdaš Dončića.
Temeljni problem SDP-a leži u činjenici da se ne želi oslanjati na vodeće hrvatske intelektualce i ljevičare poput Antuna Cilige, Augusta Cesarca, Ivana Supeka ili Andriju Hebranga nego im je i dalje prešutno bliža politika jugoslavenskog “bratstva i jedinstva”, pa zato i ne reagiraju na brojne provokacije koje u Hrvatskoj u okviru “hibridnog rata” provodi velikosrpska politika.
ČLANSTVO BEZ VJERNIKA I BRANITELJA
Kad je došlo do rascjepa u SDP-u, pa se jedan dio članova na čelu s Davorom Bernardićem izdvojio iz stranke, to se nije dogodoilo zbog temeljne ideološke jugokomunističke orijentacije nego zbog osobne prevlasti na toj tzv. hrvatskoj ljevici. Pod tvrdokornim jugokomunističkim ideologom Gvozdenom Flegom i ta otpadnička grupa iskazala je zazor prema nacionalnoj identifikaciji, pa su se jednostavno nazvali “Socijaldemokrati” i sami sebe pokopali na idućim saborskim izborima. U europskoj ljevici postoji niz socijaldmokrataskih stranaka koje poput talijanske i njemačke ističu svoj nacionalni identitet, ali to ideološkim mudracima u SDP-u ne znači ništa. Uostalom u državi koja je pretežito katolička u vodećoj strukturi SDP-a nema ni jednog vjernika, a što je još gore ni jednog istaknutog branitelja. Štoviše navodni dobrovoljac, a u stvari prisilni dobrovoljac, nedavno preminuli Predrag Fred Matić kao ministar branitelja ratovao je s braniteljskim udrugama, a vlada Zorana Milanovića ustrajavajući na uvođenje ćirilice u Vukovaru poslala je na braniteljski prosvjed interventnu policiju.
STARA MANTRA
U takvim političkim okolnosima održani su unutarstranački izbori u SDP-u pri čemu je bilo određenih nepravilnosti. Čudno je da je na prethodim izborima bilo objavljeno da stranka ima oko 11.000 članova, dok je ovaj put objavljeno da pravo glasa ima oko 22.000 članova. U drugom završnom krugu na izbore je izašlo samo 36 posto članova stranke, što je indikacija da je članstvo zasičeno postojećim stanjem. U drugom krugu iskusni stranački “aparatčik” Siniša Hajdaš Dončić ne baš uvjerljivo pobijedio je dosad široj javnosti nepoznatog gradonačelnika Makarske Zorana Paunovića. Prve izjave Siniše Hajdaša Dončića s uzdigntom šakom odnose se na to da će se zalagati za “antifašizam”, drugim riječima u Hrvatskoj postoje ozbiljni znaci fašizma kojemu se treba suprotstaviti. To je stara mantra svih onih skupina na krajnjoj ljevici kojoj smeta Hrvatska kao takva i kao država. S takvom politikom koju zagovara novo čalništvo SDP-a druga politička stranka nema nikakvu perspektivu, a pogotovo ne onu koju najavljuje novi predsjednik Siniša Hajdaš Dončić da će SDP biti prva a ne druga politička snaga u državi.
